Župna i samostanska crkva Čudotvorne Gospe Sinjske u Sinju ovogodišnji blagdan Velike Gospe dočekuje s titulom papinska manja bazilika. Velika je to čast koja joj je ukazana. Na svijetu je tek 2.000 crkava, a u Hrvatskoj 11 koje su pape proglasili manjim bazilikama.
Piše: Slavica Vuković / Večernji list
Povod je to za razgovor s fra Marinkom Vukmanom, gvardijanom samostana i upraviteljem svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske koji se prije dvije godine nakon više od četiri desetljeća rada u Hrvatskim katoličkim misijama u Njemačkoj vratio na rodnu grudu i preuzeo službu gvardijana i upravitelja svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske.
VL: Što je to mala bazilika i što znači za Crkvu Čudotvorne Gospe Sinjske što je uzdignuta na čast manje bazilike?
-Od polovice 18. stoljeća Papa dodjeljuje tu čast na prijedlog ordinarija, kod nas je to sada splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić. U pisanom prijedlogu mora biti sadržana molba, želja svećenstva i naroda, puka. Naša Crkva dobila je poseban status, privilegij kojom je dano posebno priznanje radu naših franjevaca, redovnika, svećenika pa i cijeloga puka Božjega. Na poseban način nam je ukazana čast i privilegija.
Put do naslova male bazilike bio je vrlo slojevit. Prva inicijativa krenula je od naše samostanske zajednice koja je dala punu potporu. S tim dopuštenjem obratili smo se našoj Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja te je provincijal fra Marko Mrše uputio molbu u daljnju proceduru nadbiskupskom Ordinarijatu. Tadašnji apostolski upravitelj nadbiskup Želimir Puljić uputio je molbu na tijela HBK. Nakon dobivene suglasnosti, HBK predmet je upućen prema Svetoj stolici čije je pozitivno rješenje priopćeno msgr. Zdenku Križiću, splitsko-makarskom nadbiskupu, po papinskom predstavniku u RH, msgr. Giorgiu Liungi.
VL: Koje je uvjete trebalo zadovoljiti?
Kako bi jedna crkva dobila naslov male bazilike ona već prethodno mora biti na glasu kao mjesto uzorne liturgije i pastorala. Jedan od traženih uvjeta je i prikladna arhitektonska veličina svetišta. Osobito se uzima u obzir povijesna važnost kao i umjetnička ljepota. Među uvjetima koje Dikasterij promatra je i aktivnost pastoralnog djelovanja samostanske zajednice te broj svećenika koji su u trajnom raspolaganje vjernicima za podjelu sakramenata. Također se vrednuje i organiziranost drugih segmenata pastoralnog života kao što su poslužitelji, pjevački zbori i drugi suradnici koji su usko vezani uz život svetišta. Uvjeti jasno propisuju i neke liturgijske detalje kao što su ispunjavanje točnih liturgijskih uvjeta i normi o sakralnosti prostora i liturgijske arhitekture koji u ovom svetištu udovoljavaju ovim kriterijima. Osobita pozornost Dikasterija usmjerena je na podjelu sakramenta pomirenja i na trajnu dostupnost ispovjednika hodočasnicima. Nakon svih pregleda i udovoljavanja kriterija sredinom svibnja ove godine stigao nam je pozitivan odgovor iz Rima.
VL: Osim časti, status male bazilike vjerojatno sobom nosi i određene obveze?
Naravno, pred nama je sada velika odgovornost da još više ulažemo truda kako bi pastoralni rad podigli u našoj crkvi i svetištu, a jednako tako nam je i motivacija da svi dolazimo radosniji u crkvu u kojoj dobivamo obilje Božje milosti i snage kako bismo u ovom današnjem svijetu mogli širiti Božju blizinu, ljubav prema svakom čovjeku i truditi se da ovaj svijet učinimo boljim i ljepšim.
VL: Kada će biti svečano proglašenje male bazilike?
U razgovoru s nadbiskupom Križićem dogovoreno je da to bude 12. listopada, u Marijinu mjesecu. Naša crkva je već bazilika, a na svečano proglašenje ‘urbi et orbi’ očekujemo dolazak svih biskupa iz splitske metropolije, a poziv je upućen svim hrvatskim biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama, provincijalima, provincijalkama, ljudima iz kulturnog i političkog života, a osobito svim hodočasnicima Marijinim vjernim štovateljima Čudotvorne Gospe Sinjske.
