U utorak, 27. siječnja, na redovitome susretu Akademskoga kruga u Münchenu održano je predstavljanje nove knjige fra Joze Župića “Ante Župić – kipar i profesor u sjećanjima i zapisima”.
Sve nazočne pozdravio je Ante Moro, voditelj Akademskoga kruga Hrvatske katoličke župe München, a najnoviju knjigu iz pera fra Joze Župića predstavio je fra Slaven Čeko. Ovo petnaesto ukoričenje još je jednom potvrdilo našega fra Jozu kao vrsnoga istraživača i poznavatelja znanstveno-istraživačke metode dostojne sveučilišta.
Prema riječima autora fra Joze “da bi nastala jedna knjiga, puno toga se mora poklopiti. Onaj koji piše knjigu nastoji poput marljive pčele prikupljati materijal za knjigu: pisanu i usmenu riječ o osobi o kojoj piše. I, tek nakon dugoga traganja i prikupljenog materijala, u tišini svoje sobe ili zgodnog mjesta za razmišljanje počinje pisati, povezivati, oblikovati sadržaj i tražiti savjet od onih koji su također vješti pisanju…”
Vođen željom za obnovom uspomene na cijenjenoga profesora, potrudio se pronaći suradnike koji će mu pomoći ostvariti zacrtani plan: u znak zahvalnosti objaviti knjigu o kiparu i profesoru Anti Župiću. Više od dvadesetak suradnika pomoglo mu je sastaviti mozaik koji prikazuje njegov životni, pedagoški i umjetnički rad.
U Uvodu je dao detaljne biografske podatke od prvih dana Župićeva života preko školovanja do života i djelovanja u Sinju. Središnji dio knjige naslovljen je kao Sjećanja i zapisite donosi iscrpan pregled obljetnica, izložbi i skupova u čast i spomen Ante Župića i njegove supruge Ane: obljetnica i skup u Sinju 1994. godine prigodom dvadesete godišnjice Antine smrti, memorijalne izložbe u Dugopolju i Splitu 2008. godine, izložba i skup povodom devedeset godina od rođenja supružnika Župić u Sinju 2019. godine, postavljanje spomenika Anti Župiću u Sinju, odjeci na najavu knjige o Anti Župiću te obljetnica i izložba crteža u Sinju 2024. godine.
Ti važni događaji potkrijepljeni su prigodno nastajalim tekstualnim zapisima stručnjaka, ali i sjećanjima poznanika kipara i profesora Župića. Dokumentirani su fotografijama iz njegovoga privatnog i iz umjetničkog života, reprodukcijama i fotografijama njegovih radova, novinskim člancima i katalozima s izložbi te, uz detaljne bibliografske podatke, kao pažljivo složen mozaik rukom vrijednoga fra Joze, čine krasnu sliku i svjedočanstvo jednoga ljudskog i umjetničkog života i vremena.
Župićev kiparski opus relativno je malen, no sadržajno je i medijski raznovrstan (glina, kamen, drvo, mozaik) te su u njemu prepoznatljive različite faze i utjecaji potekli iz hrvatske moderne. Idejno-politički pogledi i djelovanje profesora Župića, jednoga od osnivača Matice hrvatske u Sinju i proljećara, dovodili su ga u sukob s onovremenom politikom radi koje je u svome kratkom životu trpio posljedice.
Vrijedan doprinos sjećanju na Antu Župića čine i svjedočanstva franjevaca iz Zbornika Kačić o nastajanju poznatih Župićevih djela: brončanih odljeva kipa fra Filipa Grabovca te, u ratnom iživljavanju srušenoga (!), monumentalnog oltarnog mozaika od 81000 kamenčića u crkvi svetog Spasa u Ježeviću. Taj zadivljujući oltarni mozaik bio je nadahnut hrvatskim povijesnim spomenicima te je na starohrvatskoj šahovnici uokvirenoj pleterom prikazivao Krista Spasitelja, starohrvatsku crkvu sv. Spasa u Vrhrici, Višeslavovu krstionicu, crkvicu sv. Križa u Ninu i natpis kneza Trpimira. Tijekom sinoćnje rasprave, koja je uslijedila nakon fra Slavenovih čitanja pojedinih zapisa iz knjige, doznali smo i zanimljivost kako je u radnoj akciji uređenja prostora oko crkve svetoga Spasa kao mladi bogoslov sudjelovao i naš fra Frane Čugura. On je sam projektirao i izgradio dvorišni zid crkve koji je, kao i sama crkva, u Domovinskome ratu potpuno sravnjen sa zemljom.
Stručan Pogovor dr. sc. Miljenka Buljca već je ranije objavljen u Fenix Magazinu te na sinjskome portalu Ferata i najbolje vrjednuje marljivi istraživački rad fra Joze Župića: “… ostvario je svoju zamisao i napisao knjigu o životu Ante Župića (Sinj, 1929. – Zagreb, 1974.), bliska rođaka, susjeda i prezimenjaka, i njome u koncentričnim krugovima artikulirao, protumačio profesorov životni hod, svjetonazor, poglede, okolnosti i smjernice djelovanja, odnose prema obitelji, zavičaju i domovini. (…) Skupljao je iverje, kako se u bliskoj situaciji figurativno izrazio veliki Matoš, i tako otkidao zaboravu dragocjenu građu koja bi nestala u metonimiji drugih i drugačijih govora.”
Prema jednomu od zapisa u knjizi Ante Župić bio je čovjek čiji se duhovni portret može oživjeti trima riječima: rodoljublje – domoljublje – kršćanski moral. Istima se može opisati i njegov prezimenjak i rođak, naš Župić, naš fra Jozo, koji je uspio zaboravu otrgnuti još jednoga umjetnika i velikana sinjskoga kraja.
O autoru knjige:
Fra Jozo Župić, autor knjige, rođen je 19. veljače 1948. godine u Sinju, a za svećenika je zaređen 1. srpnja 1973. U provinciji Presvetoga Otkupitelja obavljao je različite službe: župski pomoćnik u župi Gospe od Zdravlja u Splitu, dušobrižnik u HKM Stuttgart i Düsseldorf, voditelj HKM Mettmann-Leverkusen, kateheta studenata u župi Gospe od Zdravlja u Splitu, meštar novaka na Visovcu, asistent FSR-a, urednik “Vjesnika Provincije”, provincijski voditelj FRAME, voditelj HKM Berlin, voditelj HKM Ludwigsburg. Dugogodišnji je dušobrižnik u Hrvatskoj katoličkoj župi u Münchenu, a njegov spisateljski, znanstveno-istraživački i prevoditeljski rad prepoznat je kako u Njemačkoj, tako i u Domovini. 2025. godine dobio je nagradu Grada Sinja za životno djelo.
Fenix-magazin/SČ/Jelena Ribarić Završki
