Hrvatsku autoricu Innu Moore pravog imena Ina Špiček otkrili su i Hrvati u Njemačkoj koji putem platforme Wattpad čitaju njezine romane, što je vidljivo i po komentarima koje pišu po književnim grupama na društvenim mrežama.
Ina je autorica modernih i povijesnih ljubavnih romana te romantičnih komedija koje objavljuje besplatno na platformi Wattpad. U samoizdavaštvu je već dvije godine, a dva njezina romana objavio je izdavač Felix Liber. Pisanjem se počela baviti prije nekoliko godina. Djeluje pod pseudonimom, a iza opusa od 25 napisanih romana, pravim imenom stoji Ina Špiček.
U kojoj godini se javila želja za pisanjem?
U mojoj 33. godini. Pretpostavljam da se dogodio nekakav trenutak kad sam poželjela naći neki talent, okušati se u nečemu, ostaviti iza sebe nešto vrijedno. Na moje veliko iznenađenje, moje pisanje dojmilo je brojne čitatelje koji su mogli i komentirati svako postavljeno poglavlje, da bi na kraju od njih dobila i dojmove. I pored toga, krenuli su upiti gdje se knjige mogu kupiti. Pošto se smatram poduzetnom osobom, bacila sam se na posao, tako da se i danas vodim željama mojih čitatelja. Žele neku knjigu u tiskanom obliku? Ispunim im na obostrano zadovoljstvo.
Koliko šalica kave popijete dok pišete?
Previše. U danu 4-5. Moje vrijeme za pisanje je dosta ograničeno, jer ja sam majka dvoje djece i radim osmosatno radno vrijeme na poslu. Tako da mi obično ostaje svaki dan tek sat dva vremena kad svi zaspu, da radim ono što me uistinu usrećuje i to nauštrb sna.
Slušate li glazbu dok pišete?
Obavezno. Ponekad mi glazba diktira dinamiku i emotivnost poglavlja, a ponekad nisam ni svjesna što svira.
Što mislite, tko Vas više čita, mlađa ili starija populacija?
Koliko vidim prema krugu čitatelja na društvenim mrežama, populacija koja me čita je širokog raspona, od 20 do 60 godina, ali ipak najveća je grupa od 25-40 godina. To je za mene mlađa populacija.
Objavili ste dva nova romana, jedan od njih je Dodir zvijeri koji ste objavili u vlastitoj nakladi. Vaši romani nisu erotski i ne baziraju se na tome, više su senzualni i ljubavni. Razmišljate li uvesti u svoje romane i malo triler žanra?
Slažem se s ovom tvrdnjom, pišem ljubavne i senzualne romane, bez nastranosti, a izražavanje u ljubavnim scenama je ublaženo. Elemenata erotike ima, po meni svaki ljubavni roman mora imati određenu dozu. Pošto sam jako zagrizla za trilere u zadnjih godinu dana i čitam ih više nego ljubavne i povijesne romane, ogromna mi je želja napisati baš jedan psiho triler. Trudim se i u ljubavne romane uvesti elemente trilera, mistiku i napetost. Nadam se da uspijevam.
Vaš drugi roman je Zelenooka. Kako je nastao taj roman?
Zelenooka je nastala iz Dvojnice gdje se lik Ave/Kat pojavljuje kao ratoboran i snažan. Čitatelji su divno reagirali na nju tako da sam u kratkom vremenu razradila kostur za tu priču, još dok sam pisala Dvojnicu. U pravilu, uvijek imam kostur i dok ga ne složim, ne počinjem pisati, inače osjećam pritisak. Kostur je zapravo štur, kad sjednem pisati poglavlje, imam zapravo samo predodžbu onoga što želim stvoriti. Tek kad krenem tipkati, radnja krene od sebe u detalje.
Romantična komedija Tatica, koautor je Kiki Knox, od kuda ideja za suradnju i kako je nastao taj roman?
