Svaki roditelj koji ima dijete koje se bavi nekim sportom u Njemačkoj i to dijete vozi na utakmice, ponekad „zaluta“ u gradove, sela i mjesta, za koje, da nije tog sporta, vjerojatno ne bi nikad ni znao da postoje, kamoli posjetio.
Piše: Marijana Dokoza
I sama sam se nedavno našla u toj situaciji. Bila sam među roditeljima koji su djecu vozili na gostujuću košarkašku utakmicu u Bad Dürkheim. Kad sam upitala sina gdje je to, odgovorio mi je: – Ma tu negdje, u blizini.
Ispostavilo se kako je to njegovo „u blizini“ 86 kilometara udaljeno. Bad Dürkheim, mali je gradić od jedva 20.000 stanovnika za koji ranije nikad nisam niti čula. I to je baš prava šteta jer grad je već stoljećima nadaleko poznat po svojim vinima, toplicama, dvorcima, šumama i cerskoj rezidenciji.
Sve to, između ostalog, opisuje grad na kraju Isenachtala u njemačkoj saveznoj zemlji Falačko-Porajnje.
U vozilu su mi se nalazila četvorica 17-godišnjaka, a odmah na ulazu u grad su složno konstatirali kako nikad ovdje ne bi živjeli jer im se ne čini „baš nešto“. Ali, rijetko je koji ulaz u neki grad „baš nešto“. Potrebno ga je istražiti, upoznati, ući u njegovo srce, i često se tek tad većina ljudi predomisli i promijeni prvi dojam. Ali, zar u životu u svemu nije tako?
.
Schloßkirche u Bad Dürkheimu / Foto: Fenix (MD)
Bad Dürkheim ima „ono nešto“, taj neki magičan osjećaj kao da ste ušli u neko davno vrijeme i prolazeći njegovim ulicama, gotovo da možete dodirnuti to vrijeme i ljude u njemu. Čini vam se kao da je uronjen u prošlost, a te skrivene niše povijesti vas prenose u neka druga vremena. Pritom odiše srednjovjekovnim šarmom, a brojne kuće imaju drvenu konstrukciju koje predstavljaju tradicionalni njemački arhitektonski stil poznat kao Fachwerk.
Područje Dürkheima bilo je naseljeno već oko 1000. godine od strane Kelta. Na brdu Ebersberg koje se nalazi u blizini grada, pronađen je knežev grob, a iznad grada je refugij (prstenasti zid dug dva kilometra i širok 600 metara). Rimljani su vodili kamenolom (“Krimhildenstuhl”). Grad se prvi put spominje u dokumentu u Lorsch Codexu 778. kao “Turinheim”. Mjesto je pripadalo salskim knezovima. Salski Konrad 11. (kralj 1024., njemački car 1027.) darovao je ovo imanje 1035. godine benediktinskom samostanu u Limburgu, koji je sagrađen na mjestu starog salskog dvorca.
Najstarija sakralna građevina u gradu je dvorska crkva grofova Leininger, danas protestantska crkva sv. Ivana. Dovršena oko 1330., uništena u 15. stoljeću i obnovljena, pretvorena u kolegijalnu crkvu 1492., crkva je tada ostala postojati; samo je dotrajali toranj 1866. zamijenjen neogotičkim. Na južnoj strani nalazi se Leiningerova grobna kapela, sagrađena 1504. godine. Vrijedi vidjeti nadgrobni spomenik grofa Emicha XI. i njegove supruge Elisabeth von Pfalz-Zweibrücken, ispred polureljefa Hardenburga. Dvorska crkva (izgrađena 1726.-29. za reformiranu zajednicu) također je protestantska; toranj je sagrađen 1758. Izgorio je 1945. i obnovljen 1957. godine. Katolička župna crkva sv. Ludwiga iz 1830. klasicistička je.
Dokumenti o vinogradarstvu na području Dürkheima postoje još od 1258. godine. Na stranicama grada, međutim piše, kako iskapanja dokazuju da su Rimljani ovdje bili aktivni već početkom kršćanske ere. Bad Dürkheim je jedna od tri najveće vinogradarske zajednice u Njemačkoj. Gotovo 1300 hektara vinograda pripada općinskom području.
U okrugu Ungstein restaurirana je rimska preša za vino, a odmah do nje otkopano je i djelomično obnovljeno rimsko imanje.
