Hrvatski nogometni klub Hajduk Split u četvrtak, 13. veljače, slavi svoj 114. rođendan. Klub, osnovan 1911. godine u Pragu, kroz svoju bogatu povijest postao je jedan od simbola hrvatskog nogometa i ponos Dalmacije.
U povodu 114. rođendana, gvardijan i upravitelj Svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske fra Marinko Vukman, koji je dugo godina bio na službi u Njemačkoj i među omiljenijim je hrvatskim franjevcima u iseljeništvu, služio je svetu misu u kapelici Hajduka na Poljudu i pritom kroz propovijed uputio posebnu čestitku Hajduku.
Propovijed fra Marinka Vukmana prenosimo u cijelosti:
Rođendani su danas u modi, ljudi ih rado slave, i na njih pozovu svoje prijatelje, naprave gozbu. Pogotovo su popularni dječji rođendani, gdje se sakupe djeca, njihovi roditelji, rodbina. A Hajdukov rođendan je poseban događaj, značajan, veličanstven i nadasve vrijedan svake pažnje.
Tako je bilo i bit će dok je kluba koji „živi vječno“, ne treba u to dvojiti niti na trenutak. Od daleke 1911. godine do danas preživio je Hajduk sve i svašta, znatno više radosnih nego tužnih dana, doživio bezbroj silnih i grandioznih pobjeda te prebolio sve nesretne poraze. I izdržao je sve nedaće kojih je kroz 114 godina iza nas bilo napretek, podnio je ih stoički, hrabro, hajdučki – baš kako mu ime govori. Izgradio je slavno ime, poznato daleko izvan granica „najluđeg grada na svitu“, obožavano od vjernih poklonika i štovano od malih i velikih sportskih rivala. Nema čovjeka , nema svećenika , jedino možda Hajdukov kroničar – naš Jurica Gizdić, koji može riječima izraziti poruku današnjega dana, rođendana našega Hajduka.
Svaki navijač dobro zna kad je osnovan Hajduk, kada je rođendan kluba koji nikada nije mijenjao ime. Lako je zapamtiti, budući da Hajduk nije nastavljao tradiciju drugih klubova. Hajduk je uvijek bio Hajduk. Prepoznatljiv na svim medijanima i paralelama, jer je iza njega vojska navijača. Klub koji se nosi u srcu i kad nema rezultata. Klub za koji se navija i kad se napusti Split. Klub koji je simbol grada, regije, simbol domovine. Split, Dalmacija i Hrvatska uz Hajduka, čvrsto su i nerazdvojno vezani punih sto i četrnaest godina. U njegovu bogatu povijest, u slavu njegova imena, od prvih dana davne 1911. godine do danas, generacije velikana utkale su svoje nogometno umijeće, svoj polet, svoj zanos i enormnu ljubav prema svom najdražem klubu.
U Leksikonu HNK Hajduka čitamo da je kroz povijest bilo predsjednika kluba i skupštine 72 osobe, potpredsjednika kluba 77 osoba, trenera seniorske momčadi 80 – tak osoba, tajnika 56, nogometaša A i B momčadi oko 1.500, voditelja Akademije 30-tak te tisuće i stotine tisuća navijača i u Domovini i u hrvatskom iseljeništvu. Želim posebno spomenuti jedno ime o kojem će danas biti govora i u Zadru koje je vrlo važno i kojem će se postaviti ploča: to je carski namjesnik Austro-ugarske monarhije za Dalmaciju sa sjedištem u Zadru ,Dubrovčanin Niko Nardelli koji je potpisnik akta o osnutku HNK Hajduka. Njegovo se ime zatajivalo, ali došlo je vrijeme da se govori o ogromnoj ulozi tog čovjeka u Hajdukovoj povijesti i tih prvih dana oko registracije kluba. Dobrom Bogu moramo zahvaliti za takve ljude, a njih je u povijesti Hajduka bilo nebrojeni broj. To su uistinu pravi navijači i oni su glavna pokretačka snaga Hajduka. Za Hajduk se navija zbog pobjeda, ali i zbog prkosa, baš kako kaže hajdučki slogan „prkos moćnome, zaštita slabome.“Pri ovakvim susretima i slavljima otkrivamo da šport ne samo dopušta , nego bitno uz sebe veže vrijednosti kao što su: međusobno zbližavanje, solidarnost, duh zajedništva, pomoć onima koji su u nevolji.
Šport razvija i potvrđuje još neke odlike čovjeka koje su važne za današnje hrvatsko društvo, kao što su vjernost, marljivost i istinitost. Nadalje, šport je prostor prihvaćanja, a ne isključivanja, U njemu ima mjesta za ljude raznih sposobnosti i materijalnih mogućnosti. Zato se i nastoji s pomoću športa štiti slabe i preslabe u društvu koje se ravna logikom ravnodušnosti prema bližnjima. U jubilarnoj godini određeno je da pojedine crkve bude jubilejske u koja se dolazi kroz ulazna, sveta Vrata.
Gotovo u svim športovima postoje neka vrsta vrata, a znamo da postoje igrači-vratari koji čuvaju, koji štite i brane da protivnička lopta ili pločica ili neki drugi predmet ne prođe kroz vrata. Isus kaže za sebe: Ja sam vrata. I najviše se raduje kad prođemo kroz ta vrata, kada vidimo u njemu prostor svoje sreće i kada prihvatimo njegovo milosrđe. Bez milosrđa ne možemo živjeti. Vi to u športovima dobro osjećate, jer je svijet športa jako podložan nemilosrdnosti.
I ne zaboravimo Isusovu rečenicu: ostanite u mojoj ljubavi i njegovu zapovijed: ljubite jedni druge. U kršćanstvu je tako jasno vidljivo da sve dobro započinje i završava ljubavlju, ne prisilom, obvezama, nego ljubavlju. Kao kršćanin i svećenik franjevac želim nam da se ne umorimo u činjenju dobra i milosrđa, poučeni primjerom naše nebeske Majke Marije koju mi u Gospinu i alkarskom Sinju častimo pod imenom Čudotvorna Gospa Sinjska. Neka ona prati, čuva i zagovara i nogometaše i trenere i upravu i brojne navijače slavljenika Hajduka i u Domovini i u iseljeništvu ! Sretan ti rođendan Hajduče!
Fenix-magazin/MD
