Dva pozitivna pa dva negativna testa na koronavirus u samo mjesec dana bila su dovoljna da 70-godišnjoj Hrvatici I. Radić (puno ime i prezime poznato redakciji) poljuljaju povjerenje u cijeli proces testiranja.
I.Radić javila se na E-mail redakcije i za Fenix-magazin.de otkrila svoje iskustvo s testovima na koronavirus. Njezinu priču prenosimo u cijelosti.
Poštovana redakcijo, javljam vam se s jednim neugodnim iskustvom koje možda i nije toliko neobično, ali je dovoljno da počnem sumnjati u cijeli sustav testiranja. Nisam osoba koja se boji svega i svačega, ali meni je 70 godina i nije mi svejedno imam li koronu ili ne.
Prije otprilike mjesec dana osjetila sam se loše, nisam imala klasične simptome koronavirusa. Imala sam blago povišenu temperaturu i osjećala neku mučninu. Otišla sam u ljekarnu i u njihovom test centru napravila brzi antigen test. Pokazao je pozitivan rezultat. Šokirala sam se jer sam već dobila prvu dozu cjepiva protiv koronavirusa, a u srpnju trebam dobiti drugu dozu cjepiva. Uplašila sam se kako ću sad proći koronu, hoće li simptomi biti blaži ili će biti nešto puno gore. Potom sam otišla u test centar gdje sam obavila PCR test. Sati koji su uslijedili za mene su bili pravo mučenje. Sve mi je bilo lošije i bila sam uvjerena kako imam koronu. No, kad je rezultat PCR testa stigao bio je negativan. I tad sam se šokirala.
Otišla sam svom liječniku koji me pregledao i utvrdio mi kroničnu upalu slijepog crijeva i odmah me poslao na operaciju. Operacija je prošla dobro i za dva dana sam bila doma. Nakon nekoliko dana već mi je bilo dobro, mogla sam obavljati kućne poslove, šetati, vratiti se svojoj svakodnevici. Jednom tjedno pohađam tečaj engleskog jezika kojeg polazi još desetak žena. Većinom su mojih godina, a kroz tečaj se družimo u istoj prostoriji četiri sata, pa i nakon tečaja odemo negdje na kavu. Prilikom dolaska na tečaj moramo donijeti negativan test na koronavirus ako koronu nismo preboljeli ili dobili obje doze cjepiva.
Tako sam u ponedjeljak ujutro krenula na tečaj, a prije tečaja sam otišla u ljekarnu u blizini kako bih se testirala. I ovaj put je brzi antigen test bio pozitivan. Rekla sam ženi koja me testirala što se dogodilo prvi put, ali ona je samo rekla da ona tu ne može ništa već ponovno moram proći PCR test. Vratila sam se kući, sjela i razmislila što ću. Suprug mi je rekao neka se normalno ponašam, obavljam svoje stvari, idem u trgovinu jer ne vjeruje da sam pozitivna. Otišla sam u isti onaj test centar gdje sam se i prvi put testirala, jer tu znam jednu gospođu koja testira. Kad me je vidjela samo je rekla: “Ne opet vi gospođo Radić”.
Rekla je kako je uvjerena da ni ovaj put nisam pozitivna, neka se ne brinem. Testirala me je PCR testom koji je i ovaj put pokazao kako sam negativna. Nazvala sam ih u test centar, ali oni ne znaju zbog čega mi je brzi antigen test dva puta u mjesec dana pokazao da sam pozitivna, a PCR test kako sam negativna. Samo su rekli kako ti brzi testovi nisu pouzdani. Shvatila bih da sam ja sama radila te testove doma pa sam mogla nešto krivo napraviti, ali radili su ih u ljekarnama, ljudi koji su za to obučeni. Sad me strah uopće ići na svoj tečaj engleskog jezika jer moram donijeti negativan test. Što ako mi ponovno pokaže da sam pozitivna? Moram li opet prolaziti istu proceduru? Ja sam u tim godinama kad mi je svaki stres vezan uz zdravlje suvišan. Zašto se uopće provode ti brzi testovi kad nisu pouzdani? – upitala se u svom pismu za portal Fenix-magazin.de I. Radić.
Fenix-magazin/MD
