-Moja 19-godišnja kćer danas prolazi isto što sam i ja prolazila kad sam imala 18 godina i kad sam ostala trudna. Iako živimo u Njemačkoj, a ne u nekom selu u Hrvatskoj ili BiH, naši iseljeni Hrvati u nju upiru prstom jer je ostala trudna, a mladić i otac njezinog djeteta ju je napustio. K tome je taj mladić bio stranac, bio je Albanac, pa je njezin križ još veći, ogorčeno je ispričala ovih dana jedna Hrvatica koja je iz razumljivih razloga zamolila da ne spominjemo njezino ime u ovoj istinitoj priči.
U razgovoru za Fenix-magazin.de naša sugovornica je otkrila što joj se događalo u životu, te kako se povijest ponavlja, ali ovaj put u životu njezine kćeri. I za kćer je tražila da u ovoj priči ostane anonimna jer, kako je rekla, ionako će oni koji ih poznaju znati o kome je riječ.
– Imala sam 18 godina kad sam ostala trudna. Moj tadašnji mladić je bio Talijan i ostavio me čim je doznao da sam trudna. Nakon nekoliko godina sam ušla u vezu s Hrvatom, ostala po drugi put trudna, ali kako njegovi roditelji nisu mogli podnijeti da se oženi sa ženom koja već ima izvanbračno dijete, nismo se oženili. Ostali smo živjeti odvojeno, ali u stalnom kontaktu zbog zajedničkog nam djeteta. Nije, doduše puno sudjelovao u odgoju našeg djeteta, ali bio joj je otac koliko toliko. No, ja sam za cijeli život obilježena jer sam majka dvije kćeri koje imaju različitog oca, a niti jednom nije bila u braku, otkriva 37-godišnja Hrvatica.
Ona sa svojim kćerima živi u jednom njemačkom gradu u kojem djeluje veća hrvatska katolička zajednica. Kaže, kako se manje-više svi koji nedjeljom dolaze na svetu misu međusobno poznaju.
– Prošla sam težak put kad sam ostala trudna s prvom kćeri, a još gori kad sam rodila i drugu kćer, a nisam imala supruga. Mnoge naše Hrvatice koje „ljube oltare“ su me ogovarale, osuđivale … iako me nisu osobno poznavale. Mnoge su me izbjegavale, čak me neke nisu htjele niti pozdraviti kad bi me srele u crkvi. A najteže mi je bilo kad su moje djevojčice to počele shvaćati. No, još mi je teže danas kad se to isto sada događa mojoj kćeri, govori 37-godišnjakinja.
Njezina kćer ima 19 godina. Ostala je trudna s mladićem koji isto ima 19 godina, ali on ju je ostavio.
-Oni su bili zajedno nekoliko mjeseci. Upoznali su se u nekom klubu u kojeg zalaze mladi iz svih zemalja bivše države. Protiv toga u Njemačkoj ne možeš ništa jer većina ih odlazi u te narodnjačke klubove. A i oni koji ne bi možda tamo išli, idu jer im tamo ide većina društva. No, taj mladić nije loš, ali kad se u našoj zajednici doznalo da je Albanac, počele su osude. A kad je ostala trudna, a on ju je ostavio samo tjedan dana prije nego je doznala da je trudna, počele su priče i osude. Iza leđa nam govore kako je moja kći ista ja , govori 37-godišnja Hrvatica.
Tužna je kaže jer je svjesna kako i danas, pa čak i u Njemačkoj, osude i predrasude iz redova svog hrvatskog naroda ne možeš izbjeći. Tužna je i kad vidi kako joj kćer pokušava hrabro sve izdržati, a onda se zatvori u sobu i plače. Niti u jednom trenutku nije pomislila prekinuti trudnoću. Unatoč svemu ona kaže kako u sebi nosi živo biće koje voli i koje ne želi izgubiti.
-Svjesna sam kako će njoj biti možda još teže nego meni, iako je danas drugo vrijeme nego prije 20 godina. Ali, moja kćer je u očima naše hrvatske zajednice kćer majke „raspuštenice“ i kao takva je, kažu, krenula materinim putem. No, ja sam ovu priču odlučila ispričati kako bi baš tim ženama koje to govore poručila kako i one imaju kćeri koje kad izađu vani nisu toliko uzorne kao onda kad dođu na svetu misu. A na kraju moraju znati da nikad čovjek ne zna što život nosi i što ga čeka, kazala je za kraj majka koja se hrabro nosi sa svojom sudbinom.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
