Osim ugodnog odmora i lijepih događanja i situacija, Hrvati iz iseljeništva koji provode svoj godišnji odmor u domovini ponekad imaju i ne baš tako ugodna iskustva te situacije zbog kojih će se dugo itekako smijati u društvu prepričavajući ih.
Mnogi se odluče svoja iskustva otkriti za portal Fenix-magazin.de, a jedna od njih je 25-godišnja Hrvatica iz Münchena (podatci poznati redakciji) koja je željela ostati anonimna.
Pismo koje je poslala na e-mail adresu redakcije prenosimo u cijelosti.
Prije svega, htjela bih napomenuti da ovo svoje iskustvo ne otkrivam kako bih nekoga kritizirala ili dovela u neugodnu situaciju. Upravo zato ne želim otkriti gdje se u Hrvatskoj to dogodilo. Vjerujem da je sve bilo posljedica činjenice da je medicinska sestra u bolnici koju sam nazvala jednostavno imala previše posla. Ovo pišem kako bih ukazala na to koliko su naši medicinski djelatnici preopterećeni i pod stresom – osobito ljeti.
Naime, već sam neko vrijeme boravila u Dalmaciji i imala sam ginekoloških problema. Jedno jutro sjedila sam s prijateljicom na kavi i povjerila joj se. Preporučila mi je da nazovem Odjel ginekologije, rekavši kako su tamo vrlo dobri i da će me sigurno odmah primiti. Nazvala sam broj Odjela ginekologije sljedeći dan. Nakon što su me preusmjerili na nekoliko različitih brojeva, konačno mi se javila medicinska sestra koja mi je trebala reći kada mogu doći na pregled. Objasnila sam joj da sam još više od mjesec dana u Dalmaciji, da imam probleme i da mi treba pregled. Onda je počelo:
– I što ste nas zvali? – rekla je žena s druge strane telefonske linije.
– Pa zbog ginekoloških problema – odgovorila sam.
– Pa tko Vam je rekao da nas zovete? – pitala je.
– Susjeda – izlanem, jer mi se stvarno nije dalo objašnjavati čitav lanac preporuka.
– Susjeda Vam je rekla da nas zovete?! – sad već ide i glas i ton.
– Da, susjeda – kažem, još uvijek nadajući se barem nekom terminu.
– Pa onda Vi slušajte susjedu – kaže ona.
Tu već lagano ulazim u stanje laganog šoka i zbunjenosti pa je pitam:
– Oprostite, jesam li ja dobila Odjel ginekologije?
– Jeste, ali ne razumijem zašto slušate susjedu – ne odustaje.
Sad već i meni ponestaje strpljenja, pa joj kažem:
– Gospođo, ostavite se moje susjede. Meni stvarno treba pomoć. Recite mi što da radim, gdje da idem, koga da zovem?
– Pa radite ono što Vam je rekla susjeda – uporno drži svoju liniju i ne odustaje.
– Znači, da dođem kod vas? – pokušavam još jednom.
– A kad Vam je susjeda rekla da nas zovete, dođite, pa će Vas netko pregledati – kaže, pozdravi se i spusti slušalicu.
Moram priznati, u tom trenutku ostala sam sjediti i gledati u mobitel kao da sam upravo svjedočila nečemu između skeča i društvenog eksperimenta. Prvo sam bila u šoku, a onda sam se počela smijati. Iskreno, ta medicinska sestra mi je ostala u jako dobrom sjećanju: prvo me šokirala, a onda me tako dobro nasmijala da sam zaboravila i na bolove.
Na kraju svega, vjerujem da njoj tog dana sigurno nije bilo do šale jer je vjerojatno imala puno posla budući je dok je razgovarala sa mnom na telefon, odgovarala na pitanja pacijenata koji su joj dolazili. A ja? Ja ću ubuduće izbjeći spominjanje susjede.
Fenix-magazin/MD
Ako i Vi imate priču ili neko doživljeno pozitivno ili negativno iskustvo s odmora, napišite i pošaljite svoju priču koju ćemo objaviti po Vašoj želji, uz vaše ime ili bez otkrivanja Vašeg identiteta. E-mail adresa za slanje priča je: fenix@fenix-magazin.com
