Na blagdan Svih svetih i na Dušni dan cijeli svijet se prisjeća svojih najmilijih kako u mislima tako i obilazeći mjesta posljednja počivališta ili u crkve. I hrvatski iseljenici se odlazeći u crkve, a oni koji su u mogućnosti i na posljednja počivališta svojih umrlih, prisjećaju i mole za njih.
Članovi obitelji i prijatelji za pokojnike pale svijeće, odnose cvijeće i mole se, prisjećajući se trenutaka provedenih s njima. Sve dok svoje najmilije nosimo u srcu i mislima, oni su s nama. Ta ljubav nadilazi smrt.
Blagdan Svih svetih i Dušni dan su vrlo slični blagdani. Blagdan Svih svetih je svetkovina koja se slavi još od četvrtog stoljeća. Iako katolici na ovaj blagdan mole za svoje pokojne, ovim se blagdanom zapravo slave sveci koji su kanonizirani, ali i oni koji to nisu.
Blagdan se u početku slavio u prvu nedjelju iza Duhova, a kasnije je, po odredbi pape Grgura II., u 8. stoljeću pomaknut na 1. studenog. Prvi tragovi slavlja zabilježeni su u Antiohiji.
Na Dušni dan, odmah drugi dan po Svi svetima, se slave svi pokojni, onih kojih se sjećamo i onih kojih se ne sjećamo. Taj se dan održava misa zadušnica za sve pokojnike. Dušni dan se obilježava od početka XI. stoljeća na na poticaj sveca, benediktinskog opata iz Clunyja, svetog Odilona.
Po kršćanskoj tradiciji, koju su prihvatili i oni koji nisu kršćani, ova dva dana u godini se vjernici posebno povezuju sa svojim pokojnicima i jačaju svoju vjeru u Boga. Veliki dio katolika vjeruje kako se baš u ova dva dana duše umrlih i duše živih susreću na zemlji.
M.Dokoza
