Objava istraživačkog novinara Željka Peratovića da je Ivan Lozo, pravaški aktivist i dugogodišnji glavni tajnik državotvrone emigrantske organizacije Ujedinjeni Hrvati Europe (UHE) i čuvar organizacijske arhive, postao predmetom SOA-ine operativne akcije “Rullmann” kojoj je navodno cilj blokirati njemačke istrage, naišla je na nevjericu i veliko čuđenje u hrvatskom iseljeništvu.
I sam Ivan Lozo, koji je imao pristup nizu dokumenata iz UDB-ine arhive te se godinama zalaže za procesuiranje UDB-inih ubojstava hrvatskih emigranata u Njemačkoj, začuđen je takvom informacijom, u kojoj se spominju još neka imena osoba koji se često neosnovano predstavljaju hrvatskim emigrantima iz Njemačke.
Na pitanje da komentira najnovije navode da je predmet istrage SOA-e operativne akcije “Rullmann” Lozo odgovara:
I.Lozo: Kao prvo, ne znam je li objavljena informacija doista i točna te je li uopće postoji takva operativna akcija. Ako postoji onda je to strašno, pogotovo ako se vodi uz suglasnost predsjednice države i predsjednika Vlade.
FM: Vaš pravaški aktivist i predsjednik udruge UDB-omat Denis Šešelj prihvaća da postoji SOA-ina operativna akcija “Rullmann” te je sam o tome objavio komentar pod naslovom “Ovo smo predvidjeli”.
I.Lozo: Cijenim rad istinskog prijatelja Denisa Šešelja, dakako i rad gospode Leljaka i Peratovića ali ne znam doista da takav krug opće postoji. Ja godinama djelujem kao vuk samotnjak i izbjegavam biti, ili da me se spominje, s onima koji su 1980.-ih godina živjeli u Njemačkoj ili su besposleno ovuda lutali, a sada se eksponiraju kao hrvatski emigranti u otkrivanju zlodjela UDB-e.
FM: Drugim riječima hoćete reći da se nekadašnji UDB-aši iz Njemačke danas predstavljaju kao kvaziemigranti i borci za Hrvatsku?
I.Lozo: Nažalost ima i takvih kvaziemigranata. Ali prije svega sam mislio na, po mom sudu, tragikomične likove koji su svojedobno bili, svjesno ili nesvjesno, oružje u rukama UDB-e.
FM: Ako smijemo pitati, na koga tu konkretno mislite?
I.Lozo: Evo primjerice g. Petar Penava iz Stuttgarta. Za njega ne znam točno je li u emigraciji radio za UDB-a ali je radio na štetu hrvatske državotvorne borbe. Od njega, i rada terorističke-prosovjetske organizacije Hrvatskog državotvornog pokreta (HDP) kojoj je pripadao i g.Penava, te njegova „emigrantskog“ rada kada je uputio prijetnju tadašnjem njemačkom ministru unutarnjih poslova Gerhardu Baumu, smo se distancirali. U priopćenju za javnost više hrvatskih državotvornih emigrantskih organizacija od 17. 08.1981. godine javno smo se distrancirali i osudili teroristički napad i prijetnju atentatom Petra Penave tadašnjem ministru unutarnjih poslova Gerhardu Baum. Jednako tako smo i osudili i rad HDP-a kojem je pripadao g. Penava. Smatrali smo da su pojedinci i organizacije koji su tako nanosili štetu hrvatskoj stvari, svjesno ili nesvjesno, bili oružje u rukama jugoslavenske tajne službe. U svakom slučaju su g. Penava i njemu slični “emigranti” poput g. Tomislava Mičića početkom 1990.-ih godina završili u službama Josipa Perkovića ili nekim Saborskim odborima.
FM: Koga držite glavnim kočničarom otvaranju UDB-ine arhive u Hrvatskoj? One pojedince koji se, poput Vladimira Šeksa, javno spominju ili…?
I.Lozo: Da, ali i onoga saborskog zastupnika koji ga javno brani te zasigurno i još uvijek utjecajnog UDB-aš kodnog imena “Koćuša” sa njegovom svitom. U tu skupinu eventualno još bi trebalo ubrojiti i jednu visokopozicioniranu hrvatsku političarku koja možda štiti svoga priležnika, a koji se dovodi u svezu sa dva ubojstva u Njemačkoj.
FM: Zašto po Vašem mišljenju Hrvatska ne pokreće istrage za ubojstva hrvatskih političkih emigranata, protivnika komunističkog režima?
I.Lozo: Mišljenja sam da bez lustracije nema ni demokracije ni pravde. A lustracije neće biti dok se u Ustavu RH nalazi ona sramotna rečenica prema kojojHrvatska počiva na zaključcima ZAVNOH-a. Tom odredbom su Jugoslavija i partizani, a ne volja hrvatskoga naroda i Domovinskog osolobodilačkog rata, cementirani kao temelji moderne Hrvatske. To je apsurd!. Time su legalizirani svi jugokomunistički zločini od Bleiburga, preko emigracijskih žrtava do Ante Paradžika, Ludovika Pavlovića, Mire Barišića,… Zato niti jedan partizanski i UDB-aški zločinac nije nikada ni suđen niti osuđen. Eto zato se dopušta korištenje partizanske zvijezde petokrake a zabranjuje stari hrvatski pozdrav Za dom spremni kojim pozdravom su prije dvadesetak godina ginuli boreći se protiv zvijezde potokrake da bi Hrvatska mogla živjeti.
FM: Koliki je opseg arhive UHE te s koliko dokumenata iz UDB-ina arhivaraspolažete? Kako ste došli do tih dokumenata UDB-e?
I.Lozo: Što se tiče arhiva UHE, riječ je, kako je već svojedobno javno rekao bivši predsjednik UHE pokojni Žarko Odak, o dva velika kovčega sortiranih dokumenata. Na pitanje o dokumenima iz UDB-ine arhive mogu samo reći kako imam uvid u oko šest tucuća dokumenata iz jedne državne arhive, što znači da nije riječ o nekim možda sumljivim privatnim izvorima. Ovih dana nadam se da ću dobiti još toga dosta toga iz arhive UDB-e na uvid.
FM: Očekujete li proširenje njemačkih istraga o udbaškim ubojstvima.
I.Lozo: Nadam se tomu. No, znatno bitnije je pitanje zašto Republika Hrvatska ne poduzima ništa da se pokrenu istrage o tim ubojstvima? Država, ili očito SOA, raspolaže UDB-inom arhivom. Žrtve su Hrvati a potencijalni počinitelji danas žive u Hrvatskoj.
Fenix-magazin/Z.Bosnić
