Slađana Lončarević (52) iz Širokog Polja kod Osijeka traži svoju majku Janju (rođ. Mandić) Nikšić za koju vjeruje da živi u Njemačkoj, doznaje Fenix-magazin.de
Kad je imala samo dva mjeseca Slađanu su roditelji Josip i Janja (rođ. Mandić) Nikšić ostavili kod bake Mare Mandić (Janjine majke) u Josipin Dvoru kod Osijeka. Bio je prosinac, božićno vrijeme koje je tada dvomjesečna Slađana provela s bakom i djedom. Oca i majku više nije vidjela. Osim fotografija, i priča koje je načula, nema baš ništa što bi je podsjećalo na roditelje.
Danas bi njezina majka Janja imala 71 godinu, a Slađana ne zna je li još uopće živa. Ne zna što se s njom dogodilo, i ima li još braće i sestara s majčine strane.
Godinama ju je htjela potražiti i upitati je zbog čega je napustila svoje dvomjesečno dijete, no tek je u nedjelju (08.11) prikupila hrabrosti i započela potragu.
Na jednoj je Facebook grupi objavila da traži majku i priložila njezine dvije fotografije snimljene u Brettenu i Karlsruheu (Baden-Württemberg) 1972. i 1974. godine. To je sve što ima od majke.
Otac u Francuskoj
– Vidjela sam da neka žena u toj Facebook grupi traži svoje roditelje pa sam i ja odlučila objaviti fotografije majke, pa što bude. Rođena sam 13.10. 1969. godine. Roditelji su u Njemačku otišli kad sam imala samo dva mjeseca, odnosno u prosincu 1969. godine. Bili su vjenčani, no kako sam čula, u Njemačkoj su se ubrzo razišli. Otac je otišao u Francusku, kasnije sam doznala da se tamo oženio i dobio djecu – govori Slađana u razgovoru za Fenix-magazin.de.
Prije desetak godina Slađana je uspjela ostvariti kontakt s ocem, nazvala ga je, no iz tog poziva nije se izrodila bliskost.
– Nije znao ništa o majci, a kroz razgovor sam stekla dojam da mu nije ugodno razgovarati sa mnom, odnosno da bi želio kontakt, ali bi mogao imati problema zbog supruge. Nisam puno inzistirala na kontaktu, no na kraju mi je rekao kako bi mi majka mogla biti u Stuttgartu – govori Slađana.
S majkom Janjom nikad nije progovorila niti jednu riječ. Kao ni oca, nikad je nije vidjela. Ipak, Janja je održavala kontakt sa svojom majkom Marom i raspitivala se za kćer Slađanu sve do njezine 7. godine. Tad se prestala javljati.
– Čula sam da je jednom došla. Djed je još bio živ. Majka je navodno došla s nekim čovjekom, što je djedu jako zasmetalo te joj je rekao neka više ne dolazi, oni će se skrbiti o meni – govori Slađana.
Želi znati istinu
Tako je i bilo. Centar za socijalni rad u Osijeku je za Slađaninog staratelja 1983. godine postavio njezina djeda Ivana Mandića.
– Kad sam jednom baku upitala za majku rekla mi je zašto je želim tražiti, ništa s njom ne mogu dobiti, osim što mi može tu dovesti čopor djece. Ne znam što je to značilo, i ima li majka više djece, nikad nisam doznala – govori Slađana.
Kad je djed preminuo, Slađana se s bakom preselila u stan u Osijek kojeg je baka kao Slađanina starateljica dobila od grada Osijeka. Baka je preminula u siječnju ove godine, a da nije čula, ni vidjela svoju kćer Janju.
– Godinama ta praznina čuči u meni i kopka me. Imala sam lijepo djetinjstvo, prekrasnu baku, bila je moj anđeo na zemlji, ali naravno da su mi nedostajali roditelji. Na sve školske priredbe i događanja drugoj djeci su dolazili roditelji, a meni baka. Zahvalna sam joj na tome neizmjerno, ali praznina je ostala – otkriva Slađana.
Slađana je danas supruga i majka već dvoje odrasle djece. Kćer joj ima 28 godina, a sin 30. I oni su se skrasili sa svatko sa sa svojom obitelji. Slađana u Osijeku vodi salon vjenčanica, i kaže ništa joj financijski ne treba. No, želi znati istinu zbog koje je cijeli život bez roditelja.
– Nikoga ne osuđujem, znam da ponekad postoje opravdani razlozi zašto netko ostavlja svoje dijete. Želim samo doznati istinu, ma kakva ona bila. Ako je moja majka preminula, želim joj otići na grob, a ako je živa, želim je zagrliti i pitati zbog čega se nije javljala tolike godine – govori Slađana.
Svi koji znaju neku informaciju o Slađaninoj majci Janji, mogu to javiti na E-mail slada.loncarevic@gmail.com
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