U sklopu vinarije Fitz-Ritter (Fitz je nosio vinarsku zastavu na Hambacher Festu 1832. godine) otvoren je jedan od najstarijih njemačkih podruma pjenušaca. Nije ni čudo što se u Bad Dürkheimu razvio najveći svjetski festival vina Dürkheimer Wurstmarkt.
Najveća vinska bačva na svijetu
Godine 1934. na Wurstmarktplatzu je izgrađena najveća vinska bačva na svijetu s kapacitetom od 1,7 milijuna kao remek-djelo bakrene umjetnosti. Služi kao neobičan restoran za više od 600 gostiju. Ima promjer 13,5 m, ima zapreminu od oko 1.700.000 litara ili 1.700 m³. Sagradio ju je 1934. godine bačvarski majstor Ernst Keller i za nju koristio gotovo 200 jela iz Schwarzwalda.
Bombardiranje u Drugom svjetskom ratu
Nakon revolucionarnog kaosa 1794., ljudi iz Leiningena su pobjegli na desnu obalu Rajne. Godine 1816. Bečki kongres pridodao je Bavarskoj Bad Dürkheim i Pfalz. Današnji Kurhaus, koji je tada služio kao gradska vijećnica, sagrađen je na mjestu dvorca između 1822. i 1826. godine. Bad Dürkheim također je pretrpio razaranja od bombaškog napada tijekom Drugog svjetskog rata. Završena je urbanistička obnova započeta krajem 1978. godine. Prostrane pješačke zone i široki trgovi koji pozivaju na šetnju karakteriziraju novi gradski pejzaž. U gradskoj jezgri sačuvan je veliki dio stare graditeljske strukture starih drvenih vinogradarskih kuća.
Dürkheim je 1905. godine dobio naziv “lječilište”. Danas je grad jedno od četiri državna lječilišta u njemačkoj saveznoj zemlji Falačko-Porajnje. Izvorno je to bio lijek od grožđa koji je privlačio građane i plemiće sa svih strana.
Dürkheimer Saline u proljeće je okružen ružičastim cvjetovima badema. Pored njega teče Isenach.
Dürkheimer Saline privlači pažnju i u proljeće kada bademi cvjetaju.
Drugi oslonac zdravlja u toplicama je sol. Solni izvori na ovom području bili su poznati već u 14. stoljeću. Prve solane izgrađene su na mjestu samostana Schönfeld na istoku grada, koji je raspušten 1472. godine. Stanovnici Leiningena i Pfalza su od 1595. godine proizvodili i trgovali solju, što je donijelo određeni gospodarski prosperitet. Godine 1736. knez Karl Philipp podigao je prvi diplomski toranj (“Philippshalle”), a dodano je još pet; Sadašnja (djelomično izgorjela 1992.) izgrađena je 1860. Slana kupka otvorena je 1847. godine. Sa 333 metra toranj je najduža i jedna od najvećih dvorana za inhalaciju na otvorenom u Njemačkoj.
U Kurhausu je kasino, sagrađen 1826. godine u klasicističkom stilu. Na istoku se proteže veliki lječilišni park, ukrašen geometrijskim oblicima, s uskršnjom fontanom u secesijskom stilu (po carskom vijećniku i dobrotvoru grada), živicom od rododendrona, dvoranom s fontanama u kojoj se održavaju i koncerti, igralište koje su dizajnirali međunarodni umjetnici.
Novi spa centar
Sjeverno od lječilišnog vrta nalazi se novi lječilišni centar, lječilišnim centrom i psihosomatskom klinikom. U blizini solane sagrađena je nova reumatološka ambulanta. Za ovisnike postoji klinika “Sonnenwende” nasuprot Limburgberga. Salinarium, rekreacijski i obiteljski bazen koji ispunjava mnoge zahtjeve, atrakcija je cijele regije. Gradska vijećnica, nazvana Salierhalle, i hotel su u blizini. Muzej lokalne povijesti “Haus Catoir” prikazuje povijest grada, dekorativnu umjetnost i ima arheološki i etnografski odjel. Zasvođeni podrum služi kao muzej vina. Prirodoslovni muzej Pfalza nalazi se u četvrti Grethen. Bad Dürkheimer Bruch na istoku zaštićeno je krajobrazno područje s brojnim rijetkim životinjama i biljkama.
I to je samo mali dio onoga što ovaj gradić od jedva dvadesetak tisuća ljudi skriva u svojoj prošlosti i sadašnjosti. Na ulazu možda ne toliko privlačan, ali u srcu bogat!
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
