Hrvat iz Münchena otkrio je kako je svoju, ali i tuđu, djecu najvjerojatnije spasio od pedofila iz parka.
On je se zove Marko B. (podaci o identitetu poznati redakciji) prije dva mjeseca iz jednog malog mjesta u Slavoniji s obitelji došao u München. Ima dva sina u dobi od 7 i 10 godina. U Münchenu su i on i supruga dobili posao i počeli novi život.
Kako su došli u ljetno vrijeme, odnosno početkom srpnja, djeci koja su navikla na slobodan seoski život je bilo dosadno u gradskom stanu, pa su znala često odlaziti u obližnji park. U početku su roditelji išli s njima, ali s vremenom su ih puštali same.
– Nismo razmišljali o opasnostima jer čovjek prvo pomisli na promet i da mu djeca paze prilikom prelaska ceste, a kako nam je park samo stotinjak metara od zgrade u kojoj živimo, o prometu nismo razmišljali. Osim toga, u parku se nalazi mala fontana gdje većinom majke dolaze s malom djecom koja se kupaju u fontani, pa je uvijek puno. Bili smo mirni – priča Marko.
No, mir je nestao kad mu se sin jednog dana vratio iz parka i rekao kako već dva dana jedan stariji čovjek pokušava nešto pričati s njim, no on ga ne razumije jer ne zna njemački jezik.
– Drugi dan sam otišao s njima u park i sin mi je pokazao starijeg čovjeka. Stalno je gledao djecu, vidjelo se da nije neki djed koji je doveo unučad. No, samo je neko vrijeme sjedio na klupici, pa je otišao. Drugi dan ga nije bilo. Otišli smo opet za vikend i opet je došao. U jednom trenutku je nekoj djevojčici dodao loptu i nešto joj rekao. Onaj tko ga nije promatrao taj trenutak ne bi uopće ni primjetio, a ni majka djevojčice nije to vidjela jer je bila u razgovoru s prijateljicama. Primjetio sam da jedan dan dolazi s šeširom, drugi bez šešira, pa s naočalama. Opet kažem, da ga nisam pratio, ne bih to uopće primjetio.
Ali, meni je bilo čudno što je stalno sam i stalno gleda u tu djecu koja se igraju u vodi. Ostao sat, možda malo više, pa otišao. I tako nekoliko dana. Mislio sam se hoću li ili neću pozvati policiju jer me bilo strah da griješim i umišljam.
Što sam ja znao kako pedofili izgledaju i što rade? U životu nisam ni pomislio na takvu opasnost. Slabo znam jezik, prijatelj koji mi je pronašao posao tu u Münchenu je bio na odmoru i mislio sam samo više ne puštati djecu u park i to je to.
Ali, nisam imao mira. Baš u mom ulazu živi susjed policajac i nekako sam mu jedva na lošem njemačkom objasnio svoje sumnje. Čovjek je odmah reagirao, nekoliko dana policija je odlazila u park dok nisu pronašli tog starca i uhitili ga. Susjed mi je rekao kako je već prijavljivan za takvo uznemiravanje djece, ali nikad mu nisu ništa konkretno pronašli osim što je sjedio u parku i promatrao djecu. Ne znam što će biti s njim, ali ja nisam imao mira, morao sam nešto učiniti. Više ne puštam svoju djecu samu u park, nikad se ne zna. Možda ne bi bilo ništa, ali tko zna što bi bilo da sam samo prešao preko toga.
Moja djeca su iz malog sela, navikli da vjeruju svakome, i nisam siguran da bi se distancirali od nekog stranca. Prije bi prihvatili razgovor. Ovaj put je bila sreća što sin ne zna njemački. Tko zna bi li mi rekao, da zna. Ne znam što bi bilo da mi je sin znao jezik, a ovaj ga pozvao nekuda da mu nešto pokaže. Strah me i pomisliti na to – zaključio je Marko poručujući, ne samo Hrvatima koji dolaze u Njemačku da budu na oprezu sa slobodom koju u stranoj zemlji daju svojoj djeci, već i Hrvatima općenito.
– Mislim da takvi više vrebaju strance, baš zbog lošeg poznavanja jezika i situacije općenito – mišljenja je.
Marko je u pravu kad poručuje roditeljima da budu na oprezu. Podsjetimo, još krajem veljače Focus Online je donio prilog koji govori o čak 11.000 nestale djece u Njemačkoj u dobi od 0 do 17 godina.
“Tisuće roditelja živi u neizvjesnosti živi li još njihovo dijete ili je već mrtvo”, piše njemački Focus.de
Fenxi-magazin/MD
