Sa svečanom akademijom obilježen je dvadesetpetogodišnji rad Hrvatske kulturne zajednice u glavnom gradu pokrajine Hessen. Na svečanosti je preko 120 uzvanika i učesnika sudjelovalo u večernjem programu i gotovo četverosatnom susretu.
Prošlo je već četvrt stoljeća od 2. ožujaka 1990. i osnivačke skupštine Kulturne zajednice u Wiesbadenu kada se učlanilo 82 budućih suradnika, ali od kojih su nažalost samo malobrojni bili prisutni na „srebrenom piru“ Zajednice. Konstituiranje osnivačkog odbora za udruživanje Hrvata u Wiesbadenu započelo je još u jesen 1989. godine. Inicijativa je krenula od strane suradnika socijalne službe Caritasa, dakle od ljudi koji su imali pregled pučanstva i
znali potrebe.
U gradu Wiesbadenu, u kojem živi preko 1300 građanki i građana hrvatskoga podrijetla, Kulturna zajednica pronalazi cilj i sadržaj svog rada. Zajednica sada ima 120 članova, a oko 20 do 30 – naravno, ne uvijek istih – redovito se okuplja.
Prva predsjednica Zajednice bila je Maja Runje, slijede zatim Biserka Andrijević, Ivo Andrijević, Ante Marinčić, Ljubica Turić, a Ivici Košaku teče treći mandat.
Jubilarna 25. godišnjica rada, zalaganja i nesebičnog doprinosa na očuvanju, razvoju i stvaranju kulture u hrvatskom migrantskom okruženju glavnog grada Savezne pokrajine Hessen u Njemačkoj, pokazala je kako bez rada na očuvanju i izgradnji kulturnog identiteta Hrvatica i Hrvata, hrvatskih državljana u Njemačkoj, ne bi bilo zajedništva, a još manje pozitivnog odraza u svijetu u kojem živimo. A kolika je taj odraz prepoznat i pozitivan u gradu Wiesbedenu, upečatljivo je iznijela predstavnica poglavarstva, gospođa Christa Knauer, koja je uz pozdrave gradonačelnika, predala i donaciju kao priznanje grada Wiesbadena . Ispred gradskog parlamenta okupljene je pozdravila i gospođa Renate Kienast (CDU).
Posebnu vrijednost rada kulturnih zajednica istaknuo je generalni konzul Republike Hrvatske iz Frankfurta/M., gospodin Vladimir Duvnjak i izrazio spremnost konzularnog tijela na suradnji u nastavku te unapređivanju rada.
Za Hrvatsku kulturnu zajednicu – HKZ – Wiesbaden, ovaj jubilarni susret bila je samo jedna od brojnih prilika za djelovanje, okupljanje i druženje koje traje već dva i pol desetljeća – rekao je Ivica Košak, predsjednik Zajednice. S preko osamdeset javnih nastupa u proteklih pet godina, Hrvatska kulturna zajednica u Wiesbadenu svrstava se medu najaktivnije zajednice hrvatskih državljana izvan Republike Hrvatske.
A to se ne događa ni spontano niti slučajno. Nije lako niti jednostavno biti Hrvaticom ili Hrvatom, biti ponosan na hrvatsko porijeklo pored ne samo teškog bremena povijesti nego i objektivnih teškoća i svakodnevnih kriza u društvu. Hrvatske kulturna zajednica ostvaruje već 25 godina rada, doprinosa i razmjene u kulturi, umjetnosti te rada u okviru opće društvenih potreba zajednice iseljenika u Wiesbadenu, jer, … dok je srca bit će i Croatie ! Tim riječima A. G. Matoša, hrvatskoga pjesnika koji jeam okusio gorku sudbinu emigranta, završio je svoj pozdravni govor dr. Ante Bilokapić, voditelj katoličke misije za Hrvate u Wiesbadenu i aktivni član Hrvatske kulturne zajednice.
Glazbeni okvir ovog jubilarnog susreta Hrvatica i Hrvata u Wiesbadenu pružio je Muški njemačko-hrvatski zbor Rhein-Main. Hrvatski članovi doprinijeli su da ovaj zbor, a čije se osnivanje bilježi daleke 1865. godine postane izvrsnim primjerom europske kulturne integracije i multikulturalne tradicije. Izvođenjem pjesme Živila Hrvatska, a za koju je glazbu skladao legendarni Ivan pl. Zajca na tekst Augusta Šenoe. I Zajc i i Šenoa potječu iz europske migracije, koja je već u 19. stoljeću bila i multikulturalna, a predstavljala i značajan doprinos nacionalnoj kulturi Hrvata.
Gosti i uzvanici, uz profesionalnu podršku članova zbora izveli su zajedno kanon: Cum Canto Populorum Unico – Jedinstvo naroda ostvaruje se u pjesmi, moglo bi se slobodno prevesti. Uistinu kanon je oduševio ne samo Hrvatice I Hrvate nego zanio i njemačke goste uz sudjelovanje Indijaca, Marokanca te gostiju iz Irana. Član Vijeća stranaca, Julius Gomes pozdravio je okupljene: Potječem iz Indije, 35 godina živim u Wiesbadenu i pet godina pratim rad Hrvatske kulturne zajednice. Smatram da je jako dobro dolaziti na njene priredbe i vidjeti kako uvijek iznova nešto radi, prezentira i nastoji održati kulturu, oživjeti je i nadograditi. Držim da je to vrlo dobro i to podržavam.
