Ovogodišnja Večernjakova domovnica u kategoriji Hrvatske udruge po odluci stručnog žirija dodijeljena je Hrvatskoj zajednici u Norveškoj, osnovane 1989. godine. Večernjakovu domovnicu na svečanoj dodjeli Večernjakove domovnice u Bad Homburgu u ime Hrvatske zajednice u Norveškoj preuzeo je njen predsjednik Ivan Turkalj i Dubravko Ćosić, urednik njene web stranice.
Tim povodom razgovarali smo s Ivanom Turkaljem koji je nakon što je bio dvije godine predsjednik Udruge ove godine, neposredno nakon povratka iz Bad Homburga u Oslo, ponovno izabran za predsjednika.
Razgovor vodila: Jasna Lovrinčević
O nominaciji za Večernjakovu domovnicu i o samoj nagradi koju je njegova Udruga dobila Turkalj je izrazio veliko oduševljenje i zadovoljstvo.
Turkalj: Iako radimo lijep posao, do sada se nije znalo za nas. Večernjakova domovnica je jedna jako prestižna nagrada, jako smo ponosni što smo je dobili odlukom žirija. Otvorila nam je vrata za dalje, sad se čulo i za nas. Dobili smo poticaj da i dalje nastavimo s radom i da idemo naprijed. Nadam se da ćemo i sljedeće godine doći. Nominacija je bila kruna prošlogodišnjih aktivnosti. U Bad Homburgu stupili smo u kontakt s udrugama s kojima smo bili u konkurenciji, jako smo lijepo razgovarali i izmijenili iskustva. Lijepo smo se družili i s klapom Poverello i nadamo se suradnji s njom.
Turkalj je nekoliko puta spomenuo otvorenost svoje Zajednice za suradnju s drugim udrugama na različitim poljima, pokazujući pri tome tolerantnost i poduzetnost: “S irskim hrvatskim zajednicama smo u dobrim odnosima, pokušavamo se što više povezati s hrvatskim udrugama i u Hrvatskoj i u svijetu.”
O tome kada su Hrvati počeli dolaziti u Norvešku i o osnivanju Hrvatske zajednice u Norveškoj Ivan Turkalj je rekao: “Hrvati su šezdesetih i sedamdesetih godina počeli dolaziti u Norvešku većinom kao ekonomski imigranti a manje kao politički i to najviše iz Slavonije, a u zadnje vrijeme pristižu nam Hrvati iz svih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine.Ja sam došao prije trinaest godina, u Zajednici sam od prvog dana i to ponajviše u aktiv nostima vezanim za nogomet. Zadnje dvije godine sam kao podpredsjednik obavljao dužnosti predsjednika nakon što je s mjesta predsjednice odstupila naša dugogodišnja predsjednica Terezija Turkalj a nakon ovogodišnjih izbora sam dobio novi predsjednički mandat.
Zajednica ima 300 do 400 članova, imamo tri podružnice u tri grada a centar je u Oslu. Prostor iznajmljujemo a željeli bi svakako imati svoj prostor i na tome radimo. Tražimo ga da bi imali gdje trofeje stavit”, kroz smijeh kaže Turkalj i nastavlja: “Surađujemo s Hrvatskom katoličkom misijom u Oslu, a u našim podružnicama malo pripomažemo da se ljudi druže poslije Svete mise i za to se koristi misijski prostor. U Zajednici je jedno vrijeme aktivnost stala a onda je u zadnjih desetak godina počelo dolazi puno mladih ljudi, tako da se u natrag tri godine više angažiramo i aktivnosti su porasle. Nedavno je Državna tajnica Andreja Metelka – Zgombić, koja je bila u posjetu Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Kraljevini Norveškoj pohvalila naš dosadašnji, dugogodišnji rad”.
Turkalj je naglasio kako je Hrvatska Zajednica u Norveškoj izrasla iz Hrvatskog nogometnog kluba IL Croatia Oslo.
