Foto: Arhiv dr. Wollfy Krašić

Hrvatska pomirba – politički koncept s više varijanti

U knjizi „Hrvatsko proljeće i hrvatska politička emigracija“ (Školska knjiga, 2018.), opširno su prezentirane dvije varijante o hrvatskoj pomirbi ili hrvatskom miru. Jednu je zastupao Vjekoslav Maks Luburić, u emigraciji čelnik Hrvatskog narodnog otpora, a druga je iznošena na stranicama hrvatskog emigrantskog časopisa Nova Hrvatska, koji je u Londonu pokrenuo i uređivao mladi emigrant Jakša Kušan.

 

Poše: Wollfy Krašić, hrvatski povjesničar
Piše: Wollfy Krašić, hrvatski povjesničar

U knjizi „Hrvatski pokret otpora“ (AGM, 2018.), razjašnjeni su korijeni Kušanovih promišljanja o ovom revolucionarnom ideološko-političkom konceptu.

Jugoslavija nije ispunila očekivanja

Jedno od pitanja o hrvatskoj pomirbi koje se nameće je sljedeće: što o toj ideji govori činjenica da su njene varijante, u različitim vremenskim periodima, ali uglavnom s po nekoliko godina razmaka, prezentirala tri tako bitno različita čovjeka – Franjo Tuđman, Vjekoslav Luburić i Jakša Kušan? To pitanje ima više odgovora, ali dva su vjerojatno najbitnija.

Prvo, ta tri primjera pokazuju kako se među različitim hrvatskim političkim opcijama rodila ne samo ideja, nego potreba, nagon, da promišljaju o prevladavanju hrvatskog bratoubilačkog sukoba i njegovih posljedica na drukčiji način od onoga kako su to radili jugoslavenski komunistički režim s jedne strane, i dio hrvatske političke emigracije te elemenata u zemlji koji su i dalje inzistirali na nepogrešivosti i svojevrsnoj svetosti režima NDH i nje same, s druge strane. To je bila posljedica dva primarna procesa. Prvi je bio shvaćanje da se Jugoslavija neće moći razbiti očekivanjem novog svjetskog sukoba i inzistiranjem na snažnome antikomunizmu.

Drugi je bio uviđanje dijela hrvatskih lijevo orijentiranih ljudi, kako nova Jugoslavija nije ispunila njihova očekivanja o ravnopravnosti i/ili da jugoslavenskom komunističkom režimu u praksi ne polazi za rukom provesti Marxova predviđanja o blagostanju besklasnog društva. Do sličnih su ideja dolazile na tisuće ljudi, posebno za vrijeme najintenzivnije faze „Hrvatskog proljeća“.

Nakon njegovog sloma, Vjesnik je pod režimskom palicom donio naslov: „’Hrvatski mir’ na dvije i nekoliko tisuća frontova“, komentirajući izvještaj o „prodoru nacionalizma“ u hrvatsku Partiju. Unatoč tendencioznosti kako izvještaja, tako i članka, bît je, zapravo, bila točna. Franjo Mikulić, bliski prijatelj Većeslava Holjevca i jedan od istaknutih nositelja reformske politike u SKH, koji je nakon sloma „Hrvatskog proljeća“ postao političkim emigrantom, u svojim je sjećanjima zabilježio kako za vrijeme Proljeća nije bilo bitno „tko je bio u bojni, a tko u brigadi“, tj. tko je bio na strani NDH, a tko u NOP-u.

Ideja o hrvatskoj pomirbi

Drugi važan odgovor koji valja ponuditi, jest da je ideja o hrvatskome miru imala niz svojih varijanti, odnosno mogućnosti za njeno ozbiljenje, na što je presudnu ulogu, ili u najmanju ruku važan utjecaj, imalo to tko je bio njen promotor i tvorac. Posljedično iznesenome, onako kako je ona provedena koncem osamdesetih i početkom devedesetih godina kroz Franju Tuđmana i HDZ, nije bila jedina moguća varijanta. Ideja o hrvatskoj pomirbi imala je ne samo pristalice na cijelom hrvatskom političkom spektru, nego su osobe koje su stvorile i razradile njene pojedine verzije, poput Kušana i Luburića, dolazile s različitih strana ideološko-političke arene. Te razlike odražavale su se u njihovim programima za vrijeme postojanja Jugoslavije, a u vrijeme njenog raspada i nastanka Republike Hrvatske, zasigurno bi se isto tako odrazile u nizu pitanja.

Dva se posebno ističu. U prvome redu, radilo se o definiranju tko može doći u obzir za pomirenje, odnosno suradnju, tko sve može biti graditelj samostalne i demokratske hrvatske države. Drugo je pitanje bilo vezano uz način izlaska iz Jugoslavije, stvaranja države, a onda i njenog uređenja. O svim navedenim problemima, mladi je Kušan ponudio prijedloge i rješenja još 1954. i 1955. godine. Nositelji poziva na pomirenje i suradnju koji su bili liberalnog političkog usmjerenja kao Kušan, ili su u nekim razdobljima života bili dio totalitarnog komunističkog ili fašističkog sustava, poput Tuđmana i Luburića, nisu mogli dati iste odgovore na gore navedena pitanja.

 

Pogledajte drugo

KUPCI ŠOKIRANI: Lidl nudi odreske sa zaštitom od krađe

Cijene hrane naglo su porasle posljednjih mjeseci. Je li zato Lidl poslovnica odlučila zaštititi hranu …