Pandemija koronavirusa, između ostalog je vjerojatno izvukla ono najgore iz čovjeka, podijelila i posvađala mnoge ljude, susjede, rođake i prijatelje.
Sad se ne dijelimo na one loše i dobre, dijelimo se na cijepljene i necijepljene. Uvjeravamo jedni druge u ispravnost onoga u što vjerujemo a da nismo ni sami sigurni tko je zapravo u pravu.
U kakvoj svakodnevici živimo možda najbolje opisuje jedan događaj koji se dogodio jednoj Hrvatici u Njemačkoj (podatci o imenu i prezimenu poznati redakciji) koja nam je poslala mail sa sljedećim sadržajem.
– Svaki dan odlazim po kćer u školu nakon školske nastave i susrećem mnoge roditelje koji dolaze po svoju djecu. Prije neki dan sam kćer čekala na parkingu škole. Sjedila sam u automobilu, a ispred mene je bio parkiran auto u kojem je sjedio muškarac. Njegova kćer je došla prije moje. Nije odmah ušla u automobil nego joj je on dao dezinfekcijsko sredstvo, ona je njime oprala ruke, a potom je ušla u automobil. Nisam taj dan toliko obratila pozornost na to jer i sama nerijetko dezinficiram ruke. No, u ponedjeljak sam istu situaciju ponovno vidjela. No, ovaj put se umiješao i vozač školskog autobusa. Kako je otac djevojčice parkirao odmah ispred školskog ulaza (gdje se inače ne smije parkirati, ali roditelji često tu zastanu i čekaju svoju djecu), vozač autobusa nije mogao provesti autobus do mjesta gdje stajalište i gdje ulaze školska djeca.
Možda ne bi bilo ništa da djevojčica ponovno nije morala dezinficirati ruke prije nego je ušla u automobil. Oca nije bilo briga što vozač čeka da on pomakne auto, a vozač je ne na kraju “izgubio živce#”. Vidno uzrujan je izašao iz autobusa i počeo vikati na oca djevojčice. No, otac je mirno rekao kako ne može pustiti da mu dijete uđe u auto prije nego dezinficira ruke, a vozač je nastavio vikati. Potom je došao i jedan učitelj te se umiješao u raspravu i zapisao ime roditelja koji je parkirao gdje ne smije. Kakva kazna ocu slijedi, ne znam, ali gledala sam cijelu tu situaciju u šoku, a onda se čudila samoj sebi što sam šokirana. Pa to je sad normalno, to je naša svakodnevica. Nažalost, ta djevojčica kao i mnoga druga djeca pamtit će svoje školske dane po raznim ograničenjima, mjerama, koroni, onome što smiju ili ne smiju, maskama…..Moja kćer koja ima 10 godina mi je jednom rekla kako je to njima sve normalno, jer gotovo da se ni ne sjećaju kako je to biti u školi bez zaštitne maske – napisala je Hrvatica u mailu kojeg je poslala na adresu redakcije Fenix-magazina.
Fenix-magazin/MD
