Realno bi bilo da kao nacija s ogromnim nogometnim potencijalom svi zajedno imamo više razumijevanja i poštovanja prema trenutačno najsjajnijoj točki zajedništva nas Hrvata – a to je hrvatska nogometna reprezentacija.
Kritike na račun pojedinih igrača i čelnika HNS-a morale bi biti u granicama objektivnosti i istine. Hoće li nagomilane negativnosti kod pojedinaca nestati ako Hrvatska uspije u pohodu na titulu prvaka, na SP u Rusiji 2018. tek će se vidjeti Ili će oni i dalje napadati na HNS kako bi ga preuzeli a potom i osakatili kao i većinu ostalih pojedinačnih i kolektivnih sportova u Lijepoj našoj.
Iza svih tih napada, koji se događaju u ovom za Hrvatsku i hrvatski nogomet ključnom i povijesnom razdoblju, stoji želja da se uz neke igrače i čelnike otjera i Davor Šuker, predsjednik HNS-a koji je poznati i priznat u svijetu nogometa. Pokazuju to i primjeri iz Rusije, gdje je Šuker uvažena i cijenjena osoba. Ne računajući igrače, Šuker je još uvijek svijetu najpoznatiji i najprihvatljiviji iz vodstva naše izabrane vrste u Rusiji. On je taj kojeg prepoznaju i čije ime još uvijek znači puno u svijetu nogometa.
Davoru Šukeru je Hrvatska klicala 90-ih kada je bio jedan od predvodnika sjajne generacije vatrenih koja je 1998. godine u Francuskoj bila treća na svijetu. Onda mu nitko ništa nije imao za dodati ili uzeti, tada je bio hvaljen i poštovan. Zašto to nije i sad kada na čelu Saveza može s reprezentacijom napraviti i više nego je to napravila njegova generacija iz 98´. godine? Kada je preuzimao HNS, Šuker je dao i obećanja koja se sada ostvaruju. Ulaskom u četvrtfinale Hrvatska je već ostvarila drugi najveći uspjeh u povijesti našeg nogometa. Obzirom kako je sve dobro posloženo u reprezentaciji, Hrvatska može otići i do kraja. Možda tada opet vidimo Davora Šukera kako s hrvatskom trobojnicom uzdignutom visoko u rukama trči u slavu najvećeg uspjeha hrvatskog nogometa.
Hoće li i tada Davor Šuker i pojedini igrači biti krivi da neki u Hrvatskoj ne navijaju za vatrene? Možda bi bilo bolje postaviti pitanje: smeta li takvima Šuker i vatreni ili im smeta Hrvatska?
U situaciji kakvu imamo u Domovini, nogomet je unatoč minimalnim ulaganjima države, najprepoznatljiviji hrvatski proizvod u svijetu. Hrvatska nogometna reprezentacija je ono po čemu mnogi prepoznaju Hrvate i ono čime se svaki pravi Hrvat i građanin Hrvatske s pravom može ponositi. A kad pogledamo u kakvim uvjetima je napravljen taj rezultat, s kakvim stadionima i infrastrukturom, onda sve što postiže hrvatska izabrana vrsta ima još jači značaj.
Usprkos različitim napadima, pa i onim opravdanima, Šukeru i društvu mora se priznati uspjeh. A taj sportski uspjeh je znatno više od slikanja političara sa hrvatskim sportašima. Pritom mislimo na one političare koji ne vole ni hrvatsku reprezentaciju a ni Hrvatsku. Da je vole ne bi ostali šutjeti na gaženje i paljenje hrvatske zastave u Beogradu i slično. Pravi hrvatski političar voli Hrvatsku, bori se za nju, ne koristi njezine resurse za jeftina ljetovanja i na utakmice svoje reprezentacije putuje o svom a ne državnom trošku.
Pravi hrvatski političar trebao bi se boriti i za poboljšanje uvjeta u nogometu, za izgradnju nogometnog kampa u Hrvatskoj a ne obmanjivati javnost kako je to obveza HNS-a. A zna se što može napraviti bilo koji Savez bez pomoći države. S obzirom koju političku podršku uživa HNS, svjetsko je čudo da je naša reprezentacija ušla u društvo osam najboljih nogometnih nacija svijeta.
A taj nogometni uspjeh mnogim protivnicima Hrvatske ne odgovara. Oni bi, da mogu, preko Šukera, Modrića, Lovrena i ostalih srušili ne samo reprezentaciju već i Hrvatsku. Oni bi preuzeli HNS i upropastili ne samo Savez već i reprezentaciju.
Nogometna Hrvatska je svjesna svih problema koje imamo u državi. No, mnoge stvari se mogu popraviti. Ali za to treba vremena. Ne treba zbog toga sve srušiti do temelja. Treba Hrvatsku graditi da bude uspješna kao i hrvatski nogomet, koji nema ni stadione a ni pravi nogometni kamp. Ali zato ima ljude koji vole Hrvatsku i koji navijaju za svoju reprezentaciju. Među njima su i brojni hrvatski iseljenici kojima Hrvatska mora otvoriti svoja vrata. Mora im otvoriti vrata i HNS-a kako bi on bio još uspješniji a ne da se u njega pokušavaju uvući oni koji bi srušili sve što ima hrvatski predznak.
Fenix-magazin/Đuro Božanović
NAPOMENA: Stavovi izneseni u komentarima i otvorenim pismima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Fenix-magazin.com
