Ne može se reći da je išta mirno oko nas. Pijavice, potresi, poplave. Požari. Talibani. Migracije. Virus u žnj varijanti. I rijeka turista u svim našim gradovima.
Mali hrvatski čovjek trebao bi zadovoljno trljati ruke jer ovo ljeto krevet se tražio svijećom a plaćao zlatom Nekad obrnuto barem kada je čovjek u pitanju, piše komentator portala Centralna.ba
No, je li mali hrvatski čovjek ovog ljeta zadovoljno sjeo ispred svoje turistima nakrcane kuće i opušteno popio pola litre žuje ili zlatnog pana, potom zahvalno pogledao u prekrasno plavo hrvatsko nebo i zalazak sunca koji se ovo ljeto skupo plaćao?
Jesu li to učiniti mali i veliki hrvatski ugostitelji kao i taksisti koji su cijene debelo poduplali i svi drugi koji su u rijeci turista pronašli slamku spasa i podebljali svoje novčanike pred neizvjesnu zimu?
Ili je između mijenjanja plahti i menija mali hrvatski čovjek budno pratio kolumne i članke o tomu gdje su i što rade ili ne rade članovi Vlade, koje su im omiljene destinacije, knjige i plaže…
Teško je za povjerovati da bi mali prezaposleni, neispavani, izmoreni hrvatski čovjek našao vremena za komentare na društvenim mrežama ili na portalima dnevnih i tjednih tiskovina ispod marljivo pisanih članaka vjerojatno u zatvorenim klimatiziranim prostorima, jer još teže je povjerovati da je s laptopom u ruci mali hrvatski kolumnist na nekoj od prenapučenih plaža razmišljao o tomu što u ovim ljetnim mjesecima radi Vlada.
Polivalentnost malog hrvatskog čovjeka
No, ne biste vjerovali što sve može mali hrvatski čovjek opijen malim hrvatskim kolumnama, zagrijan opasnim sunčanim zrakama ispod plavog hrvatskog neba s hrvatskim pivom u ruci.
Polivalentnost malog hrvatskog čovjeka poznata je odvajkada. On najbolje zna sve i u sve se razumije. To se najbolje vidjelo tijekom pandemije Covida19 kada su svi postali vrsni epidemiolozi i na dugo i široko razmatrali potrebe cijepljenja, nuspojave i kompetentnost Stožera koji se rušio od umora i uporno pokušavao malom hrvatskom čovjeku objasniti ono što je on morao naučiti u osnovnoj školi kada je zajedno s drugom djecom stajao u redu i čekao svoju dozu cjepiva koje je bilo dio odrastanja i kulturološkog dosega sredine kojoj je pripadao.
Između na tisuće komentara iznesenih na račun potpredsjednika Vlade Davora Božinovića najstrašniji je onaj u kojem je netko zazivao virus ne bi li ga maknuo s lica hrvatske zemlje kako bi malom hrvatskom čovjeku laknulo.
Potom se mjerila bljedolikost Premijera ne bi li se utvrdila anemija izazvana nebrigom njegova oca, uglednog sveučilišnog profesora i komunikologa koji se usudio između redaka iščitati medije i nacrtati krivulju koja pokazuje tko o komu, kako i zašto kad je u pitanju hrvatska Vlada.
„Miljenik“ bošnjačkih i sličnih medija
No, miljenik raznih piskarala i kolumnista ovog ljeta ipak je bio ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman za kojega je jedan dežurni komentator iz susjedstva na fb-u napisao: U vas Hrvata najveći domoljubi imaju prezimena na -MAN!
Osim informacija što čita i gdje ljetuje mali hrvatski čovjek je zahvaljujući vrijednim sakupljačima vijesti iščitavao kilometre koje je ovaj ministar, ovog ljeta, tijekom svog godišnjeg odmora pretrčao korakom i riječju.
A sve je počelo u lipnju najavom sveznajućih hrvatskih pera o jesenskom prekrajanju Vlade i imenima među kojima se našao i Grlić Radman kao netko tko bi iz samo njima znanih razloga trebao jesen dočekati na nekom drugom opet samo njima znanom dužnosničkom mjestu. No, Grlić Radman neopterećen malim hrvatskim piskaralima nije mirovao već je uporno i energično, unatoč i usprkos stizao od Vojvodine do Boke kotorske, od Jeruzalema do Sarajeva, od Bugojna do Tomislavgrada pa do Kijeva, Budimpešte i konačno Zagreba u kojem je skoro i proveo ljeto osim onih nekoliko dana godišnjeg u Baškoj Vodi kada se obraćao malom hrvatskom čovjeku na upit velikih hrvatskih medija koji su kako ih posao i traži pratili vrelu svjetsku političku scenu posebno nedavno u Afganistanu gdje je hrvatski ministar zajedno sa svojim ministarstvom i kolegama iz Vlade uspješno i učinkovito izbavio sve hrvatske državljane koji su što mediji ne vole javno izreći, poslali zahvalu ministru, jer osim što je radio svoj posao, osobno je s njima razgovarao i osigurao im povratak domovini bez velike pompe i hvalisanja pa je mali hrvatski čovjek ostao zakinut tim saznanjem. Uostalom, veliki hrvatski mediji i mali hrvatski kolumnisti nisu tu kako bi hvalili posebno ne ministra kojeg su upisali na listu za odstrel.
