Zovu ga “Grad od stotinu tornjeva”, “Zlatni grad” „Srce Europe“ – Prag, grad u kojem svaki korak odzvanja prošlošću, gdje vam se svako malo učini da vidite Kafku kako besciljno luta uskim ulicama, duboko zaokupljen sumornim temama egzistencije i ne možete se ne pitati kakve bi priče i romane pisao o vremenu u kojem mi živimo.
Piše: Marijana Dokoza
Vjerojatno bi promišljao o apsurdnosti modernog društva i egzistencijalnoj situaciji, koja pak, onako kafkinski, dovodi do tjeskobe u čovjeku. Njegovi bi likovi možda bili zaglavljeni u birokraciji zdravstvenih sustava, aplikacija za posao ili društvenih mreža, gdje se sudbine kroje prema nepoznatim algoritmima. Ova tjeskoba ne bi bila samo vanjska – ona bi, kao i kod Kafke, duboko nagrizala unutarnji svijet pojedinca, dovodeći ga do straha i gubitka identiteta. Vjerojatno je i zbog toga, Kafka i danas tako aktualan.
Ipak, pustimo mi tjeskobnu stvarnost i vratimo se u čaroban grad, prepun kontrasta i misterija, u kojeg sam došla promovirati svoje romane i poeziju, osjećajući kako će ovo biti posve drugačije od svih mojih dosadašnjih književnih promocija upravo zbog spoznaje kako je baš Franz Kafka „tu negdje“ stvarao svoja najpoznatija djela i ostavio neizbrisiv i vječan trag.
Savršeno očuvan spoj gotičke, barokne i secesijske arhitekture, Prag istovremeno nosi atmosferu melankolije i dubokih filozofskih pitanja koja su prožimala Kafkina djela. Prošlost i sadašnjost u ovom se gradu stapaju na svakom koraku. Hodajući kroz Staru četvrt (Staré Město) ili preko Karlovog mosta, osjećate kako vas okružuju priče prošlosti, uličice poput Zlatne ulice (Zlatá ulička), gdje je Kafka živio, još uvijek nose njegov duh.
Osjećaj koji vas na prvu obuzme….
No, prije nego se uputimo putevima Kafke, preko slavnog Karlovog mosta koji je kroz stoljeća bio inspiracija umjetnicima, pa do Praškog dvorca, jednog od najvećih dvoraca u svijetu i Zlatne ulice u kojoj se nalaze male šarene kuće od kojih neke datiraju iz 16. stoljeća, otkrit ću vam jedan poseban osjećaj koji vam nude praški stanovnici.
Dok šetate ulicama grada, bilo usred dana ili u gluho doba noći, imate osjećaj kao da vam se baš ništa loše ne može dogoditi, kao da ste došli kući. Ljudi vam se osmjehnu u prolazu, poneki zažele dobar dan ili dobru večer, kao da su svi dobre volje i spremni pomoći u čemu god vam zatreba. Oni koji su, poput mene, odrasli u nekom dalmatinskom selu, sjetit će se svog djetinjstva i ljudi koji su nekad bili upravo takvi.
Jedan od najvećih dvoraca na svijetu
Prema preporuci lokalnih stanovnika najbolje je u razgledanje Praga krenuti od Praškog dvorca do kojeg možete doći tramvajem pa se šetajući spustiti prema gradu, preći preko Karlovog mosta, a potom se počastiti u nekom od praških restorana ili pak popiti pivo u pivovari „U Fleku“ koja je nama Dalmatincima posebno značajna jer je upravo tamo osnovan Hajduk.
Praški dvorac jedan je od najvećih dvoraca u svijetu, obuhvaća veličanstveni kompleks u kojem se ističe impresivna gotička katedrala sv. Vida, bazilika sv. Jurja, stara kraljevska palača, manastir, nekoliko muzeja i Nacionalna galerija.
Dvorišta, palače, muzeji i parkovi Praškog dvorca toliko su prostrani da ovdje možete provesti cijeli dan, a da vam ne ponestane dosadno. Ovaj veličanstveni kompleks, s tisućljetnom poviješću, priča o dvorcu koji nosi tajnu posljednjeg počivališta najvažnijih čeških kneževa i kraljeva, mjestu koje čuva dragulje češke krune i blago svetog Vida. Dvorac je oko 880. izgradio knez Bořivoj iz dinastije Přemyslid, danas slovi kao najveći naseljeni kompleks dvoraca na svijetu i prostire se na površini od gotovo 70.000 m². Građevine Praškog dvorca predstavljaju sve arhitektonske stilove prošlog tisućljeća. Dvorac je nekoć bio sjedište čeških kraljeva i careva, dok danas služi kao službena rezidencija predsjednika Češke Republike. Iznad kompleksa dominira impresivna katedrala sv. Vida, jedna od najljepših gotičkih građevina u Europi. Kamen temeljac katedrali je položio Karlo IV. godine 1344.
