Nije teško uništiti nečiji ugled, ali kad se odlučite na to, morate snositi posljedice!
Nije teško izgubiti sebe, nije teško pretvoriti se u nešto drugo, živjeti nečiji život, mrziti nekoga, živjeti u nekoj drugačijoj realnosti… Ali, onaj tko to radi, izgubio je vlastitu realnost, što je zapravo tužno. Takve ljude čak ni ne treba kazniti, već žaliti, dovoljno su kažnjeni jer su takvi kakvi jesu, jer ne poštuju sami sebe, a niti ih netko drugi poštuje. Oni nemaju svoj život, već žive da bi uništavali druge.
Baš onako kako naš narod zna reći „do podne mrze sebe, od podne sve ostale“. U svakom društvu, gradu, mjestu, postoji netko takav, a postoje i među Hrvatima u Frankfurtu i Njemačkoj.
Primjera radi, grupica od troje, četvoro Hrvata u Frankfurtu već se godinama bavi javnim reketarenjem, blaćenjem drugih, mržnjom, krivotvorenjem, lažima i tako uništavaju ugled Hrvata u svojoj zajednici. Zašto to rade? Psiholozi bi rekli: zato jer imaju neki problem sami sa sobom, možda psihički, možda su iskompleksirani, možda jednostavno imaju potrebu uništiti nečiji ugled, nečiji život, ali i ta želja proizlazi iz vlastitog nezadovoljstva.
Jesu li jadnici ili samo mrze
Što onda nego ih žaliti? Međutim, teško je nekog žaliti, tko o vama objavi laži i neistine na Internet društvenim mrežama. Teško je iz sebe izvući onu ljudsku stranu i kazati „ma nema veze, ionako je neki jadnik“, što bi rekli naši stariji prije dva-tri desetljeća dok još nije bilo Interneta i dok se nekome nije mogla napraviti baš neka velika šteta.
Ostatak pročitajte u tiskanom izdanju Fenixa…
Fenix/Marijana Dokoza
