Noć katastrofalnih poplava u Donjoj Jablanici u Bosni I Hercegovini obilježili su zauvijek nenadoknadivi gubici, ali herojski čin imama Semira efendije Jahića i supruge mu Amre, koji su spasili sedmero ljudi, ostat će upamćeni.
Kako prenosi agencija Anadolu, efendija Jahić je u službi imama u Donjoj Jablanici od 2017. godine, gdje već osmu godinu obnaša tu dužnost. U Jablanici je zasnovao obitelj, sklopio prijateljstva od kojih su sada neka nakon velike katastrofe prekinuta.
Vidio se samo minaret
Uz u potpunosti potopljeno naselje, džamiju od koje je ostao samo minaret iznad zemlje i zvuk bagera koji uklanjaju nakupljeni nasip i mulj, efendija Jahić se u razgovoru za agenciju Anadolu prisjetio kobne noći.
-Nažalost, veliki broj ljudi je stradao i nestao, da ne idemo u eter s brojem žrtava. Sve su to ljudi s kojima smo sjedili, družili se, pili kavu. Momak, čovjek koji je jučer pronađen, njegovo tijelo, preksinoć smo zajedno pili kavu. Naravno sve je to sastavni dio života, nažalost ako tako možemo reći, tek sada kako se sliježu dojmovi, tek sada emocije plave, tek sada vidimo u kojem smo mi muci bili i koji nas je nesreća zadesila, ispričao je efendija Jahić za agenciju Anadolu.
Prisjećajući se noći katastrofe i horora te kobne večeri, efendija Jahić je rekao da je već oko ponoći otišao na spavanje nakon priprema za sutrašnji dan, džuma-namaz, isprintavši propovijed za obraćanje vjernicima u džamiji, koja će nekoliko sati kasnije u potpunosti nestati pod vodom i nasipom.
Plač djeteta i plutajući kompresor
Supruga Amra je, kako se prisjetio, ostala još malo igrati s njihovim četverogodišnjim sinom, “a oko pola jedan me je probudio plač djeteta, valjda ga je probudio udar vode”.
-Naravno probudio sam se i ja, supruga je govorila da nam bujica odnosni automobil, vidjela je s balkonskog prozora. U tom trenutku netko je zvonio, vidjeli smo susjede kojima je kuća već bila poplavljena. Oni su došli tu, jer smo bili na višem katu. Otvorili smo im vrata ne znajući šta se uopće događa, odnosno da su razmjeri katastrofe tako veliki. Primili smo ih u svoju kuću. Nažalost, čovjek koji je njih dopratio do naših vrata, njega je bujica odnijela. Uspio je spasiti sve svoje ukućane, ali nažalost još uvijek nije pronađeno njegovo tijelo – je li se negdje spasio, molim Boga da jeste”, prisjetio se efendija Jahić.
Kao je rekao nakon toga je “i nama voda preko balkonskog prozora prodrla u kuću i nama je jedini spas bio bijeg na tavan. Tu smo molili Boga i čekali da se ta situaciji smiri i da budemo spašeni”.
Herojstvo supruge Amre
-Kada smo vidjeli da voda već prodire do tavana, jedino je bilo: čekati smrt na tavanu ili skakati u vodu. Odlučili smo se pokušati spasiti tako što ćemo izaći s iz tavana. U tom trenutku smo vidjeli susjedov kompresor iz vulkanizerske radnje koji je plutao iznad vode. Bilo je to čudo, jer taj kompresor kao da je sam dragi Bog poslao. Taj kompresor nas je spasio i preko njega smo svi plivali i doplivali do kupole džamije, ispričao je imam Jahić i nastavio:
-Moram pohvaliti suprugu koja je odradila sigurno i veći posao od mene jer je s malim djetetom preplivala do džamije, a potom do kuće iznad koja nije bila poplavljena i koja je bila u tom trenutku jedini spas za nas. Njeno herojstvo je po mom mišljenju najveće. Više je ona uradila dobra nego ja, ali evo pomogli smo koliko smo mogli. Supruga i sin su se prebacili do te kuće, a mi smo s komšijama ostali na kupoli džamije jer je u tom trenutku počeo opadati vodostaj. Na džamijskoj kupoli ostali smo možda do oko šest sati kada su došli pripadnici gorske službe spašavanja i civilne zaštite. Oni su nas kajacima evakuirali na sigurno. Mislim da se ovako nešto ne bi moglo iscenirati ni u najstrašnijih filmovima strave i užasa. Ali, hvala Bogu, to je bio jedini način za preživjeti, ispričao je imam efendija Jahić.
Fenix-magazin/SIM/Anadolu