Tu je i romanička trobrodna bazilika sv. Jurja, najstarija je sačuvana sakralna građevina u Pragu. Njezini bijeli tornjevi od pomno obrađenih blokova lapora značajno zadiru u siluetu kompleksa dvorca. Nadgrobne ploče članova kneževske obitelji Přemyslids nalaze se u glavnoj lađi. Crkvu je oko 920. godine izgradio knez Vratislav, otac sv. Vaclava odnosno sv. Vjenceslava, kao drugo svetište na Praškom dvorcu.
U Daliborkinom tornju se i danas osjeća strah
Kao i svaki dvorac i ovaj ima svoje legende i misterije. Kroz stoljeća su prenošene s koljena na koljeno, dodajući dvorcu dodatnu dozu misterije. Od viteških djela do nadnaravnih bića, svaka legenda pridonosi njegovoj mističnosti. Kada šetate dvorcem, možete sanjariti i razmišljati o tome što se ovdje moglo dogoditi u prošlosti i čini vam se kao da vam dvorac otvara prozor u vrijeme koje je prošlo.
Jedna od poznatijih legendi je priča o svetom Vjenceslavu, za čiji se duh kaže da još uvijek bdije nad zemljom i štiti je od zla. Tu su i legende o Bijeloj dami koja je bila nesretna u braku i dala ubiti vlastitog muža, Crnoj kuli gdje se odlučivalo o sudbinama neposlušnih ljudi. No, ono što nije legenda je Daliborkin toranj. U njemu su smještene sprave kojima se nekada na stravične načine mučilo zatvorenike te je ona zapravo bila strašna tamnica u kojoj su mučenja bila svakodnevica. Toranj je izgrađen 1496. godine, imao je sedam katova, a njeni kameni zidovi bili su debeli preko dva metra. Zamišljen je kao streljački toranj, ali je postao poznat po svojoj strašnoj tamnici.
U njoj su zatvorenici bili držani u tami, hladnoći i vlažnosti. Mnogi su bili podvrgnuti mučenju kako bi se iz njih iznudile informacije ili priznanja. Jedan od najpoznatijih alata za mučenje bio je tzv. “škripac”, koji se koristio za istezanje tijela zatvorenika. U tornju Daliborka su smješteni i instrumenti za mučenje kao što su ljudski kavezi, škare za nokte, pa čak i željezna djeva. Ova sprava ostala je zapamćena kao jedna od najokrutnijih sprava za mučenje u povijesti. Njezina morbidna priroda bila je toliko zastrašujuća da su mnogi sumnjali u njezino stvarno postojanje. Riječ je o metalnom sarkofagu čije su unutarnje strane bile obložene šiljcima, postavljenim tako da probodu žrtvu u ključne dijelove tijela. Ti šiljci nisu bili dovoljno dugi da odmah ubiju žrtvu, već su je osuđivali na polagano i bolno iskrvarenje, čineći ovu spravu posebno surovom.
U prizemlju tornja Daliborka je rupa u podu. Ovdje su stavljani zatvorenici koji su stvarali probleme ili su na neki način bili buntovni. Spuštali su ih vitlom. U rupi su morali gladovati. Bio je to najgori dio zatvora. Tamo je bilo hladno i vrlo mračno jer je postojao samo mali prozor. Osim toga, zidovi su bili debeli oko 3,20 metara. Oni koji su stavljeni u rupu obično su umrli od gladi. Toranj Daliborka je postala simbol mračnih i strašnih trenutaka češke povijesti, a priče o nesreći zatvorenika i zlostavljanju u njoj zauvijek su ostale dio legendi. Kad uđete u toranj Daliborka i danas ćete osjetiti strah i patnju ljudi koji su mučeni.