Najiskrenije mogu reći da je taj roman nastao u najtežem razdoblju mog života, spletom okolnosti, bila sam pred burnout-om. Imala sam želju pisati nešto komično, predložila Kiki, koja je inače odlična u komedijama, da pišemo zajedno. 100 000 riječi napisale smo u malo više od tri mjeseca i odlično se zabavile. Čitatelji su Taticu divno prihvatili, imao je nepojmljivo puno pregleda i glasova na Wattpadu, a i danas se još traži knjiga više. Kiki inače radi dizajn i prijelom mojih romana, tako da se dobro poznajemo i nije čudno da smo kliknule koliko god nam stilovi bili različiti, nekako smo se uskladile.
Romantična komedija Tatica je na stranici Pisci i Književnost prema odluci čitatelja osvojio 6. mjesto kao najbolja knjiga godine. Koliko vam znače takva priznanja i povratna informacija čitatelja za vaša djela?
Znače puno, vjetar su u leđa i meni putokaz za dalje. Mene iskreno veseli svaka slika police na kojoj su moja djela, svaka poruka u kojoj mi javljaju da cijelu noć nisu spavali jer su morali pročitati knjigu do kraja jer i danas sam još zapanjena pozornošću koju sam ja kao mali amater, bez urednika, bez profesionalaca iza sebe, dobila.
Koliko ste napisali do sada knjiga? Koja je vama knjiga posebno draga i zbog čega?
25 knjiga, od toga tri suradnje. Teško mi je izdvojiti ijednu kao posebno dragu, ali neka to bude Voajer. Njega sam prvog bacila u vatru, s njim je sve krenulo. Na njemu sam učila, popravljala greške, napravila nekoliko dotisaka. Plakala sam dok sam ga pisala. Naprosto, bila sam zaljubljena u te likove i mislim, ako me jednom budu po nečemu pamtili, da će to biti po Voajeru.
Koliko su vam važna imena likova u vašim knjigama? Da li birate imena koja vam se sviđaju ili kako zvuče ili po njihovom značenju?
Jako važna. Često surfam po sat vremena tražeći neobično ime ili barem ono koje se ne pojavljuje u svakoj drugoj knjizi. Ono mora pristajati karakteru i temperamentu lika. Neka imena obožavam i na listi su mi za moje likove. Da, imam listu imena koja mi se sviđaju i koje ću kad-tad iskoristiti kad budu prikladna. Volim i igre riječi i značenja, iako koristim više strana imena, npr u priči Jabuka za Snjeguljicu, ženski lik se preziva Snowhite, a muški Darkwood.
Kojeg književnika ili književnicu bi rado pozvali na ručak ( večeru ) i razgovor?
Keri Chin, kolegicu iz Beograda, divnu damu i odličnu autoricu. Ponovile bi ručak i druženje, ovaj put u Zagrebu.
Tko su vaši najdraži autori i da li su oni utjecali na vaš rad?
Najdraže su mi autorice ljubavnih romana Lisa Kleypas, Julia Quinn, Julie Garwood, Samantha Young, Christina Lauren. Svaka od njih je svojim talentom utjecala na mene ili me nekim svojim likom inspirirala. Pišem ono što čitam, moderne bajke, koje izazovu različite emocije, ali na kraju ostave osmijeh na licu.
Koja vam je životna želja? Da li vam se ispunila?
Imam sve ono što sam u životu željela. Obitelj, posao, hobi koji radije zovem strašću. Jedino što ponekad poželim je malo više vremena u danu za sve.
Što čitatelje/spisatelje po vašem mišljenju zapravo privlači stranoj književnosti?
Mogu procijeniti po sebi zašto ja posežem za stranim piscima više nego za domaćim, a to su karakteri i mentalitet stranih likova. Kompleksno pitanje o kojem ću sigurno dugo razmišljati jer se bojim da se tu radi i o nepovjerenju prema domaćem autoru, hvala Bogu pa mnoštvo pisaca to danas pobija svojim odličnim djelima. Za mene su mnogi mislili da sam strani autor pa mi je drago što su ostali u šoku kad su shvatili da je to samo jedna žena iz Zagreba
Ovo zanima mnoge mlade pisce koji počinju ili već pišu. Koji biste savjet dali mladim piscima kako, zašto i o čemu pisati?
Pišite jer to volite, a ne da bi vas voljeli. Pišite o onome što bi vi voljeli čitati, a ne što mislite da drugi žele.
Fenix-magazin/MD/ Kruno Šafranić
