Slučaj osmero hrvatskih državljana koji su na sudskom ročištu u Zambiji puštena da se brane sa slobode pokazao je brojne manjkavosti u sustavu socijalne skrbi koji je nadležan za posvajanje djece iz inozemnih država, što je rezultiralo najavama resornog ministra o promjeni zakona.
Od četiri para kojima se sudi u Zambiji, zbog sumnje na trgovinu djecom, samo dva su upisana u Registar potencijalnih posvojitelja, što znači da imaju pozitivno mišljenje o podobnosti i prikladnosti za posvojenje izdano od Centra za socijalnu skrb, glasio je odgovor Ministarstva obitelji i socijalne politike krajem prosinca.
Međutim, o preostala dva para nije bilo govora, što je navelo na zaključak da Ministarstvo o njima nije imalo nikakvih podataka. Međutim, prije nekoliko dana ispostavilo se da to nije sasvim točno.
“Dva para su upisana u registar potencijalnih posvojitelja, a dva para se nalaze u postupku. U tijeku je provođenje upravnog nadzora nad cjelokupnim postupkom upisa odnosno zahtjeva za upis u registar potencijalnih posvojitelja kod sva četiri para”, izvijestili su.
To znači da dva od četiri para, premda su u postupku, u trenutku posvojenja djece, još nisu bila upisana u Registar potencijalnih posvojitelja i samim time nisu imali potvrdu o prikladnosti i podobnosti za posvajanje djece.
Kongoanski obiteljski zakon, koji u nekoliko članaka definira uvjete međunarodnog posvojenja, izričito pak navodi da se međunarodno posvojenje kongoanskog djeteta može odobriti samo ako nadležna tijela države prijema (u ovom Hrvatske) izdaju potvrde koje potvrđuju da je posvojitelj u mogućnosti pružiti djetetu prihvatljiv okvir za razvoj.
U istom je zakonu također istaknuto da se posvojenje može izvršiti samo ako za to postoje opravdani razlozi i ako je to u interesu djeteta.
Treba li iskazati namjeru za međunarodno posvajanje ili ne
Što se tiče četiri hrvatska para, još je nekoliko nedoumica. Niti jedan od četiri para nije u prijavnom obrascu iskazao namjeru za međudržavnim posvojenjem, što je na jučerašnjoj konferenciji za medije potvrdio resorni ministar Marin Piletić.
Poznata su i imena četiri spomenuta para, to su Damir Magic (44) i Nadica Magic (45), Zoran Subošić (52) i Azra Imamovic Subošić (41), Ladislav Peršić (42) i Aleksandra Peršić (40) te Noah Kraljević (45) i Ivona Kraljević (36).
Propisi nalažu da se hrvatski državljani koji žele posvojiti dijete moraju obratiti nadležnom Centru za socijalnu skrb koji potom provodi postupak utvrđivanja podobnosti za posvojenje djeteta. U slučaju pozitivnog rješenja, par se upisuje u Registar potencijalnih posvojitelja.
Ako žele posvojiti dijete iz inozemstva, podnose zahtjev za posvojenje Ministarstvu socijalne politike s naznakom države iz koje žele posvojiti dijete.
Međutim ako država nije potpisnica Haške konvencije, odnosno Konvencije o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem, kao što je to Demokratska Republika Kongo, posvojitelji se trebaju obratiti nadležnim tijelima za one države iz koje žele posvojiti dijete.
Uvjete postupka posvojenja propisuje država porijekla djeteta, odgovorilo je Ministarstvo Hini.
Još uvijek postoje nedoumice oko procedure
Nova nedoumica je izašla na vidjelo na presici ministra Piletića koji je dao izjavu iz koje nije sasvim jasno trebaju li nakanu za usvajanje djece Ministarstvu izraziti i parovi koji žele usvojiti iz zemlje nepotpisnice.
“Svi oni koje žele posvajati djecu i koji žele ući u hrvatski Registar potencijalnih posvojitelja, tu svoju nakanu trebaju iskazati u prijavnom obrascu. Ako potencijalni posvojitelji djece iz trećih zemalja žele posvojiti dijete iz neke druge zemlje, oni to moraju navesti, te dobivaju potom puni ‘support’ i informacije po procedurama haške Konvencije i eventualno treba obratiti pozornost ako je riječ o posvojenju iz država trećih zemalja” rekao je.
