Na redakciju Fenix-magazin.de stiglo je pismo čitateljice iz Njemačke koja je prepričala jednu anegdotu na odmoru u svom rodnom gradu u Dalmaciji.
Njezino pismo prenosimo u cijelosti:
Nedavno sam sjedila s prijateljicom u jednom kafiću u svom gradu u Dalmaciji kad se stolu pored našeg približila mlada žena s djetetom i starijem čovjeku kazala kako su ona i njezin sin gladni, pa ako im može dati nešto novca.
Starac je bez oklijevanja posegnuo u svoj novčanik i dao im nekoliko kovanica. Po izgledu je zasigurno umirovljenik, pa sam pomislila kako uz, vjerojatno malu mirovinu, daje novac mladoj ženi koja bi mogla negdje raditi i zaraditi, a ne prositi novac i u tu svrhu koristiti dijete.
Žena je s djetetom došla i do našeg stola i ponovila istu rečenicu. Pitala sam je zbog čega prosi i zašto ne ide negdje raditi, te kako može takav primjer života davati vlastitom djetetu (ako je to uopće njezino dijete). Kazala sam joj i kako je odjevena bolje nego ja i moja prijateljica s kojom sam sjedila u kafiću.
Odgovorila mi je da posla nema, a inače bi radila. Rekla sam joj da to nije istina jer u nedostatku radnika, u Hrvatskoj sve češće zapošljavaju čak i Nepalce kojih je u Dalmaciji sve više.
Moju napomenu nije komentirala, ali je upitala: – Hoćete mi dati nešto novca?
Rekla sam joj kako joj neću dati ništa. Potom je postala drska i rekla: “Sreću vam vašu vrag odnio. Nepalci rade svakakve poslove. Ja sam žena, ne mogu to raditi”.
Odgovorila sam joj kako je može biti sram, kako u Njemačkoj ili bilo kojoj drugoj stranoj zemlji žene koje dođu, ne samo iz Hrvatske nego i iz drugih zemalja, rade svašta. Nerijetko čiste po bolnicama i kućama da bi preživjele. A ona zarađuje novac proseći. To je najlakše. Sram Vas bilo, rekla sam joj.
Nije mi odgovorila, već se udaljila psujući, i nastavila prositi i ljude moliti za novac. Dječak kojeg je vodila sa sobom, a koji bi mogao imati 8 ili 9 godina, nije imao nikakvu reakciju. Samo je hodao pored žene i šutke sve promatrao.
I moram naglasiti kako u svakoj zemlji, pa tako i u svijetu ima lažnih prosjaka, ali i onih prosjaka kojima pomoć doista treba. Ali, kad dođete u svoju zemlju, a znate što radite u tuđoj zemlji, primijetite ono što ne primijetite u zemlji u kojoj se i sami borite za život.
I vjerojatno će mnogi reći, pa što se ne vratiš u Hrvatsku ako ti je život u Njemačkoj težak, ali, iako bi se mnogi vratili, to nije uvijek tako lako učiniti iz više razloga, a to može shvatiti samo onaj koji živi u tuđini, napisala je u svom pismu čitateljica.
Fenix-magazin/MD
