U Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina objavljenom u NN 155/02 između ostalog navedeno je: – Prava i slobode osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama / u daljnjem tekstu: pripadnici nacionalne manjine), kao temeljna ljudska prava i slobode, nedjeljiv su dio demokratskog sustava RH i uživaju potporu i zaštitu, uključujući pozitivne mjere u korist nacionalnih manjina. – Etnička i multikulturna raznolikost i tih razumijevanja, uvažavanja i tolerancije doprinose promicanju razvoja RH. – Ravnopravna službena uporaba jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine ostvaruje se na području, JLS-e kada pripadnici pojedine nacionalne manjine čine najmanje trećinu (33,33%) stanovnika takve jedinice.
2) U Ustavu Republike Hrvatske članku 82. se navodi da zakone (organske zakone) kojima se uređuju prava nacionalnih manjina Hrvatski sabor donosi dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika. – Zakone (organski zakoni) kojima se razrađuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela te ustrojstvo i djelokrug lokalne i područne (regionalne) samouprave HS donosi većinom svih zastupnika.
3) Prema članku 87. (ranije 86.). Ustava Hrvatski sabor može raspisati referendum o prijedlogu za promjenu Ustava, itd. kao i predsjednik Republike na prijedlog Vlade uz supotpis predsjednika Vlade raspisati referendum o prijedlogu promjene Ustava ili o drugom pitanju….. – O pitanjima iz st.1. i 2. čl.87. Hrvatski sabor će raspisati referendum u skladu sa zakonom ako to zatraži deset posto od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj. – Na referendumu se odlučuje većinom birača koji su pristupili referendumu. – Odluka donesena na referendumu obvezatna je. – O referendumu se donosi zakon. – Zakonom se mogu propisati i uvjeti za održavanje savjetodavnog referenduma. (Može li netko objasniti što to u narodnom govoru znači?)
4) Postoji i Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj, pročišćeni tekst objavljen u NN 105 od 24. listopada 2000. – U čl.1. navedene su sve međunarodne konvencije i protokoli o zaštiti ljudskih prava na kojima je izrađen taj ustavni zakon. – Čl. 5. Etničke i nacionalne zajednice ili manjine u RH-oj imaju pravo na kulturnu autonomiju (čl.15. Ustava RH). – Čl.7. Pripadnici svih etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u RH mogu slobodno upotrebljavati, u privatnom i javnom životu, svoj jezik i pismo. U općinama u kojima pripadnici etničke i nacionalne zajednice ili manjine čine većinu u ukupnom broju stanovnika u službenoj uporabi će biti uz hrvatski jezik i latinično pismo i jezik i pismo te etničke i nacionalne zajednice ili manjine.
JezikZbog čega nije moguće da se sastanu stručni pravnici, predstavnici manjina, etničkih zajednica i raznih udruga i donesu razumne ustavne i zakonske promjene na korist svih, smanjenju suprotnosti i razvoju normalnog suživota? U svim državama je uvjet imigrantima kod dobivanja državljanstva da znadu službeni jezik države čije državljanstvo traže.Čl. 8. JLS mogu utvrditi službenu uporabu dvaju ili više jezika i pisama vodeći računa o broju pripadnika i interesima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina. – Čl. 9. st.1. Slobodan je posjed i uporaba znamenja i simbola etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina. (Valjda su dozvoljene i četničke kape.) St. 3. Ako se izvodi himna ili svečana pjesma etničke i nacionalne zajednice ili manjine, obvezatno se prije izvodi himna RH. (Tko to kontrolira?)
St.3. JLS-e i uprave iz kojih je u drugom svjetskom ratu i poslije drugog svjetskog rata autohtono stanovništvo ostalih etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina bilo protjerano u matične zemlje ili se vodila politika iseljavanja u matične zemlje, može se uvesti u školsku nastavu fakultativno učenje stranog jezika, neovisno na postotak koji te etničke i nacionalne zajednice ili manjine imaju u stanovništvu na tom području. (Odnosi li se to na srpsko, njemačko, talijansko, mađarsko protjerano stanovništvo?
Gdje se tu nalaze protjerani Hrvati iz dijela matične države u ostale dijelove matične države Hrvatske ili u inozemstvo. Kako su se za njih pobrinule sve vlade u RH do sada? Jesu li dobili novčane naknade za izgubljeno ili jesu li im vraćeni svi posjedi i kuće?) – Čl. 14.st.1. JLS-e i uprave u kojima etničke i nacionalne zajednice ili manjine čine relativnu većinu stanovništva, ako to dopušta broj polaznika, ustanovit će se zasebna školska ustanova ili zasebna školska odjeljenja s nastavom na jeziku i pismu te etničke i nacionalne zajednice ili manjine, ukoliko to žele. (Je li to poštovano u raznim zakonima i uredbama o pravima manjina na školovanju na svom jeziku?)
5) 19. prosinca 2012. proglašen je Zakon o prebivalištu u kojem se opisuje pojam prebivališta, boravišta, privremenog iseljenja i trajnog iseljenja, načina prijavljivanja i odjavljivanja i kada. Za neizvršenje propisanog u roku postoje propisane kazne od 500.- do 5000.-kuna. Zbog čega se Srbi u Vukovaru protive provedbi Zakona o prebivalištu?
Hrvatski jezik
Nemoguće je sve analizirati, a pogotovo još i razne uredbe i odluke donesene za provedbu svega navedenog u dvama Ustavnim zakonima o pravima raznih etničkih zajednica i manjina, pogotovo kada sve u njima propisano uopće nije navedeno u raznim konvencijama i protokolima o zaštiti ljudskih prava svih ljudi, građana, a ne samo manjina, a na koje se pozivaju naši tvorci ustavnih i ostalih zakona.
U ovim teškim vremenima u kojima je država pred bankrotom, maltretiraju se liječnici i medicinske sestre, programi zapošljavanja minimalno uspješni i prosvjetni radnici potplaćeni vladajući umjesto izrade programa za brzi oporavak gospodarstva i dalje narodu ne daju nadu na bolje sutra.
Zbog čega nije moguće da se sastanu stručni pravnici, predstavnici manjina, etničkih zajednica i raznih udruga i donesu razumne ustavne i zakonske promjene na korist svih, smanjenju suprotnosti i razvoju normalnog suživota?
U svim državama je uvjet imigrantima kod dobivanja državljanstva da znadu službeni jezik države čije državljanstvo traže.
Sigurno i svi pripadnici etničkih zajednica i manjina u RH znadu dovoljno hrvatski jezik za svaku komunikaciju s ljudima ili institucijama. Stranci dobivaju u komunikacijama s institucijama službenog prevoditelja.
Službeni jezik u RH je hrvatski jezik i latinično pismo. Školska nastava se odvija na hrvatskom jeziku, a sve etničke zajednice ili manjine imaju pravo na dodatnu nastavu, predmeta po izboru, na svom materinom jeziku. To je u interesu svih. Na taj način bi se smanjili proračunski izdaci, pogotovo kada je država pred bankrotom. Inat manjine samo potvrđuje da ne prihvaćaju Hrvatsku kao svoju domovinu i da opravdano možemo misliti da ponovno žele samo stvarati nemir i neku svoju novu Krajinu.
Mira Ivanišević / HNV