Broj napisanih tekstova koji Gordana Grlić Radmana prikazuju kao “premijerova lutka na koncu” kojemu “inspicijent šapće što mora gdje reći” je zadivljujući, a Telegram je u ovom krugu ruleta na njega stavio sav svoj ulog pa su dnevno izbacivali više riječi nego teniski top kojemu su rasponi brzine i lijevo – desno orijentacija i visina posebna kvaliteta.
Tako je Gordan Grlić Radman i ne htijući ovo ljeto proveo na vrućem teniskom terenu, a dežurni hrvatski kolumnisti brusili su svoje rekete i diktirali koordinate udara. Jer, mali hrvatski čovjek mora između gutljaja hladne pive shvatiti zašto bi ovaj inače vrlo agilni i empatični ministar po zamislima autora popisa jesenskih prekrajanja morao otići.
Uspravna kralježnica hrvatske politike
Predug bi ovo bio članak kad bi se pojedinačno naveo svaki naslov posljednja tri mjeseca koji je imao za cilj ad hominem poniziti ministra u očima malog hrvatskog čovjeka željnog afera, ali i svih onih kojima je veliki i važni hrvatski ministar dio obiteljskog i prijateljskog kruga. Još duži bi bio kada bi se izdvojili komentari koji nažalost zrcale stanje svijesti hrvatskoga puka koji je sudeći prema svemu izgubio elementarne čestice dobra.
A da ministar nije važan ne bi se kilometri tekstova bavili njegovim najčešće iz konteksta izvučenim izjavama, izgledom, očima, imovinskom karticom i svakim, ama baš svakim korakom koji se kao slobodan hrvatski čovjek ovo vrelo turističko ljeto usudio učiniti.
Kada je čvrsto stao iza hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i njegovih osnovnih prava, veliki hrvatski kolumnisti umjesto snažnog političkog čina Vlade vidjeli su malog Bosanca u odijelu ministra koji ne radi ništa doli hoda po BiH i evocira djetinje uspomene. Ne, mali hrvatski kolumnisti nisu vidjeli uspravnu kralježnicu hrvatske politike koja je na prostorima gdje žive autohtoni Hrvati podigla ruku i jasno, glasno i oštro rekla STOP! Jer velike hrvatske medije ne zanima mali hrvatski čovjek izvan avnojevskih granica. Ne zanima ga ni mali hrvatski čovjek koji ispija njihove rečenice uz hrvatsko pivo. Zanima ih samo kako što više malih hrvatskih mozgova otrovati njihovim velikim političko kriminalnim otkrićima kako bi konvertirali mržnju i s njom udarili na njima omraženu Vladu koja se usudila cijelo ovo teško vrijeme preskočiti crne rupe i sačuvati radna mjesta, zdrave ljude, ugasiti zapaljene šume i kuće izvan i u državi, pokrenuti olovni kotač obnove nakon razornog potresa i držati dirigentsku palicu u ne baš naklonjenoj regiji koju razara isti virus mržnje i razdora. Vladu, koja se usudila zauzeti stav i dobiti poštovanje europskih kolega, podršku i pomoć, eure iz europskih fondova i konačno stoljećima čekano spojiti Hrvatsku prekrasnim Pelješkim mostom koji oduzima dah.
Ne, nije dovoljno važna ni oštra prosvjedna nota upućena Crnoj Gori koja suludim odlukama oživljava četničke uzuse pa je mali hrvatski čovjek ostao uskraćen i tog saznanja jer četnikovanje u susjedstvu ne zanima male hrvatske kolumniste, najčešće kolumnistice koje su ovo ljeto provele u čekama ne bi li uhvatile ministra i razapele ga što ljetuje a ne radi, što radi a ne ljetuje i kuda hoda u ono malo slobodnog vremena.
Najčešće uvrede i zamjerke hrvatskom ministru
Šuplje kako on samo umije, pronicljivo, živopisnih nastupa poput pajaca, najbogatiji ministar Plenkovićeve Vlade punio je tiskovine upravo ovakvim pridjevima, nerijetko i metaforama, a najčešće uvredama koje su malom hrvatskom čovjeku drage posebno kada su upućene Vladi koja nikada nije dovoljno dobra da udovolji zahtjevima zahtjevnog malog hrvatskog čovjeka koji ispija hrvatsko pivo između dva vrela ljetna dana i uživa čitajući male hrvatske kolumniste u napuhanim hrvatskim medijima koji u dušu poznaju malog hrvatskog ljuda i uz potoke piva ispunjaju ga osjećajem svekolike mudrosti pa je on, mali hrvatski ljud stručnjak za sva pitanja i probleme, bolesti i elementarne nepogodne, krize, entitete i hrabrost kritiziranja onih koji nešto rade ne bi li baš taj mali hrvatski čovjek mogao mirno brojiti valute koje je bezobzirno pokupio od slobode željnog turista koji je bio spreman platiti i zlatnim zubom komadić plavog hrvatskog mora u kojemu se mali hrvatski čovjek najčešće ni ne okupa.