Poseban čar večeri, na veliko zadovoljstvo publike nastupio je ansambl omladinskog folklora Katoličke misije za Hrvate u Wiesbadenu, a koju je vodio student teologije, Ivan Čotić. Gospodine Čotić rođen je u Wiesbadenu i pripada drugoj generaciji hrvatskog iseljeništva u Njemačkoj.
A pjesme kao da nikad nije dosta, potvrdio je nastup mlade sopranistice Glorije Turić koja je u solo nastupu otpjevala poznatu Za vsaku dobru reč. Ova pjesama iz pera hrvatskoga pjesnika Dragutina Domajnića iz prve polovice dvadesetog stoljeća poznata je i kao Fala koja se rado pjevuši, tako da je mnogi zbog opće popularnosti smatraju prastarom i tradicionalnom narodnom pjesmom.
Zajednica u kontinuitetu izdaje časopis „Riječ“. Ana Kramaraić, učiteljica u Hrvatskoj nastavi u Hessenu i glavna urednica časopisa, predstavila je novi broj – 48/49 broj: Izuzetno me veseli što smo uspjeli objaviti ovaj dvobroj u godini kada naša Zajednica obilježava dvadeset i pet godina svog rada.
U njemu donosimo Vam mnogo zanimljivih članaka iz različitih područja: književnosti, povijesti, kiparstva, filmske umjetnosti. Predstavljene su tri knjige: Vilinska vrata Radoslava Katičića, 260 dana Marijana Gubine i Obnova segregacija Josipa Majnarića. U ovom dvobroju predstavljena su i dva filmska naslova Ničije dijete i Goli koja su dobila mnogobrojne pohvale i priznanja na filmskom festivalu GoEast koji se održava u Wiesbadenu. Nastavili smo i predstavljanje značajnih povijesnih ličnosti. U ovom broju predstavljen je jedan od najvećih mecena hrvatske znanosti i umjetnosti Josip Juraj Strossmayer.
Osvrnuli smo se i na proteklih dvadeset i pet godina rada te posebno na događanja u ovoj godini. Osobito značajno za našu Zajednicu i časopis Riječ bilo je predstavljanje Riječi na ovogodišnjem Sajmu knjiga u Frankfurtu. Prvi put otkad Republika Hrvatska sudjeluje na tom sajmu predstavljen je jedan časopis koji se objavljuje u Njemačkoj. Bila nam je izuzetna čast i zadovoljstvo predstaviti našu Riječ na takvom događanju.
Časopis je, u svojim dobrim godinama, kada je postojala veća potreba za komunikacijom i održavanjem međusobnih veza, izlazio tri puta godišnje. Mi pokušavamo održati tradiciju sa dva broja. Rado bismo to pretvorili u četverobroj, međutim, ono što je održivo, to su dva broja godišnje, – komentirao je odgovorni urednik Košak. Veliki posao – za našu malu redakciju! Naravno, u časopisu, kao i u radu udruge, središnje mjesto zauzima kultura. Proteklih pet godina održano je više od 80 javnih nastupa. Većina njih bile su literarne večeri. I ne samo izložba knjiga iz 19. stoljeća u edicije Matice hrvatske, nego i pozitivan odaziv na izjašnjavanje prisutnih. Na upit da li je potrebno da se Kulturna zajednica u Wiesbadenu organizira i kao ogranak Matice Hrvatske? – pozitivno je svojim potpisom potvrdilo četrdesetak članova i prijatelja. To je podrška inicijativi da se kroz čvršću vezu sa kulturnim ustanovama u Domovini pristupi organiziranoj razmjeni kulturnih sadržaja i nacionalne baštine.
Posebnu atrakciju večeri predstavljala je izložba slike likovne umjetnice Jele Šare. Njezin rad resio je već i naslovnicu časopisa Riječ broj 47. Uz djela i nazočnost gospođe Šare predstavljeni su, u vidu male prezentacije i originalne grafike umjetnika Dragutina Trumbetaša i Vladimira Kirina.
Povezanost i suradnja Hrvatske kulturne zajednice iz Wiesbadenu sa sličnim društvima iz regije je naša potvrdu i na ovoj svećanosti. Hrvatska kulturna zajednica iz Mainza, predvođena predsjednicom Katicom Kiš uručila je vrijedan poklon domaćinima u Wiesbadenu. Vrijednost tok poklona ima posebnu poruku i sadržaj, uzvratio je sa zahvalnošću predsjednik Košak, jer povezanost u radu na ostvarivanju zajedničkih ciljeva predstavlja ne samo motivaciju nego bitan doprinos opstanku kulturnoga rada u manjinskim zajednicama migranata u svijetu. Nužnost takve suradnje vidljiva je i kroz aktivnosti radne grupe za samopomoć, a koja je registrirana pri Povjerenstvu za zdravstvo grada Wiesbaden pod nazivom Kultur als Lebenshilfe. Strukovni sastav zajednice dozvoljava napredni i aktivni doprino,s ne samo duhovnom nego i tjelesnom zdravlju članova i suradnika zajednice – naglasio je dr. Asghar Fassihi iz Irana. Vjerni i dobar prijatelj Hrvatske kulturne zajednice, gospodin dr. Fassihi je gosti i predavač na skupovima zajednice, a i jedan od autora u časopisu Riječ.
Zadovoljstvo gostiju je bila naša plaća, izjavili su na kraju vrijedni, aktivni učesnici u pripremi domaćih jela i slastica, koji su bili jednostavan i ukusan dar svima koji vole Hrvatsku ili se zanimaju za nju i žele znati kako ih HKZ-Wiesbaden može još bolje s Hrvatskom upoznati.
Ivica Košak
Prilog i u tiskanom izdanju Fenixa