Uhićeni Hrvati imali su dokumente o posvojenju iz DR Konga, ali tužiteljstvo u Zambiji sumnja da su oni bili krivotvoreni.
Proizlazi da su na temelju kongoanskih papira hrvatski sudovi potvrdili odluke o posvajanju, bez dodatne provjere autentičnosti i legalnosti izdanih dokumenata, s obzirom na to da je riječ o zemlji koja nije potpisnica Haške konvencije, a također je riječ o disfunkcionalnoj i visoko korumpiranoj zemlji.
Na temelju odluka hrvatskih sudova, djeci koja su trebala doći u Hrvatsku izdani su hrvatski dokumenti.
Međutim, iz MUP-a nisu mogli odgovoriti koliko u našoj zemlji ima posvojene djece podrijetlom iz drugih država, s osobnim dokumentima RH.
Nadležnosti se prebacuju, papiri izdaju, a nitko ne zna broj posvojene djece
“Ministarstvo unutarnjih poslova u evidencijama izdanih osobnih isprava ne vodi podatke o posvojenoj djeci odnosno ne vodi podatke jesu li roditelji djeteta biološki roditelji ili roditelji posvojitelji, stoga nismo u mogućnosti dati broj isprava izdanih posvojenoj djeci”, odgovorili su iz MUP-a na pitanje o evidenciji izdanih osobnih isprava.
“Upis u maticu rođenih i knjigu državljana u slučaju stjecanja hrvatskog državljanstva djece podrijetlom ne provodi Ministarstvo unutarnjih poslova niti provodi ili nadzire postupak posvojenja djeteta u Hrvatskoj, već isključivo temeljem uvida u relevantne evidencije izdaje osobne isprave – poput putne isprave i osobne iskaznice – a čije izdavanje je u našoj nadležnosti”, dodali su.
Matični uredi i sudovi na kojima se donose odluke o priznanju stranih sudskih odluka o posvojenju su pak u nadležnosti Ministarstva pravosuđa.
Ministar Piletić najavio je izradu jasnijeg zakonskog okvira kada su u pitanju međudržavna posvojenja te kazao da će domaći sudovi ubuduće obavljati dodatne provjere.
Na dodatne provjere pozvao je i predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić.
“Prema preporukama predsjednika Vrhovnog suda sudovi će ubuduće u postupcima međudržavnog posvojenja biti dužni provjeriti autentičnost i pravomoćnost primljenih stranih dokumenta preko Ministarstva pravosuđa i međunarodne pravne pomoći, a ne ih tek potvrditi, kakva je sada praksa”, rekao je.
Također, kada im na stol dođe prijedlog za priznanje strane sudske odluke, primjerak će morati dostaviti i Ministarstvu socijalne politike, koje će provjeriti jesu li ti hrvatski posvojitelji uopće upisani u Registar posvojitelja”, navodi se u priopćenju suda.
Ipak se utvrdilo da je u 10 godina usvojeno 131 dijete iz DR Konga
Slučaj iz Zambije otkrio je da nered u vođenju evidencije o posvajanjima iz inozemstva. Naime, dio podataka prikuplja se tek od 2014.godine
“Ministarstvo obitelji i socijalne politike ne raspolaže s podatcima koliko je sveukupno državljana Republike Hrvatske posvojilo dijete iz druge države i o kojim se državama radi”, stoji u odgovoru Hini.
“Ministarstvo raspolaže podatcima o posvojenju djece iz drugih država ugovornica navedene Konvencije za razdoblje od 1. travnja 2014. godine do danas i u tom razdoblju okončana su četiri postupka međudržavnog posvojenja u skladu s Konvencijom”, dodali su u odgovoru na Hinin upit od prije tri tjedna.
Iz Ministarstva su poručili da uopće ne raspolažu podacima o broju zaprimljenih upita građana vezano za međudržavno posvojenje niti o broju posvojene djece iz država koje nisu ugovornice Haške konvencije.
No, mjesec dana od uhićenja hrvatskih parova i deset godina od prvog posvojenja iz Konga, Ministarstvo je ipak uspjelo utvrditi da je u Hrvatskoj iz Demokratske Republike Kongo od 2012. do sada posvojeno, kako je izvijestio Piletić, ukupno 131 dijete.
Fenix-magazin/SČ/Hina