Što se posebno ovog ljeta zamjera ministru Grlić Radmanu? Sve! Bogat je! Živopisan. Iskače iz kalupa. Pokazuje emociju. Smije se. Ističe domoljublje. Poštuje obitelj i dom. Kršćanin je. Vjernik. I bogomolja mu je kuća .Usudi se! Hoće! Neumorni kotačić u vagonu Vlade koja malom hrvatskom čovjeku nudi izlaz, čuva radno mjesto, polja, vinograde i sigurnost vlastitog doma. I granicu države za koju je 1991. ginuo. To pak ne ide u prilog kolumnisticama koje u Grlić Radmanu vide razmaženog bogatog tatinog sina, njima nepoznatog pa su kad je 2019. imenovan ministrom trebale o njemu raspitati se na sveznajućem Googleu!
Aktivistice CK SKH
Te nekad vrlo živahne aktivistice CKSKH, neostvarene časne sestre koje su 1991. zazivale jugotenkove po zagrebačkim ulicama danas, trideset godina iza traže zrno graška ispod devet madraca kako bi vratile jugošinjele i zakopčale Hrvatsku zlatnim pucima bratske ljubavi, solidarnosti i razumijevanja vaskolikih naroda i narodnosti.
Zato im smeta Grlić Radman. Skidale bi mu glavu zbog naslijeđenog bogatstva, iskapale kosti njegova oca, pretresale ugovore njegove tvrtke, popis rodbine i prijatelja. Propisivale bi mu s kim će jedne ljetne večeri na godišnjem odmoru večerati, na čije će rođendane ići i kome će prijaviti svaki svoj korak koji od trenutka kada je postao ministar više nije njegov nego njihov. One koračaju njegovim cipelama, ćute njegove žuljeve i opijaju mali hrvatski narod kapljicama mržnje kako bi jednog po jednog skinule. Metoda koju su naučile na nekom od jugoseminara kada su M48-ama skidale glinene golubove, samo što su zaboravile kako iza ćoraka najčešće ostaje iščašeno rame i tupa bol.
U tolikoj mržnji ne može izrasti ništa lijepo, pa im se lica izobličuju u lešinare koji prvo iznad plijena dugo kruže i čekaju kad će ga dokrajčiti da bi nahranile svoje smrdljive utrobe. I tu se kapelica hrvatskih svetaca i mučenika u Betlehemu nikako ne uklapa jer im svojim sjajem, snagom i energijom dobra lomi krila pa se tako zapletene jedino vrte u krugu pitanja: Tko je zapravo taj čovjek!
Uvrede i vrijeđanja
Smeće, lopov, prevarant…, Besramni trupac koji ne zna sastaviti dvije smislene rečenice zaredom. Mlohav kao ona stvar u hladnoj vodi, uz to lažljivac i sirovina. Ma pogledaj mu samo oči, kakav lopov leži u njemu – rekli bi facebook dežurni komentatori nesvjesno udišući opojni miris jugošinjela u koji su se zaogrnuli mnogi ne bi li svoje neostvarene želje prikrile brigom o nesretnim migrantima pri tom zaboravljajući da baš sve, ali baš sve zlo dolazi od neostvarenih želja, kako jednom reče jedan filozof kojeg će oni zasigurno prepoznati.
Ono što neće jest zdravu kralježnicu Vlade u kojoj je Grlić Radman možda najstabilniji dio koji treba svakodnevnim kljucanjem omekšati kako bi se lešinarima servirala Vlada i Grlić Radman kao predjelo.
Srećom, neće ići. Zaboravili su da je ministar vanjskih i europskih poslova tvrd orah koji će ma koliko tukli po njemu ostati u svojoj ljusci, a koliko će biti slomljenih zubi zasigurno nije briga o kojoj bi on trebao brinuti. Iako, velikodušnost i plemenitost dala bi se iščitati kada bi dežurne kolumnistice željele zagrepsti ispod njegove imovine koja ih tako inspirira i intrigira. Kao u doba jugošinjela, što bi Robespierre rekao: Teror nije ništa drugo doli brza, stroga i neumitna pravda, a narod piše zakone koje provodi sam, a one koje ne može preko svojih predstavnika.
Pa se pitam, je li moguće da mali hrvatski čovjek čita male hrvatske kolumnistice koje na prste broje koliko je Hrvata posjetilo Izrael i je li kapelica negdje tamo daleko Hrvatskoj uteg ili blagoslov no mali hrvatski čovjek ne prepoznaje koliko je zdrava i uspješna Hrvatska daleko nadrasla jugošinjele i nastavlja dalje Radmanovim brzim korakom koji baš i nije lako pratiti. A jesen, osim kiša zasigurno donosi otpalo lišće na kojem bi moglo pisati baš njihovo ime!
Fenix-magazin/ B.B. / Centralna.ba