Zajednica je osnovana na osnovu sporta i nogometa i više je usredotočena na sport a sada idemo pojačati i druge aktivnosti kao što je kultura i rad s djecom. Prošle godine proslavili smo pedesetogodišnjicu osnivanja nogometnog kluba Croatia. Na početku se klub zvao Katolička mladež Osla jer se u to vrijeme nije moglo isticati hrvatsko ime, ali osnivači Kluba ipak nisu imali straha obući hrvatski dres Klub je igrao na turnirima hrvatskih klubova u Švedskoj i na norveškom prvenstvu. Ime Croatia je puno kasnije registrirano, zahvaljujući Ivanu Poljcu koji je bio njegov predsjednik od 1984. Do 1992. On je i osnivač i prvi predsjednik Hrvatske zajednice u Norveškoj.
Na proslavu su došli i neki od igrača koji su igrali u prvoj postavi. Bio je prvi predsjednik Vinko Marić. Među uzvanicima bio je i Zvonko Milas, Državni tajnik Središnjeg hrvatskog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske s kojim jako puno surađujemo u posljednje dvije godine.
Fenix-magazin je zanimalo pod kojim nazivom danas igra njihov nogometni klub.
Turkalj: Klub se zove i dalje IL Croatia Oslo. Pokušavamo što više pronositi ime Croatia posebno na turnirima. Sad smo u suradnji s hrvatskom firmom Fotex dizajnirali novi dres s prepoznatljivim kockicama i norveškim obilježjima. Kad igramo s kockicama Norvežani se šale i kažu: “Protiv Hrvatske nemamo šanse”, misleći na Vatrene.
Naš nogometni klub igra u norveškoj Poslovnoj lizi (Bedritsliga) za područje Osla. Zove se Poslovna jer su sponzori norveške firme. Naš klub sponzorira firma Benki AS.
Što se tiče nogometa, radimo dosta i s djecom. Prošle godine u nogomet smo uključili i osnovali jednu podgrupu s djecom od sedam do dvanaest godina. Ta djeca će ići u lipnju ove godine u posjet prijateljskom klubu u Švedskoj s kojim smo se družili i u osamdesetim godinama. Ići će u Velebit.
To je jaka bratska zajednica. Prije se više družilo na turnirima i podržavalo zajedništvo. Želimo pokušati vratiti to zajedništvo, prvo u skandinavskim zemljama i s Irskom pa onda pokušati ga što više proširiti i na druge zemlje. Redovno pratimo održavanje turnira u Skandinaviji.
Fenix-magazin: Razvijate li još neke sportove s djecom i mladima?
Turkalj: “Za sada ne, organizirano imamo samo nogomet. Evo, u nedjelju, 17. ožujka u terminu treninga dvorana će se prepustiti našoj grupi Hrvatski korijeni koja organizira aktivnosti za djecu. Aktivnost smo nazvali Sportski zeko gdje će se u dvorani napraviti poligon za razne sportske aktivnosti kako bi mogla sudjelovati djeca svih uzrasta. Naravno naziv ne bi imao smisla da se ne pojavi i zeko, tako da djecu će uveseljavati jedan naš član u kostimu zeca i podijeliti im uskršnje paketiće. Nadamo se da će se svidjeti djeci.
Prošle godine smo prvi put bili na Hrvatskim svjetskim igrama u Hrvatskoj. Petnaest sportaša bilo je iz Norveške i osvojilo jako puno medalja, samo medalju za nogomet nismo uspjeli osvojiti.
Osvojili smo četiri medalje u stolnom tenisu i 3 medalje za odbojku na pijesku za muške i za odbojku na pijesku za ženske tako da je bilo jako lijepo u Zagrebu. To su mladi sportaši koji igraju odbojku i stolni tenis u norveškim klubovima.
Ivan Turkalj je spomenuo i zanimljivu priču o jednoj nogometašici.
