U Kölnu živi 11.740 ljudi beskućnika, uključujući 8.594 odraslih i 3.146 maloljetnika. Proizlazi to iz novog izvješća gradske uprave koje je u utorak predstavljeno Integracijskom vijeću. Većina njih su psihički ili fizički bolesni.
Međutim, to što su beskućnici ne znači da ti ljudi nužno žive na ulici bez krova nad glavom. Gotovo polovica odraslih službeno registriranih beskućnika su izbjeglice koje su smještene u izbjegličkim smještajima.
Druga polovica je podijeljena na takozvane institucionalno smještene beskućnike, koji žive u prihvatilištima za beskućnike, beskućnike koji žive kod rodbine i ljude koji zapravo žive na ulici. Potonja skupina trenutno uključuje 397 osoba u gradu.
Osim jednostavnog prikupljanja brojeva, grad je anketirao 800 beskućnika iz svih kategorija o životnoj situaciji i razlozima beskućništva. Za gotovo polovicu pogođenih bijeg i protjerivanje bili su razlog beskućništva. Više od trećine ostali su beskućnici zbog gubitka doma. Najvažniji razlozi gubitka stana su dugovanja stanarine i boravak u zatvoru.
Smještaj je previše nesiguran, prenatrpan ili previše prljav
53 posto beskućnika pati od neke bolesti. Prevladavaju psihičke bolesti, dijabetes, plućne bolesti i ovisnost o alkoholu. Čak 70 posto ljudi koji žive na ulici je bolesno. Mnogi beskućnici koji žive na ulici ne koriste redoviti sustav zdravstvene zaštite – djelomično i zato što često imaju dugove prema društvima za zdravstveno osiguranje.
Glavni izvor prihoda beskućnika je Bürgergeld. Isključivo ili pretežno od socijalnih naknada živi 62 posto. Šest posto beskućnika, pak, nema nikakva primanja, dva posto živi od skupljanja boca ili od prosjačenja. Među beskućnicima koji žive na ulici, 39 posto prima socijalnu pomoć, 18 posto živi od skupljanja boca ili prosjačenja, a 27 posto nema nikakva primanja.
Izvješće pokazuje i koliko opasan može biti život na ulici u Kölnu: 55 posto onih koji žive na ulici već je doživjelo nasilje. Stopa je još veća za osobe koje žive kod rodbine ili prijatelja (61 posto). Ipak, mnogi beskućnici odbijaju koristiti skloništa. Najčešći argumenti za to su sigurnosna situacija u smještaju, “previše ljudi” te čistoća.
Fenix-magazin/MD/