Kuća broj 22
Prije nego se spustite do Daliborkinog tornja, proći ćete Zlatnom ulicom koja je ime dobila zbog legendi koje sugeriraju da su tu živjeli alkemičari u 16. stoljeću, pokušavajući pronaći tajnu za pretvaranje običnog metala u zlato. Iako se ta legenda smatra mitom, naziv Zlatna ulica ostao je zauvijek. Tijekom svoje povijesti Zlatna ulica imala je različite funkcije. U početku, kuće su bile male i skromne, a u njima su živjeli vojnici, obrtnici, pa čak i siromašniji članovi društva. Kasnije su, međutim, postale domovi za razne zanatlije i trgovce. Zanimljivo je da su te kuće bile vrlo male, pa je teško razumjeti kako je tu uopće mogao netko živjeti. Jedna od najpoznatijih kuća u Zlatnoj ulici je kuća br. 22, koja je bila dom slavnog pisca Franza Kafkea . Otprilike do travnja 1917. Kafka je ovdje provodio večeri pišući. Napisao je većinu priča koje su ušle u zbirku pripovijedaka “Seoski liječnik” koja je objavljena 1920. godine. Oni koji su se pitali što je potaknulo Franza Kafku da napiše priču o čovjeku koji se jednog jutra probudio pretvoren u kukca, odgovore mogu potražiti u praškom muzeju posvećenom ovom slavnom piscu. Ovaj muzej pruža uvid u Kafkin svijet, otkrivajući temelje njegovih djela kroz prizmu ljubavi, mržnje, strahova i životnih iskustava koja su oblikovala njegov jedinstveni književni opus. Posjetom muzeju, posjetitelji mogu dublje razumjeti mistični i duboko ljudski svijet jednog od najvećih autora 20. Stoljeća te vidjeti njegov rukopis iz njegovih pisama ocu.
Karlov most
Karlov most, jedna od najpoznatijih i najfascinantnijih građevina u Pragu, oduvijek je predstavljao neiscrpan izvor inspiracije za brojne umjetnike. Njegova impozantna arhitektura, bogata povijest i romantična atmosfera privukli su slikare, fotografe i pjesnike koji su svojim djelima odavali počast ovom simbolu grada. Slikari su kroz stoljeća na platnu oslikavali njegove karakteristične gotičke tornjeve, barokne kipove i magične poglede na rijeku Vltavu. Fotografi su hvatali njegovu ljepotu u različitim godišnjim dobima, od zlatnih zalazaka sunca do mistične magle koja se spušta nad rijekom. Pjesnici su u stihovima opisivali njegovu duhovnost i ulogu kao mosta koji povezuje ne samo dva dijela grada, već i prošlost s sadašnjošću. Izgrađen je na mjestu Juditinog mosta, koji je uništen u poplavi 1342. godine. Kamen temeljac položio je sam kralj Karlo IV., 1357. godine, 9. srpnja u 5 sati i 31 min. Navodno je ovo vrijeme odabrano s posebnim razlogom jer kad se poredaju sve znamenke datuma i vremena dobiva se simetričan niz neparnih brojeva – 1 3 5 7 9 7 5 3 1. Danas on nije samo arhitektonsko remek-djelo, već i mjesto gdje se umjetnost i povijest isprepliću. Svaki kamen, svaki kip i svaki korak po mostu nosi priču koja je inspirirala generacije književnika i umjetnika. Most je izgrađen od pješčanih blokova i s obje strane utvrđen je kulama (Malostranske mostarske kule, Starogradska mostarska kula). Od 1683. do 1928. godine na njegove je stupove postavljeno 30 kipova svetaca, od kojih je najpoznatiji kip sv. Ivana Nepomuka.
„Ruka želja“
Jedna od najzanimljivijih tradicija vezanih uz ovaj most je tzv. “ruka želja”, koja privlači brojne posjetitelje i lokalce koji žele ostvariti svoje želje. Na južnoj strani Karlovog mosta, u blizini kipa svetog Ivana Nepomuka, nalazi se mali brončani reljef koji prikazuje pse i žensku glavu. Međutim, ono što privlači najviše pažnje je brončana ruka koja viri iz ploče. Prema legendi, dodirivanje ove ruke donosi sreću i ispunjava želje.
Legenda o svetom Ivanu Nepomuku
Sveti Ivan Nepomuk, jedan od najpoznatijih svetaca u Češkoj, bio je svećenik koji je, prema legendi, bačen s Karlovog mosta u rijeku Vltavu po naredbi kralja Václava IV. zbog odbijanja da otkrije kraljici tajnu ispovijedi. Njegov kip na mostu postao je simbol zaštite i ispunjenja želja.