Turkalj: Svim Hrvatima koji su rođeni u Norveškoj, a pokažu interes za suradnju s Hrvatskom pokušavamo pomoći. Zadnji slučaj je naša djevojka Leah Kerepčić Henden kojoj smo pomogli ostvariti kontakt s ženskom reprezentacijom Hrvatske U-19. Revidirali su njezinu igru i već je odigrala jednu utakmicu protiv Slovenije. Sada čekamo hoće li je pozvati u reprezentaciju. Majka joj je Hrvatica iz treće generacije Hrvata u Norveškoj, a otac joj je Norvežanin. Ona igra i dalje u norveškom klubu. Kada sam došao u Zajednicu bila je još dijete. Njen otac je igrao u hrvatskom klubu IL Croatia Oslo. Prošle godine imali smo priliku gledati hrvatsku žensku nogometnu reprezentaciju U19 i jednu drugu djevojku iz Norveške, našu Hrvaticu Niku Jakir. Bilo je to ovdje u Norveškoj u utakmici protiv lokalnih cura.
Nedavno smo imali sastanak s Norveškim nogometnim savezom i Hrvatskim nogometnim savezom o zajedničkoj suradnji na području ženskog nogometa. U Stavangeru je igrala Norveška i Hrvatska za žensku Ligu nacija. Na tribinama bilo je oko trideset Hrvata s malom djecom. Kada vidiš kako su bodrili igračice, vidi se kako od malena vole Hrvatsku i njeguju ljubav prema Hrvatskoj. To je bio krasan primjer odgoja i odnosa naših članova prema domovini.
O drugim aktivnostima s djecom Ivan Turkalj je rekao:
“Za djecu organiziramo druženja a i s Hrvatskom katoličkom misijom Oslo surađujemo redovno na uskrsnim i božićnim radionicama gdje djeca izrađuju prigodne čestitke i razne ukrase. Sada ćemo se prijaviti na jezičnu radionicu koju organizira Matica Hrvatska. Nastojimo da se hrvatski jezik što više njeguje. Iako je u Norveškoj hrvatski jezik u sklopu bosansko – hrvatsko – srpskog jezika, uspjeli smo se izboriti da djeca u srednjim školama od 2023. godine mogu polagati ispit hrvatskog jezika koji im ulazi u prosjek. Na tome se puno radilo zadnjih godina. Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Kraljevini Norveškoj, Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske i Hrvatska Zajednica u Norveškoj pokretači su odvajanja hrvatskog jezika od drugih, međutim taj cilj još uvijek nismo ostvarili.
Fenix-magazin: Koliko su djeca zainteresirana za učenje hrvatskog jezika?
Ivan Turkalj: Imamo pedeset do šezdeset učenika koji trenutno pohađaju Hrvatsku dopunsku školu i to pokazuje da interes za hrvatskim jezikom i kulturom postoji, Trenutno nastavu vodi samo jedna učiteljica, Adela Kupres, a zbog velikog broja djece uskoro ćemo zatražiti još jednog učitelja.
Hrvatska dopunska škola projekt je Hrvatske zajednice u Norveškoj koji je podržan od strane Hrvatskog veleposlanstva u Kraljevini Norveškoj, a financiran je sredstvima Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske. Škola hrvatskog jezika postojala je i prije, ali taj projekt je stao do prije tri godine. Učiteljica Adela ne samo da je oživjela ovaj projekt nego ga je učinila toliko boljim, tako da od naših članova čija djeca pohađaju nastavu, čujemo samo riječi hvale. Učiteljica nastavu održava i u Stavangeru i Trondheimu koje posjećuje jednom mjesečno. Zbog velikih udaljenosti organizirala je i online nastavu koju pohađaju veća djeca. Za malu djecu ovdje u Oslu nastava se izvodi uživo u prostorijama knjižnice Deichman, dok u našim podružnicama naši voditelji iznajmljuju prostore škola kako bi se odvijala nastava. I tu se pokazuje najveća boljka naše Zajednice, a to je upravo to što nemamo: svoje prostore. Međutim, jako smo sretni jer nam je učiteljica jako snalažljiva i ovdje u Oslu odlično koristi sve resurse koji se mogu dobiti u prostorima
knjižnice.
