Prilično ogorčeni čitatelj portala Fenix-magazin.de nazvao je našu redakciju i ispričao nam kakva se neugodnost dogodila njemu i njegovoj djevojci u trgovini Norma u Münchenu kad su željeli kupiti “sitno rezani duhan” ili duhan za ručnu izradu cigareta.
Iako je rekao kako će tužiti tu poslovnicu Norme, zamolio je da mu ne objavljujemo ime i prezime (podatci su poznati redakciji).
Njegovu priču prenosimo u cijelosti…
U subotu, 3. srpnja, oko 11. 10 sati, s djevojkom sam otišao u trgovinu jer smo htjeli obaviti tjednu kupovinu, kao i tjednu dozu “rezanog duhana”, kako bi si osigurali cigarete tijekom radnih dana, kada nemamo vremena za ručnu izradu cigareta, budući da radimo gotovo cijeli radni dan. Naša praksa je uvijek bila da tjedno kupujemo taj duhan, i da redovito pravimo cigarete vikendom za idući cijeli radni tjedan.
Po ulasku u trgovinu, odlučili smo uzeti dvije košare, odnosno kao odvojeni kupci, obzirom da je očekivani sveukupni račun trebao iznositi cca 150 eura, te smo unaprijed istog odlučili podijeliti troškove. Nešto namirnica je uzela moja djevojka, dok sam ostatak uzeo ja, da bi potom krenuli na blagajnu. Po dolasku na blagajnu zatekli smo mlađeg trgovca od kojeg sam tražio da nam iz skladišta donese 10 kutija “YUKON” rezanog duhana (pakovanje po 70 grama), 5 meni, 5 mojoj djevojci, obzirom da duhan ne drže uz blagajnu već u skladištu.
Trgovac je bez pogovora iz skladišta donio duhan, no u tom trenutku su u trgovinu ušle dvije djelatnice Norme. Na sebi su imali radnu odjeću Norme, nosile su papirnate šalice kave u rukama i vodile maleno muško dijete. Jedna od njih je grubo naredila mladom trgovcu neka duhan vrati u skladište. Nakon nekoliko minuta trgovac je vratio duhana u skladište i rekao da je limit kupnje 4 kutije duhana po osobi. Ja sam se složio. Trgovac je donio 4 kutije duhana i zajedno sa ostalim artiklima naplatio račun mojoj djevojci. Kada sam ja došao na red skenirao je moje artikle, a kad je htio zaključiti račun, zatražio sam 4 kutije duhana, na što je prodavač bez pogovora otišao u skladište. Kada se vratio rekao je kako njegova nadređena kolegica ne dozvoljava kupnju duhana i meni. Tražio sam da pozove tu kolegicu kako bih je pitao u čemu je problem. No ista nije htjela doći, da bi ja potom demonstrativno ostavio na blagajni košaricu sa svim artiklima i otišao u drugu trgovinu.
Zar su čuvale malo dijete u vrijeme radnog vremena?
Nužno je za napomenuti da je u trgovini bilo mnoštvo kupaca. Nemoguće je u takvoj situaciji održavati epidemiološke mjere, samim tim što je trgovina, po mom sudu, neugledna, prljava (posebice ispod polica i pultova), prenatrpana artiklima i gotovo se nemoguće mimoići s drugim kupcima. Mjesta za prolaz između redova polica su popunjeni raznim akcijskim artiklima, kutijama, pakovanjima pića… Uglavnom na mjestima predviđenima za prolaz nije moguće mimoilaženje kupaca. Pitam se što bi se dogodilo u slučaju požara ili neke druge izvanredne situacije. Doslovno, trgovina je kaotična, i zasigurno bi nastao kaos. Unatoč gužvi, jedini koji je radio u trgovini bio je taj mladi trgovac, dok ostale dvije djelatnice mi nismo vidjeli da rade iako smo se u trgovini zadržali dulje vremena. Unatoč više djelatnika u smjeni, u toj trgovini uvijek je otvorena samo jedna blagajna premda ih ima više (kao da namjerno ponižavaju kupce i tjeraju ih da bespotrebno čekaju). Ostalih djelatnika uopće nema u prodajnom prostoru ili pak fingiraju da nešto drugo rade. U ovom navedenom slučaju te dvije prodavačice se nisu pojavljivale u trgovini već su vani ispijale kavu, a istodobno za vrijeme radnog vremena čuvale su malo muško dijete, kojeg su potom odveli u prostorije skladišta?
Odakle im pravo da to rade?
Nedavno smo doselili u taj kvart i tu trgovinu smo posjetili svega nekoliko puta. Svaki put smo zatekli nered. Povrće je doslovno neupotrebljivo, posebno svježe salate, prljavština je oko i ispod artiklima prepunih polica. Rekao sam svojoj djevojci da upravo iz ranije navedenih nehigijenskih razloga, nedostatka kvalitetnog povrća, kao i pretrpanosti artiklima, trebamo izbjegavati tu trgovinu, i potražit drugu Normu. Ova situacija s duhanom je prelila čašu.
Ranije smo živjeli u Aubingu, gdje smo redovito kupovali u Normi. Tamo smo bili zadovoljni i trgovinom i osobljem. Duhan YUKON, kojeg jedino Norma ima u ponudi, konzumiramo već više od 3 godine. Redovito kupujemo tjednu dozu i nikada do sada nismo imali ovakvu neugodnost. Postavlja se pitanje: postoji li uopće limit prilikom prodaje rezanog duhana (kutija je 70 g) te je li to određeno nekom uredbom grada ili države? Na traci pred blagajnom je bilo jasno vidljivo kako imamo odvojene artikle te da plaćamo svatko za sebe. Odakle sloboda toj prodavačici da tako određuje i da meni kao kupcu uskrati kupnju duhana? To, po mom sudu graniči s neviđenom bahatosti, samovoljom i ponižavanju kupca. Sramota za Normu. Trgovci u Njemačkoj su posebna priča. Smatram kako su hrvatski trgovci za nekoliko kopalja ispred njemačkih trgovaca u sličnim trgovinama Normi. Pritom mislim na profesionalnosti, ljubaznosti, znanja o artiklima koji su ponuđeni, posebice u profiliranim i specijaliziranim trgovinama gdje trgovci poznaju proizvode i mogu pomoći savjetom. O tome bih mogao pisati esej, napisao je čitatelj portala Fenix-magazina.de
Fenix-magazin/MD
