„Bad Vacancy – All pathways lead to Dubrovnik“, novi je film redatelja i producenta Bare Vardića koji već dugi niz godina živi u njemačkom Rosenheimu.
Riječ je o obiteljskoj priči s elementima komedije i romantike, a u kojoj stariji Bavarac nadimka Bavarko (kojeg glumi njemački glumac Henry Buchman) i njegova supruga Slave (glumi ju mlada glumica iz Hrvatske Kristina Nikolić), s dvoje djece putuju iz Bavarske prema Dubrovniku, u čijoj okolici živi Slavina obitelj. Film je sniman na hrvatskom i njemačkom jeziku, s prijevodnom na engleski jezik.
– Na putu im se događaju kojekakve neobične situacije, svađe, nevjerojatni događaji i scene koje će nasmijati, ali i rasplakati gledatelje. Odmah drugi dan po povratku, protagonisti filma se vraćaju u Njemačku, gdje Slave traži razvod od svog supruga Bavarca. Snimali smo u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj, a najveći dio snimanja bio je u Dubrovniku. Film će se posebno svidjeti našim iseljenicima – kaže Bare Vardić.
Vardiću je ovo treći snimljeni film. Njegov prvi film „Gastarbeiter – riznice sjećanja“ dobio je nagradu za najbolji debitantski film na festivalu Bihać Avantura Film Festival, dok je na drugom filmu „…it’s Love? – You can never be ready“ angažirao popularnog američkog glumca Erica Robertsa, što mu je donijelo i ponude za daljnje snimanje u Americi.
– Nadam se kako ćemo do kraja godine film pustiti u kinodvorane ako pandemija koronavirusa završi, a ako ne, onda najkasnije iduće godine – kaže Bare Vardić.
No, kad pandemija koronavirusa završi, Bare će na put prema Americi, odnosno Hollywoodu, gdje već ima dogovore za snimanje filma u američkoj produkciji.
– Već sam razgovarao s nekim glumcima, bit će to velik projekt, ali na dobrom sam putu da ga i ostvarim – kaže Bare.
Zanimljiv životni put
Bare Vardić iza sebe ima zanimljiv životni put, no nikad nije dvojio o tome što želi raditi, a to je biti dio filmske i showbizz industrije, najprije u Njemačkoj pa onda u Americi.
Bare je iz Bosne i Hercegovine u Njemačku došao 1988. godine. Kaže kako nije znao što ga čeka, a nije ga čekao „njemački san“ o kojem su svi govorili.
– Nikad neću zaboraviti 13. svibnja 1988. godine, dan kad sam u izlizanim trapericama, crvenim tenisicama stigao na frankfurtski kolodvor. Prve tri noći spavao sam u parku – prisjetio se Bare.
Bare kaže kako mu se nije bilo jednostavno prilagoditi njemačkom načinu života. Kako i bi, kad je došao iz Dobretića u Srednjoj Bosni, gdje se rodio i gdje je život kudikamo drugačiji od onog na kojeg se, kaže, u Njemačkoj trebao naviknuti. U Frankfurtu se zaposlio u jednoj bolnici, godinama u Njemačkoj radio kao medicinski njegovatelj, a usput se bavio i glazbom.
– Na sreću ili nesreću, tijekom gospodarske krize u Njemačkoj 2008. godine, 15-ak radnika je, među kojima sam bio i ja, dobilo otkaz u bolnici. Nakon toga sam otišao u München i upisao školu za scenariste, a kasnije sam se preselio u Rosenheim i od tada sam u filmskoj industriji.
Bare Vardić sad ima svoj tonski studio, piše pjesme, scenarije i romane, te planira ostvariti svoj „američki san“.
Fenix-magazin/MD