VL: Prije Alke premijer s ministrima došao se kod vas u Crkvu pomoliti. Jeste li ih već pozvali?
Naravno. Predsjednika Vlade, predsjednika Sabora, predsjednika Republike Hrvatske, župana, itd. Bit će to veliko slavlje jer to je događaj koji nadilazi lokalnu razinu i predstavlja veliku čast i radost za cijeli hrvatski narod i domovinu. Naime, ova crkva je prva u južnoj Hrvatskoj koja nosi naslov male bazilike. U Hrvatskoj ih postoji deset, a u cijelom svijetu svega 2000 razasutih diljem svijeta. Ovim imenovanjem ova crkva postaje usko povezana s Rimom, a na osobit način mjesto posebne povezanosti s rimskim prvosvećenikom.
VL: Vidim da je Crkva Čudotvorne Gospe Sinjske vrlo aktivna i na društvenim mrežama. Imate Facebook stranicu, a od nedavno postoji i mobilna aplikacija Gospa Sinjska preko koje komunicirate s vjernicima?!
Papa Franjo nas je sve potaknuo da budemo u trendu i da koristimo sve mogućnosti za širenje Božje riječi i približavanje ljudima, pogotovo mladima koji su na društvenim mrežama. Raduje me izrada ove aplikacije koja je ujedno prva aplikacija ove naravi u kojoj smo prezentirali ovo svetište i na taj digitalni način ga približili svim hodočasnicima i turistima, osim toga, aplikacija je vrlo praktična, sadrži molitve, videa, fotografije, obavijesti o svemu što se događa u svetištu.
VL: Svakako korisno, s obzirom na tisuće hodočasnika koji za blagdan Velike Gospe dolaze u Sinj i vašu crkvu.
Hodočasnici dolaze cijele godine, ali mjesec kolovoz su za Sinj i Cetinsku krajinu osobiti svečani jer je osim Alke to je i mjesec slavlja Velike Gospe kada mnogi ljudi hodočaste do Sinja. Svibanj i listopad kada mnogi hodočasnici organizirano i pojedinačno dolaze u svetište, iako slobodno možemo zaključiti da hodočašća u svetište Čudotvorne Gospe Sinjske ne prestaju cijele godine. Dolaze u Crkvu i pred Gospinom slikom se mole, djeca, mladi, žene, muškarci, cijele obitelji…
Teško je riječima opisati što svatko od njih doživljava i proživljava, a svi oni ovdje, u Sinju, Blaženu Djevicu Mariju doživljavaju kao svoju majku i zaštitnicu, svoju zagovornicu. Ona zapravo to i jest. Pred Veliku Gospu po svim njezinim svetištima je posebno svečano. Čovjek ne može bez majke! Ona je naša posrednica svih milosti: dobrote, strpljenja, zajedništva…
VL: Koliko su mladi privrženi crkvi?
Godinama pratim mlade hodočasnike kada njih tisuće i tisuće idu s pjesmom i molitvom. Mi stariji smo često zadivljeni kada ih vidimo tako ruku pod ruku, radosne i sretne. Čovjek se pita što ih tamo privlači, a oni to najbolje znaju, oni to osjećaju. Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije je zapravo svetkovina života. Slavimo dogmu da je Djevica Marija dušom i tijelom uznesena na nebo. Tim posebnim darom Bog i nama pokazuje da smo stvoreni za život. Mladi to osjećaju, ovaj nam je blagdan svima najdraži jer nas nosi i daje snagu da idemo naprijed.
VL: Okreću li se ljudi više vjeri i crkvi s obzirom na to da živimo u vrlo rizičnom vremenu u kojem je blizina globalnog rata vrlo izvjesna?
Sigurno je kada su krize i teška vremena, ljudi se više okreću Bogu i vjeri jer vide da su to vrednote koje su najvažnije. Sve drugo prolazi, a trajno ostaje Bog koji je ljubav, dobrota i istina, čovjek na tome želi graditi svoj život jer ga to drži i daje mu snagu da se može boriti s problemima s kojima se svakodnevno susreće. Moramo se moći osloniti na nešto, a za nas vjernike to je vjera, molitva koja nam daje snage.
