S obzirom na nagli porast broja zaraženih koronavirusom u Njemačkoj, brojne poznate osobe, političari i stručnjaci apeliraju na stanovništvo da se cijepi. Međutim, mnogi ljudi u anketama i diskusijama navode da su zabrinuti zbog dugoročnih neželjenih posljedica cijepljenja – ali i zbog toga što još uvijek nema dugoročnih studija, piše DW.
Konkretno, raspravu su potaknule izjave nogometaša Joshue Kimmicha. On je rekao da ima “nekoliko osobnih nedoumica, posebno zbog nedostatka dugoročnih studija”. Nakon toga su mnogi stručnjaci naglasili da se nuspojave cijepljenja ne pojavljuju mnogo mjeseci kasnije, već nakon nekoliko dana ili tjedana. Budući da se cjepiva protiv korone posebno često testiraju i da se koriste već godinu dana, postoji izrazito mala vjerojatnost da bi se mogle pojaviti još neke neotkrivene nuspojave.
Pitanja o cijepljenju 2009. i 1976.
Međutim, čitatelji portala njemačke javne televizije tagesschau.de pitali su je li to doista istina. Naveli su dva primjera: cijepljenje protiv svinjske gripe u Europi 2009. i u SAD-u 1976. godine. Što se dogodilo u ova dva slučaja?
2009. milijuni ljudi u Europi cijepljeni su protiv svinjske gripe. Švedska se posebno brzo uključila u program imunizacije, ali se kod djece i adolescenata pojavila ozbiljna nuspojava: narkolepsija – poremećaj spavanja i budnost koja dugoročno može ozbiljno utjecati na živote oboljelih. Vjerovalo se da je sastojak u cjepivu odgovoran za ovu ozbiljnu nuspojavu.
U odgovoru na pitanje portala tagesschau.de Institut Paul Ehrlich (PEI) objašnjava da su prvi simptomi narkolepsije (u Švedskoj) uočeni u razdoblju od jednog do četiri mjeseca nakon cijepljenja. U Njemačkoj su takvi slučajevi otkriveni tek kasnije, “ali čak i u tim slučajevima simptomi su bili prisutni u opisanom vremenskom intervalu”, navodi PEI. Voditelj odjela za imunološka istraživanja na Sveučilištu TU Dortmund Carsten Watzl za tagesschau.de objašnjava da utvrđivanje narkolepsije “ponekad može potrajati” i da put od prvih simptoma do dijagnoze može biti dug. Zato se može dogoditi da se “u nekim slučajevima dijagnoza postavlja tek mjesecima nakon cijepljenja; međutim, kod većine ljudi simptomi se pojavljuju relativno kratko nakon cijepljenja”.
Drugi primjer koji se navodi kao neželjena posljedica cijepljenja je Guillain-Barréov sindrom (GBS) koji se javio prije 45 godina u SAD-u nakon cijepljenja protiv svinjske gripe. Institut Paul Ehrlich objavio je da “čak i nakon što su američki regruti cijepljeni protiv svinjske gripe 1976. godine, prvi znakovi GB-sindroma nisu uočeni nakon nekoliko mjeseci, već ubrzo nakon cijepljenja”. Znanstvenik Watzl objašnjava da se “i u ovom slučaju radi o pogrešnoj imunološkoj reakciji, usmjerenoj protiv nervnih stanica koja dovodi do pojave simptoma u vrlo kratkom vremenu”.
Čitatelji portala tagesschau.de u pismima i upitima pozivali su se na izjave predsjednika njemačke Stalne komisije za cijepljenje (STIKO) Thomasa Mertensa. On se u lipnju u listu “taz” (Tageszeitung) u raspravi o cijepljenju djece i mogućim nuspojavama osvrnuo na narkolepsiju nakon cijepljenja Pandemrixom, posebno u skandinavskim zemljama. Mertens je rekao: „Većina ih se toga još dobro sjeća, oboljeli i dan-danas pate od posljedica – a to se dogodilo mjesecima nakon cijepljenja.”
Još sedamdesetih godina prošlog stoljeća Sjedinjene Države su imale cjepivo protiv gripe, koje je uzrokovalo Guillan-Barréov simptom, čak mjesecima nakon cijepljenja. Povezanost se mogla jasno dokazati jer su se slučajevi javljali češće nego kod ostatka populacije.
Na upit tagesschau.de Mertens je rekao da su njegove izjave “točne u kontekstu diferencijacije”. On dodaje da se GBS može pojaviti nekoliko mjeseci nakon cijepljenja: “Postoji dobro dokumentiran slučaj, meni poznat, gdje se GBS javio kod jedne osobe nakon svakog od dva vremenski odvojena cijepljenja protiv tetanusa. Takvi slučajevi su zaista “iznimna rijetkost” i pojavili su se kod vrlo specifičnih cjepiva. Kada se radi o mRNA cjepivima, od ovoga sigurno ne prijeti opasnost.”
Kod mRNA cjepiva Mertens ukazuje na temeljni nesporazum: “Mnogi ljudi vjeruju da mRNA ostaje u organizmu cijepljene osobe nakon cijepljenja. To naravno nije slučaj, jer se mRNA vrlo brzo potpuno eliminira u stanici.” Tako mora biti, objašnjava Mertens, “jer se mRNA neprestano pojavljuje u svim metabolički aktivnim stanicama i mora se razgraditi”. Zapravo, mRNA nije “genetsko cjepivo”, kaže Mertens. Nažalost, “ova pogrešna terminologija je udomaćena i dovodi do neutemeljenih strahova”.
“Pogrešno usmjerena imunološka reakcija”
Znanstvenik Watzl naglašava da bi cijepljenje moglo imati i neželjene posljedice – uostalom kao i drugi lijekovi. Ali one su “razmjerno rijetke”. Također je važno razumjeti: “Nuspojave se javljaju kod cijepljenja kao posljedica imunološke reakcije koju cijepljenje izaziva. Stoga su neželjene posljedice uvijek oboljenja koja mogu biti uzrokovane i infekcijama – budući da se i tu odvija imunološka reakcija. Narkolepsija tako može biti izazvana infekcijom – isto kao i Guillain-Barréov sindrom. Oba su uzrokovana pogrešnom imunološkom reakcijom usmjerenom protiv nervnih stanica.” “S obzirom da imunološka reakcija na cijepljenje uzrokuje nuspojave, ali se okončava u roku od nekoliko tjedana nakon cijepljenja, nakon toga ne može doći do daljnjih oštećenja”, nastavio je Watzl. „Stvorena autoantitijela ili T-stanice koje napadaju vlastito tkivo mogu na duže vrijeme uzrokovati oštećenja, čak se simptomi s vremenom mogu povećati, ali nije moguće da se autoantitijela ili samoreaktivne imunološke stanice formiraju mjesecima ili godinama nakon cijepljenja.”
Watzl je izrazio žaljenje zato što rasprava o dugoročnim posljedicama cijepljenja kod mnogih ljudi izaziva “nepotreban strah”. “Mnogi zamišljaju da postoje neželjene posljedice godinama nakon cijepljenja. To je, međutim, potpuno nemoguće”, kaže ovaj znanstvenik.
Fenix-magazin/MMD/DW