Hram mudrosti i Klementinum knjižnica- 20 tisuća knjiga
Još pod utjecajem Karlovog mosta, posjetite Klementinum knjižnicu, jednu od najljepših knjižnica na svijetu, a jednom kad ugledate njezin raskošni interijer, shvatit ćete zašto. Izgrađena 1722. godine kao dio isusovačkog sveučilišta, ova impresivna građevina nalazi se samo nekoliko koraka od čuvenog Karlovog mosta. Klementinum je savršen primjer barokne arhitekture koja je ostala netaknuta od svog osnutka do danas. Unutrašnjost knjižnice pravi je spoj znanosti i umjetnosti. Zidovi i stropovi oslikani su prekrasnim freskama koje je izveo Jan Hiebl, a u središtu pozornosti je portret cara Josipa II. Upravo je on naredio da se knjige iz ukinutih samostanskih knjižnica prenesu u Klementinum. Kupola knjižnice ukrašena je slikama koje simboliziraju Hram mudrosti, dok zidovi nose portrete isusovačkih svetaca, zaštitnika sveučilišta i istaknutih članova ovog reda. U središtu dvorane ističu se impresivni geografski i astronomski globusi te precizni astronomski satovi, koje je uglavnom izradio Jan Klein, čime se naglašava važnost znanosti u ovom prostoru. U knjižnici se nalazi 20 tisuća knjiga uglavnom teološke literature od kojih neke datiraju s početka 17. stoljeća.
Astronomski sat u Pragu: Čudo tehnike i simbol grada
Pragom ne možete prići, a da ne zastanete kod Astronomskog sata koji je jedno od najpoznatijih i najfascinantnijih turističkih atrakcija ne samo u Češkoj, već i u cijeloj Europi. Smješten na južnom zidu Starogradske vijećnice na Starom trgu, postavljen je 1410. godine, čime je jedan od najstarijih astronomskih satova na svijetu koji još uvijek funkcionira. Tijekom stoljeća, sat je prošao kroz brojne renovacije i nadogradnje, a njegov današnji izgled uglavnom datira iz 16. stoljeća. Prikazuje više vrsta vremena i astronomskih podataka. Orloj je jedinstven po tome što prikazuje staro njemačko vrijeme označeno rimskim brojevima, staro češko vrijeme sa zlatnim brojevima te astronomsko vrijeme na kalendarskom brojčaniku. Osim toga, to je jedini sat na svijetu koji prikazuje babilonsko vrijeme, pri čemu dani traju od zore do sumraka.
Židovska četvrt i groblje s preko 12.000 nadgrobnih spomenika
Nikoga neće ostaviti ravnodušnim niti Židovska četvrt, poznata kao Josefov. Osnovana u srednjem vijeku kao geto gdje su Židovi bili prisiljeni živjeti. Tijekom stoljeća, židovska zajednica u Pragu prolazila je kroz razne progone, ali i razdoblja prosperiteta. Ime “Josefov” dobila je u čast cara Josipa II., koji je u 18. stoljeću uveo reforme poboljšavajući položaj Židova. Veliki dio četvrti srušen je tijekom urbanizacije krajem 19. i početkom 20. stoljeća, ali su sačuvane glavne sinagoge i groblje.
U Židovskoj četvrti nalazi se i staro židovsko groblje, jedno od najstarijih i najpoznatijih židovskih groblja u Europi. Datira iz 15. stoljeća, a na njemu se nalazi preko 12.000 nadgrobnih spomenika, iako je stvarni broj pokopanih daleko veći. Poznati grobovi uključuju i onaj rabina Löwa, legendarnog tvorca Golema. U Žodovskoj četvrti nalazi se i najstarija aktivna sinagoga u Europi, sagrađena u 13. stoljeću. Potom i španjolska sinagoga, impresivna građevina u maurskom stilu, sagrađena u 19. stoljeću. Pinkasova sinagoga, memorijalna sinagoga posvećena češkim i moravskim žrtvama holokausta. Na njenim zidovima ispisana su imena preko 77.000 Židova ubijenih tijekom Drugog svjetskog rata. Tu je i Maiselova sinagoga sagrađena u 16. stoljeću, danas je dio Židovskog muzeja s izložbama o židovskoj povijesti u Češkoj.
O Pragu bi se moglo još puno toga pisati, ali najbolje je u njemu uživati pogotovo pri zalasku sunca kad grad dobiva zlatni sjaj i kada svjetlost obasjava rijeku Vltavu i povijesne zgrade. Pritom, neka vam u ruci bude „Trdelník“, jedan od najpoznatijih praških slatkih peciva koji je obično posut šećerom i orasima…Neki govore da potječe iz Njemačke, drugi iz Slovačke, treći će reći iz Amerike, a Češi će zaključiti: Nije češki, ali je ipak češki…
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
