Iako je posljednjih godina dosta narušenog zdravlja, poznati hrvatski pravaš i emigrant Bože Jakeljić iz Kölna prati zbivanja u Domovini, a posebice događanja na pravaškoj političkoj sceni, o čemu je govorio u razgovoru za Fenix-magazin.
Dugogodišnjeg počasnog povjerenika i dugogodišnjeg predsjednika Podružnice Hrvatske čiste stranke prava (HČSP) za Njemačku najprije smo upitali kako je doživio nedavno „privremeno“ gašenje Hrvatska čista stranka prava (HČSP) nakon 32 godine njezina aktivnog djelovanja.
-Žao mi je da se HČSP ponovno privremeno ugasio jer je to od 1895. godine, kada su je osnovali dr. Ante Starčević, (koji je bio i utemeljitelj Hrvatske stranke prava koju je napustio njezinim ulaskom u Hrvatsko-srpsku koaliciju, op.a), dr. Josip Frank, Eugen Kumičić i dr. Mile Starčević, stranka koja je najdulji niz godina bila stožerna hrvatska pravaška stranka. No, razumijem posljednjeg predsjednika HČSP-a Davora Trbuhu koji se zalagao za ujedinjenje svih pravaških stranaka, a što mu nije uspjelo jer prije svih HSP nije želio napraviti lustraciju u svojim redovima. Nadam se, kao što je to napisao i predsjednik Trbuha, kako „čekanje u ilegali“ do ponovnog aktiviranja HČSP-a neće dugo trajati. Vjerujem da će se uskoro pojaviti novi, mladi čisti pravaši koji će, osluškujući bilo hrvatskog naroda, ponovno aktivirati HČSP i povesti stranku putem kojim ju je vodio i Otac Domovine dr. Ante Starčević.
FM: Budući da ste rekli kako aktivno pratite politička zbivanja u Domovini, što vas trenutačno najviše smeta od onoga što se događa u Hrvatskoj i BiH?
-Najviše me smeta i boli me da se toliko mladih ljudi i dalje iseljava iz Hrvatske i BiH. Žao mi je da Hrvati napuštaju svoja stoljetna ognjišta i sele u druge zemlje, poput primjerice ovdje u Njemačku, gdje je stanje svakim danom sve gore i teže. Oni koji misle da će im u Njemačkoj biti bolje nego u Domovini griješe jer odlazak i napuštanje onoga što imaju u Domovini nikada neće biti isplativo. Dugoročno gubitak je to i za njih i za obje naše Domovine.
FM: U novoj hrvatskoj Vladi osnovano je i Ministarstvo demografije i useljeništva, pa možda oni nešto naprave i zaustave iseljavanje ili pokrenu povratak u Domovinu?
-Volio bih da se to dogodi, ali osim najava i velikih priča ne vidim još ni jedan konkretan potez po tom pitanju. Usto, veći dio tih ljudi koji su uzeti kao savjetnici su manje poznati ili potpuno nepoznati javnosti, pogotovo ovdje u Njemačkoj. Zamijetio sam kako se jedan od tih ministrovih savjetnika već predstavlja „Vladinim savjetnikom“ te dijeli po mnogim mišljenjima „prazna obećanja“. Smatram kako to nije put koji će, osim njegove samopromocije, donijeti ikakvu korist tom ministarstvu i Hrvatskoj .
FM: Pratite li već započetu predsjedničku kampanju u Hrvatskoj i tko mislite da će pobijediti?
-Pratim gotovo sve što se događa i po tom pitanju. Žao mi je da se za predsjedničku funkciju nije kandidirao ministar Ivan Anušić jer bi on, po svemu što čujem i čitam, sigurno pobijedio sadašnjeg predsjednika Zorana Milanovića. Ovako će utrka biti neizvjesna.
FM: Dio desnice, ili točnije neki od onih koji se predstavljaju desnicom u Hrvatskoj, navodno će podržati predsjednika Milanovića?
-Meni kao čistom pravašu je to neshvatljivo. Neshvatljivo mi je da oni koji se smatraju desnicom podržavaju sadašnjeg predsjednika koji ne podnosi HOS, koji je slao policiju na hrvatske branitelje u crkvi Sv. Marka u Zagrebu ili podržavao postavljanje ćiriličnih ploča u Vukovaru. Nepojmljivo mi je kako su naši ljudi tako kratkog pamćenja pa zaboravljaju sve ono što je radio Milanović dok je bio na vlasti, kao i njegovi ministri poput Ranka Ostojića, poznatog po aferi s kukastim križem u Poljudu ili Zorana Jovanovića koji je bez riječi osude gledao gaženje i paljenje hrvatske zastave na utakmici u Beogradu. Ili da ne spominjem svu ovu štetu koju radi Milanović kada svojim svjesnim ili nesvjesnim djelovanjem zastupa proruske stavove i udaljava Hrvatsku od NATO-a i zapadnih saveznika poput Njemačke i SAD-a.
FM: Ako kažete da ne glasovali za Milanovića, imate li svog favorita u predsjedničkoj utrci.
-Iz svega izrečenog, Milanovića nikada, pa ni tada kao pravaš ne bih podržao. Od ostalih kandidata meni kao pravašu, po onome što govore i za što se zalažu, najbliži su Branka Lozo, kandidatkinja stranke Dom i Nacionalno okupljanje te nezavisni kandidat pravaške opcije Tomislav Jonjić. Šteta da će se dio pravaških glasova podijeliti između njih dvoje, a što će im umanjiti šanse za ulazak u završni krug predsjedničkih izbora.
Fenix-magazin/SIM/Stjepan Ivan Mandić
