U katoličkoj crkvi Notre Dame de Bon Voyage (hrv. Crkva Gospa od Dobrog Putovanja) u francuskom gradu Port-la-Nouvelle danas, u utorak ujutro, 23. rujna 2025., služena je sveta misa zadušnica i upriličen posljednji ispraćaj generala zbora Hrvatske vojske Ante Rose, koji je preminuo u 73. godini života.
Uz obitelj i rodbinu, posljednje zbogom svom ratnom zapovjedniku došli su izraziti i njegovi odani hrvatski vojnici, suborci iz Hrvatske vojske, Hrvatskog vijeća obrane i francuske Legije časti.
Na posljednji ispraćaj umirovljenog generala bora Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane Ante Rose stigao je ministar obrane Ivan Anušić zajedno s predstojnikom Ureda predsjednika Vlada Republike Hrvatske Zvonimirom Frkom-Petešićem, ravnateljem EU INTCEN-a Danielom Markićem i generalom Ivanom Raosom.
Svetu misu zadušnicu na francuskom i hrvatskom jeziku za jednog od najznačajnijih hrvatskih ratnih zapovjednika HV-a i HVO-a, u crkvi simboličnog naziva „Crkva Gospa od Dobrog Putovanja”, predvodio je pater Ivan Matić, superior Družbe Isusove u Osijeku, u zajedništvu s paterom Ivanom Ikom Mandurićem, velečasnim Dujom Kurtovićem i francuskim đakonima crkve u Port-la-Nouvelle.
Svetoj misi zadušnici nazočili su i brojni pripadnici francuske Legije stranaca, kako mlađi, tako i stariji legionari, koji su zajedno služili u Legiji stranaca s generalom Rosom.
Izražavajući sućut u ime Vlade RH i Oružanih snaga RH, ministar obrane Ivan Anušić u svom oproštajnom govoru kazao je kako je teško pronaći prave riječi koje će obuhvatiti puninu ugašenog života i puninu osobnosti, posebno kada je riječ o čovjeku kakav je bio pokojni general Ante Zorislav Roso.
– General Roso bio je istinski vojnik i ratnik, vješt vojni strateg i prvi general Zbora Hrvatske vojske. Bio je hrabar čovjek izuzetnih intelektualnih i fizičkih sposobnosti. Bio je Hrvat i domoljub, pravedan i pravdoljubiv. Snažnog duha, s vjerom u Boga i životnim prkosom, i u teškoj bolesti, kazao je ministar Anušić, dodajući kako je general Roso rođen nedaleko njegova rodnog Antunovca, u Vladislavcima.
– Slavonija je, kao i ostali dijelovi Hrvatske, dala brojne junake Domovinskog rata. General Roso jedan je od najistaknutijih. Svoja vojnička znanja i vještine, kao i neupitan vojni talent, ugradio je u hrvatsku pobjedu u Domovinskom ratu. Njegov životni i ratni put iznimni su i impresivni. Uvijek je bio odan hrvatskom pitanju i hrvatskoj slobodi. Prošao je put od političkog emigranta do pripadnika Legije stranaca. Vojnički poziv bio je njegov istinski životni odabir. Biti sigurnosni časnik i pripadnik elitne padobranske postrojbe Legije stranaca, nešto je što uspiju samo najbolji. Svoju Hrvatsku nikada nije zaboravio i vratio joj se kada joj je bio najpotrebniji. U travnju 1991. godine dragovoljno se stavio na raspolaganje tadašnjem Ministarstvu obrane. Sve što je dotad naučio o vojsci i ratovanju, utkao je u službu obrane Hrvatske od velikosrpske agresije i u stvaranju Hrvatske vojske.
Ministar Anušić još je istaknuo kako je general Roso „jedan od onih koji su iz temelja gradili hrvatske Oružane snage“, zbog čega će mu, kako je naglasio, Republika Hrvatska, Hrvatska vojska i hrvatski narod uvijek biti zahvalni.
Pater Ivan Matić također je uputio sućut obitelji te iznio svoja iskustva iz susreta s generalom Rosom i katoličku vjeru koju je svjedočio legendarni hrvatski general.
Po želji i na zamolbu generalove supruge Christine i sina Ante, nije bilo fotografiranja generalova lijesa, koji je nakon svete mise, u pratnji najužeg obiteljskog kruga, bio prevezen u krematorij u Perpignanu. Uz lijes u crkvi bili su položeni mnogi vijenci na kojima su ispisani posljednji pozdravi i poruke.
Među njima pročitali smo poruku Mare Rimac Jukić, dugogodišnje šefice generalova ratnog kabineta, koja je napisala: „Generale, putuj u vječnost, u Kraljevstvo nebesko i hrvatsku povijest!“
Misno slavlje pratili su članovi crkvenog zbora, te članovi HKUD-a „Sveti Ante“ iz Draga kod Pakoštana koji su otpjevali pjesmu „Zdravo Djevo, kraljice Hrvata“.
Dan prije posljednjeg ispraćaja, generalovi vojnici i suradnici iz najtežih godina rata u Hrvatskoj i BiH okupili su se u dvorištu generalova doma i evocirali uspomene na jednog od najvećih junaka hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, bez kojeg, kako su izgovorene riječi, Hrvatske danas možda ne bi ni bilo.
Tako su se prisjetili prvog generalova putovanja u opkoljeno i ratom izmučeno Sarajevo te nevjerojatno srdačnog dočeka i iznimnog poštovanja koje su mu tom prilikom, na gotovo svakom koraku, iskazivali pripadnici francuskog bataljuna iz sastava UNPROFOR-a, koji su bili zaduženi za osiguranje sarajevske zračne luke.
-To su bili francuski legionari koji su bili sretni i ponosni da je jedan od njih uspio izgraditi vojnu karijeru te postati general, nadopunio je to sjećanje najdugovječniji generalov vozač i tjelohranitelj Neno Kadija.
Fenix-magazin/SČ/SIM/S. Puđa (Večernji list)
