Kada je ovo ljeto iz Stuttgarta došao u kući u svoje selo u Bosnu i Hercegovinu, 36-godišnji A.P. iz Stuttgarta, razočarao se reakcijom svojih susjeda.
Za Fenix-magazin je otkrio što se dogodilo, pritom nije želio da mu objavimo ime i prezime jer, kaže, zna kako će biti raznih komentara, a oni koji se ova priča tiče, ionako će se u njoj prepoznati.
A.P., u Njemačkoj živi već 16 godina. U selu u BiH ima roditeljsku kuću, ali je prije nekoliko mjeseci odlučio kupiti kuću koja se prodavala u susjedstvu i koju je trebalo renovirati.
– Želio sam u svom selu imati nešto samo svoje. Uz to kuća nije imala veliku vrijednost, ali joj je bilo potrebno renoviranje koje sam planirao početi ovo ljeto, kaže A.P.
No, A.P., nije računao na poteškoće na koje će naići i prije nego je počeo renovirati kuću.
– Imao sam plan onoga što treba sve napraviti ovo ljeto. Uzeo sam i malo veći dopust te planirao u BiH ostati duže nego inače. Problem je nastao kada sam počeo tražiti majstore. Jednostavno ih nema, a oni koji rade, zauzeti su, a da bi došao kod njih na red, mogu proći i mjeseci. Zamislite da čekate vodoinstalatera dva mjeseca, pa nekog drugog majstora još dva mjeseca. Jedan majstor mi je rekao kako on može odrediti cijenu koju hoće, nikad nikome nije skup, jer jednostavno ljudi nemaju izbora. On je jedini u krugu od 100 kilometara koji radi taj posao, govori A.P.
U nemogućnosti da pronađe radnike, od građevinskih koji će mu raditi na obnovi, do majstora, A.P. je odlučio sam započeti ono što može i zna raditi. Tek je onda za njega uslijedio, kaže, šok i razočarenje.
– Počeo sam raditi sam, nisam uspio naći radnike, čak ni one za miješanje malte. I novac nije bio u pitanju, ponudio sam dobru dnevnicu. No, mlađi su se razbježali po moru, neki jednostavno neće jer misle, ako si došao iz Njemačke pun si para ko brod pa im je sve malo. A kad sam počeo raditi, neki su mi se susjedi počeli rugati. U kafiću u selu se zafrkavali i smijali, govorili kako sam škrt pa radim sve sam. Nisam škrt, samo ne mogu naći radnika koji će raditi, a da neće svakih pola sata uzeti pauzu za jednu pivu. Pa ja si ne mogu dopustiti da tu kuću renoviram dvije godine, a sve mogu napraviti u nekoliko mjeseci, pa čak i ako većinu poslova odradim sam, kaže A.P.
No, najviše ga je, kaže, razočarala reakcija nekih njegovih susjeda.
– Ljudi valjda nisu navikli na rad. Mladima je glavno reći da se oni neće ubijati za dnevnicu od 50-60 eura. A gdje ćeš to danas zaraditi? Nije to samo problem kod mojih u BiH. Prijatelj mi drži apartmane na moru i kaže kako mu je dobru čistačicu pronaći kao dobiti na lutriji. Jednostavno nitko neće radi. Nikoga ne zanimaju zanati, svi žele na fakultete. Mladi koji su završili fakultete, njima je ispod časti čistiti ljeti, jer su oni, kažu, fakultetski obrazovani. Radije će valjda sjediti doma na grbači roditeljima i čekati odgovarajuću poslovnu priliku. Ne razumijem to. Kad sam došao u Njemačku, radio sam sve i svašta i sada imam svoju firmu. Uložio sam dosta rada i truda da bi je podigao, ali sad sam zadovoljan kako poslujem. No, do toga je trebalo doći, govori A.P.
Fenix-magazin/M.Dokoza
