Tradicionalno hodočašće Hrvata iz Belgije, Luksemburga, Nizozemske i Njemačke u svetište Djevice siromaha u Banneux po 44. put će se održati u subotu, 21. rujna.
Hodočašće organiziraju Hrvatske katoličke misije Aachen i Liege. U programu su misno slavlje, križni put, sv. ispovijed i blagoslov bolesnika.
Svečano sveto misno slavlje predvodi fra Ivica Radić, voditelj HKM Krefeld/Mönchengladbach.
Promatrajući fenomen pučke religije okom sociologa, osvrće se Željko Mardešić u svojoj knjizi „Rascjep u svetome“ i na pučku pobožnost u Hrvata tvrdeći da se ona uvijek najsnažnije ostvarivala u činu hodočašćenja hrvatskoga naroda u brojna svetišta i prošteništa. Mardešić ističe da „ono što međutim odmah upada u oči jest njegova pretežna marijanska određenost: Malo je naime hodočašća u Hrvatskoj – jučer i danas – koja nisu usko i neraskidivo povezana s pobožnošću prema Majci Božjoj.
Svetište Djevice Siromaha u belgijskom Banneuxu
Neki od dobrih poznavatelja toga pitanja smatraju da marijanskih svetišta u nas ima preko dvije stotine“. Tako na primjer tvrdi Ante Crnica u nacrtu 
svojega djela „Gospina Hrvatska“. Drugi su opet nešto umjereniji kao franjevac Petar Lubina u djelu „Marijanska Hrvatska, Gospina svetišta među Hrvatima“ gdje je opisano nešto više od stotinu hrvatskih marijanskih svetišta. Mnogi Hrvati su kroz povijest bili prisiljeni napustiti svoju domovinu. I danas mnogi iz domovine odlaze u „daleki svijet“.
Službena statistika Savezne Republike Njemačke bilježi za 2019. godinu 396.000 Hrvata. Međutim, Hrvati katolici u tuđini ne samo da nisu zaboravili svoja svetišta u domovini, nego su već odavno hodočasnici u marijanska svetišta zemalja doseljenja. Jedno od tih marijanskih svetišta u „lijepoj našoj tuđini“ jest i svetište Djevice Siromaha u belgijski Banneux.
Banneux je malo mjesto s tristotinjak stanovnika u općini Sprimont na belgijskim Ardenima, jugoistočno od grada Liegea. To je frankofonsko područje Belgije u pokrajini Valoniji. Stanovnici su se još 1914. godine zavjetovali mjesto posvetiti Majci Božjoj, ako ih sačuva od ratnih pustošenja. Čudom Božjim mjesto je za vrijeme Prvoga svjetskog rata ostalo netaknuto.
Od tada mjesto počinju zvati „Banneux Notre Dame“ (Banneux Naše Gospe). Kasnije će to mjesto postati poznato po Marijinim ukazanjima koja je tadašnji biskup Liegea, Louis-Joseph Kerkhofs 1942. priznao, a Vatikan 1947. potvrdio i konačno javno autentičnim 1949. godine i proglasio. U Banneuxu je u siromašnim uvjetima živjela obitelj Beco.
Toj se obitelji 25. ožujka 1921. godine rodila kći Mariette. Ona je bila najstarije od sedmero djece. Obiteljska kuća je bila kilometar i pol udaljena od župne crkve i nalazila se uz borovu šumu koja se stere sve do Eifela. U vremenu od 15. siječnja do 2. ožujka 1933. godine ukazala se dvanaestogodišnjoj Mariette Majka Božja osam puta i predstavila se kao „Djevica Siromaha“ koja je došla „patnicima boli olakšati“.
Koje li jednostavnosti u samopredstavljanju Marijinu! Objavljuje se djetetu iz siromašne obitelji, u siromašnome mjestu, Ona koja je i sama siromašna bila. Sveti Alfons Liguori ističe kako je Spasitelj svijeta, hoteći nas potaknuti da se ne vežemo uz zemaljska dobra, odabrao biti siromah među nama: „Ta poznato vam je milosrđe Gospodina našega Isusa Krista kako je radi vas od bogataša postao siromah da vi postanete bogataši njegovim siromaštvom“ (2 Kor 8, 9). Liguori nadalje ističe kako je njegova najbolja učenica upravo bila Blažena Djevica Marija.
Nasljedujući primjer svojega Sina ona se udala za siromašnoga tesara Josipa. Pri obredu očišćenja Marijina i prikazanja djeteta Isusa u hramu nisu Marija i Josip prinijeli janje, što je bio propis u Levitskome zakoniku (Lev 12, 6) za one koji su si to mogli priuštiti, već „par grlica ili dva golubića“ (Lk 2, 24), što je bila žrtva siromašnih obitelji.
Austrijski svećenik, Franz Jantsch, je na hodočašću u Banneux napisao sljedeće dirljive riječi: Svako od mnogobrojnih marijanskih svetišta na svijetu ima nešto posebno. Ono što je mene fasciniralo kada sam prvi puta čuo za Banneux bio je naziv Djevica Siromaha. Kako genijalno smišljeno, rekao bih da su ga ljudi izmislili. Kako aktualno i za naše vrijeme i situaciju. Djevica je među nama bez zvijezda, svjetlosnih zraka, pa čak i bez kraljevske krune bez koje ju se nije moglo stoljećima vidjeti. Ljudsko biće poput nas, … ali u milosti Božjoj. Siromaštvo danas mijenja oblik. Prije bi se uvijek pomislilo na glad kada bi se govorilo o siromaštvu. Danas vidimo kako je neimaština skrivenija i opasnija. Siromaštvo je danas ponajprije unutarnje čovjekovo stanje. Siromašan je onaj kojemu nešto bitno, neophodno nedostaje, a to ne mora nužno uvijek biti jelo i pilo. Kako je samo siromašna duhovnim dobrima naša generacija. Najveća neimaština i siromaštvo su kada čovjek više nije povezan s Bogom, kada nema vjere. Osiromašili smo i velikom i dubokom pobožnošću kojom su tako bogata bila ranija vremena. U svom siromaštvu … pružamo svoje ruke jednomu biću koje živi u punini Božje milosti i duhovnoga bogatstva i može nam pomoći. Okrećemo se svojoj nebeskoj Majci Mariji. Ona je na zemlji bila siromašna, u nebu je bogata postala. Ona i naše siromaštvo može preobraziti!
Iz HKM Aachen i HKM Liege pozivaju sve ljude dobre volje da nam se pridruže na hodočašću u subotu 21.9. i zajedno s nama zavape Djevici Siromaha u belgijskome Banneuxu.
Fenix-magazin/Zvonko Bosnić
