„Uzeli ste život ljubavi moga života, majke moga sina, ali nećete dobiti moju mržnju, nećete dobiti mržnju moga sina, zbog vas neću osjećati strah“, riječi su francuskog novinara Antoina Leirisa, koje je napisao samo dva dana nakon što mu je supruga poginula u terorističkom napadu u Parizu, u listopadu 2015. godine.
Te njegove riječi obišle su svijet, puno puta citirane, napisane, zbog njih je pozivan u televizijske emisije, u rasprave koje su vodile samo jednom zaključku; „Teroristi žele da ih se bojimo i da jedni druge gledamo sa sumnjom“.
Teško je oduprijeti se strahu
Doista, ljudi su se počeli gledati sa sumnjom. Za primjer ću uzeti jednu Hrvaticu koja je nedavno rekla da joj je žao što joj djeca ne odrastaju u Hrvatskoj, toj maloj financijski nestabilnoj, ali koliko toliko sigurnoj zemlji. Ne mrzi, ali sumnja u svakoga tko joj prođe kraj kćeri tinejdžerice, a makar je malo nalik na mladiće koji su u tolikom broju stigli Bog zna otkuda i zašto.
I bez terorizma koji se dogodio u Berlinu, Parizu, Strasbourgu… nju je strah jer „toliko je toga stiglo u Njemačku što ne može čovjek kontrolirati, nadzirati, a ni spriječiti“.
Leiris je ubojicama svoje supruge poručio: „Neće me biti strah, jer upravo to želite“. Ali, strah je teško kontrolirati dok ste u šetnji Božićnim sajmom u najljepše godišnje doba, u vrijeme kad bi trebali osjećati mir, sreću i ljubav, a razmišljate o onome što se može dogoditi, jer već se negdje u blizini vas, dogodilo.
Sigurnost domovine
Zbog toga su mjere sigurnosti u blagdansko vrijeme podignute na višu razinu u čitavoj Njemačkoj. Pa, dok u našoj domovini gradski oci, na svu sreću, još razmišljaju kako će Božićni sajam učiniti što ljepšim, u Njemačkoj razmišljaju kako ga učiniti što sigurnijim.
I zato sve te brojne betonske blokade koje okružuju sajmove u svim većim njemačkim gradovima, stotine policajaca u ophodnji, kamera kojima se nadzire sve što se zbiva, ali strah je i dalje prisutan.
U ljudima je sumnja koje se teško riješiti. Zbog toga su brojni Hrvati sretni što sa svojim obiteljima iz Njemačke, Švicarske, Austrije… u božićno vrijeme mogu otići u sigurnost i mir svoje domovine.
Odlaze u onu istu domovinu iz koje mnogi bježe misleći kako će im negdje drugdje biti bolje, ali unatoč tome znaju da će u njoj naći sreću, hrabrost, toplinu, da u njoj nema sumnje dok gledaš susjeda, nema straha kad iziđeš među ljude, nema mržnje uz vatru božićne noći… Bilo da ste u domovini ili tuđini, sretno i bez straha uđite u Novu godinu…
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