Fenix-magazin: Što poduzimate još na kulturnom polju?
Turkalj: Što se tiče kulture organizirano odlazimo na koncerte, posebno jedne naše članice koja se trenutno školuje na Umjetničkoj akademiji.
Kulturne aktivnosti se više odnose na organizirani posjet koncertima, kazalištima i izložbama. Ljetos je dvanaestero naših članova išlo posjetiti izložbu, sat vremena vožnje udaljenu od Osla.
Norveška je specifična, ovdje su velike udaljenosti. Prošle godine gostovao je Teatar Mire Gavran. Inače želimo osnažiti djelovanje na području kulturne baštine Hrvatske tako da istražujemo interes i smišljamo pokretanje projekata upravo vezanih za to.
Trenutno obilazimo podružnice da vidimo što ljudi žele raditi, kako unaprijediti naše djelovanje. Osnažujemo suradnju i s Katoličkom misijom tako da s don Marinkom planiramo zajednički posjet naše podružnice u Trondheim.
Tamo će se održati sv. Misu a poslije ćemo se svi sastati na druženju. Prijavilo se desetak obitelji, a tamo ima jako puno djece. Radujem se odlasku.
Na žalost, u posljednjih desetak godina aktivnosti su u Zajednici opadale. Je li to bilo do rada Zajednice ili je jednostavno nastupila zasićenost kod ljudi, ne bih znao reći. Ali drago mi je da je upravo taj nogomet bio konstantan gdje su se okupljali mlađi ljudi koji su se sad pokazali kao nova snaga Zajednice. Sada su došli mlađi i želimo pokrenuti ljude da se što više okupe oko i u Zajednici i već vidimo pomake. Ljudi se rado odazivaju na sve što organiziramo.
Kada je bilo Svjetsko prvenstvu u Kataru, skupilo nas se pedesetak ljudi u jednom kafiću kako bi zajedno gledalo utakmice što danas, kada svi mogu gledati tekmu iz udobnosti svoga doma, puno znači, a u Oslu je jako hladno u prosincu.
Prije godinu dana bila je utakmica hrvatske nogometne reprezentacije kada se jako puno Hrvata iz Zajednice okupilo na tribinama. Zajedno smo putovali vlakom na utakmicu i bilo je jako lijepo. Ljudi se najviše okupljaju oko sporta. Imamo i grupu Dame članice. To je naša grupa koja njeguje kulturu, hrvatske običaje i angažirana je na organizaciji svih nesportskih aktivnosti. Za Dan žena dvadeset i osam članica naše Zajednice je zajedno slavilo. Da je prostor dozvoljavao mogli smo ugostit i više jer bilo je interesa. Na žalost naši ljudi imaju naviku javljati se u zadnji čas ili nakon toga, tako da uvijek moramo računati na to. Iako je to nekad izazovno, ipak nam je drago jer to znači da se ljudi rado odazivaju na ono što organiziramo.
Naši članovi su gosti i drugih hrvatskih zajednica. Naše dame posebno njeguju odlaske na hrvatski bal u Beču, pa su se tako rado odazvale i na bal koji su održali Hrvati u Bratislavi. Svugdje se pojavljujemo, a bit će toga i više kako je krenulo i to nas veseli.
Na kraju je Turkalj istaknuo humanitarni rad koji je od osnivanja Zajednice predstavljao značajnu aktivnost, posebno u vrijeme Domovinskog rata kada se masovno prikupljala pomoć za Hrvatsku.
Turkalj: Hrvatska zajednica u Norveškoj je dosta pomagala za vrijeme Domovinskog rata. Također i danas radimo u tom smislu, poslali smo pomoć za Petrinju, stradalu od potresa i aparat CTG za Petrovu bolnicu u Zagrebu te protuprovalna vrata za Hercegovinu. Vrlo rado se odazovemo ako možemo pomoći.
Fenix-magazin/SČ/Jasna Lovrinčević