VL: Nakon što ste 41 godinu bili u misijama u Njemačkoj, prije dvije godine postali ste gvardijan u Sinju. Jeste li zadovoljni zbog povratka?
Već duže vremena sam se bavio mišlju da službu svećeništva u tuđini polako privedem kraju i to se prije dvije godine ostvarilo kada je Uprava Provincije pozvala da prihvatim službu gvardijana u ovom svetištu. Dijete sam ovoga kraja, redovito sam dolazio na ispomoć, osobito za Veliku Gospu kada puno hodočasnika dolazi. Znao sam koje su sve pastoralne aktivnosti, ali kada sam iz bližega upoznao sav pastoralni rad vidio sam da je on uistinu velik, dapače, ogroman. Kada se iz bližega upozna život i djelovanje u svetištu može se vidjeti obilnost svakodnevnih zadaća i dužnosti koje se inače ne vide, a sastavni su dio života svetišta. Trudimo se odgovoriti na sve izazove. Svaki naš rad usmjeren je prema dobrobiti onih koji nam dolaze ususret, mi se maksimalno trudimo da na to odgovorimo na najbolji mogući način.
Naša zajednica broji 26 svećenika franjevaca, od kojih najstariji ima 90 godina. No, bez obzira na godine svi se trude pomoći u pastoralnom radu i sudjelovati u životu svetišta. Veliki su izazovi pred svima nama, ali se ne oslanjamo samo na svoje snage već i na Božju pomoć i zagovor Čudotvorne Gospe Sinjske čiju pomoć mi ovdje intenzivno osjećamo.
VL: Postoji li opasnost za budućnost ovoga svetišta, s obzirom na krizu kadra? Koliko su mladi ljudi zainteresirani za svećenički poziv?
Sigurno je da se ne mogu sve potrebe zadovoljiti jer nas je sve manje. Koliko god postoji strah za budućnost naših župa i svetišta, svjesni smo toga da se Bog uvijek pobrine. Naći će se način kako potaknuti srca mladih, a možda čak i ozbiljnijih ljudi, koji će ga slijediti i staviti se na raspolaganje. Bog nas uvijek iznenađuje!
VL: Vi ste se vratili u domovinu. Zašto se ljudi ne vraćaju masovnije, Vlada RH ih poziva, posla sada uglavnom ima?
Treba vremena! Neki od onih koji su se odlučili za život u tuđini povratak doživljavaju kao korak natrag, razmišljaju što će ljudi reći. Uvjeren sam i vidim da sve više naših ljudi, čak i mladih koji se nisu rodili u Hrvatskoj, a žele se vratiti. Čovjek se na svojoj grudi ljepše osjeća, slobodniji je pa makar mu materijalna situacija bila lošija. I onda kada se sve zbroji i oduzme, očekujem da će se mnogi odlučiti na povratak. To sigurno neće biti onoliko veliki broj kako bismo mi željeli da bude, ali sam uvjeren da će biti ipak jedan značajniji broj. Tuđina nije više ona obećana zemlja.
VL: Koja bi bila vaša poruka našim čitateljima o blagdanu Velike Gospe 2024. godine?
Kada promišljam o ovom danu dolaze mi osjećaji kako je ovo trenutak u kojem se povezuje nebo i zemlja, vremenito i vječno, križ i uskrsnuće, žalost i radost, tjeskoba i nada i na koncu sam Bog i čovjek. Iako nam ovaj dan govori o završetku Marijinog ovozemaljskog hodočašća i njezinom uznesenju na nebo on nam još više poručuje kako Marija od sada zagovara svoju djecu iz prisutnosti Uskrsloga. Ona je naša istinska majka, zaštitnica i zagovornica. Vjerujem da smo mi u Sinju u čudesnoj obrani našega grada u svojim genima sačuvali zapisano ovo iskustvo i uvjerenje da ondje gdje Djevica Marija štiti i čuva, gdje dopustimo po vjeri da se umiješa nebo, sve izlazi na dobro. U ovoj prigodi želim čestitati ovu veliku svečanost svim gradskim ocima, svim Sinjankama i Sinjanima te osobito svim hodočasnicima koji će ovih dana pohoditi Čudotvornu sliku Gospe Sinjske i pred njom iznijeti svoje molitve i zahvale.
Fenix-magazin/SIM/Slavica Vuković – Večernji list
