Od kad je društvenih mreža i interneta teško se što može sakriti od javnosti. Ljudi su skloni objavljivati gotovo sve iz svog života, a ponekad i tuđeg.
Na društvenim mrežama objavljuju gdje i s kime se nalaze, što jedu, piju. Preko društvenih mreža čestitaju rođendane i godišnjice svojim voljenima iako se oni nalaze pored njih…Teško je to razumjeti, no činjenica je da se tajne teže kriju od kad je društvenih mreža.
A baš je jedna Hrvatica iz Njemačke, koja se često i provokativno predstavlja na društvenim mrežama, nagnala 48-godišnjeg Antu K. (podatci poznati redakciji) da na redakciju portala Fenix-magazina.de pošalje priču o događaju koji mu se dogodio prije dvadesetak godina. On je tad živio u jednom selu u splitskom zaleđu i imao djevojku koja je rođena u Njemačkoj. Danas živi u okolici Münchena, oženjen je i otac dvoje djece.
Njegovo pismo prenosimo u cijelosti:
-Znam da objavljujete pisma čitatelja koji se žale na neku situaciju ili u životu imaju neki problem. Ja nemam problem, niti mi je loše u životu, ali želio bih kroz ovo pismo vašim čitateljima ispričati jedno traumatično iskustvo koje mi se dogodilo. Za taj slučaj znaju gotovo svi moji prijatelji i moja obitelj, ali opet ne bih želio punim imenom i prezimenom izaći u javnost.
Naime, u to sam vrijeme imao djevojku koja je dolazila sa svojom obitelji na ljetovanje u Dalmaciju. Roditelji su joj podrijetlom iz jednog mjesta pored Splita, odakle sam i ja. Zaljubili smo se i počeli vezu na daljinu. Ta je veza trajala oko godinu dana. U početku nam je bilo dobro. Ona je dolazila gotovo jednom mjesečno u Hrvatsku, a i ja sam jednom bio nekoliko dana kod nje u Frankfurtu. Čuli smo se gotovo svakodnevno i ja sam bio stvarno u nju zaljubljen. Bila je dvije godine starija od mene i radila u jednoj firmi za proizvodnju kartonske ambalaže. Kad sam bio kod nje, uzela je godišnji i proveli smo zajedno nekoliko lijepih dana. Vratio sam se u Hrvatsku, a ona je trebala doći idući mjesec. No, nije uspjela dobiti godišnji odmor. Smetalo mi je što je gotovo nikako nakon toga nisam mogao dobiti noću. Ili je radila noćnu smjenu, ili je bila toliko umorna i morala spavati, jer je ujutro imala raniju smjenu. Uvijek su bili neki izgovori, ali ja sam joj vjerovao. Inače nisam pretjerano ljubomoran, a nisam ništa ni sumnjao.
Znao sam joj roditelje, upoznao sam i neke njezine prijatelje i činila se kao normalna djevojka. Na ljeto je opet došla u Split, družili smo se, znala je često kod mene prespavati. Naravno, bilo je tu i svađa. Naljutila me, ne znam više niti zbog čega. U toj svađi sam joj u bijesu rekao kako s “ku..om više neću imati posla”. Ona se tada izgubila i ona onako šokirana upitala: tko ti je to rekao, to nije istina. Počela mi se opravdavati govoreći da ljudi svašta izmišljaju te da ona to nikad ne bi mogla biti. Najprije nisam shvatio što se događa. A onda, kad sam se pribrao, pitao sam je kako to da je u zadnje vrijeme nikada nisam mogao dobiti na telefon noću. Kako to da toliko radi noćnu smjenu. Bila je zbunjena, a i bijesna te rekla da više neće lagati. Priznala je kako se u Njemačkoj ponekad bavi prostitucijom. Rekla je da je to učinila samo nekoliko puta i to uvijek s istim tipom. Molila me da to ne govorim njezinima, te da će prestati s tim ako joj oprostim i nastavimo biti zajedno.
Ne znam više što sam joj tada sve rekao. Bio sam šokiran i u isto vrijeme bijesan. Ona se odmah sutradan vratila u Njemačku. Zvala me je više puta, ali ja za nju više nisam htio ni čuti. Nakon nekoliko godina upoznao sam Hrvaticu koja je rođena u Münchenu. Trebalo mi je dugo vremena da se oslobodim sumnje i započnem s njom vezu. Nisam požalio. Doselio sam k njoj i sad smo roditelji dvoje djece. Ali prijatelji iz mog kraja me i danas zafrkavaju zbog te Hrvatice iz Frankfurta. Nadam se da se ona više ne bavi time čime se bavila onda.
Kad vidim na društvenim mrežama kako se naše djevojke slikaju u različitim pozama i te fotografije objavljuju, ne mogu a da se ne sjetim te “svoje bivše”. Pogotovo kad vidim jednu našu Hrvaticu koja objavljuje fotografije u kojima je odjevena kao da upravo ide snimiti film za odrasle. Zbog nje i onih djevojaka koji joj se dive sam i napisao ovo svoje pismo. Ako ta Hrvatica ovo pročita, poručujem joj neka se ostavi snimanja i objava takvih fotografija. Neće joj takav imidž donijeti ništa dobro ni sada ni u budućnosti, napisao je u svom pismu 48-godišnji Hrvat iz Münchena.
Fenix-magazin/MD