Tiskano izdanje Fenixa donijelo je u veljači 2013. godine razgovor sa generalom HV-a i HVO-a Željkom Glasnovićem, herojem i živom legendom Domovinskog rata. Budući je general Glasnović kandidat Domoljubne koalicije na listi za XI Izbornu jedinicu, ponavljamo objavljeni razgovor, koji je svojim sadržajem aktualan i danas, držeći kako čovjek sa ovakvim stavovima sigurno ne bi bio ničiji poslušnik u Hrvatskom saboru.
Umirovljenog hrvatskog generala Željka Glasnovića mnogi smatraju jednim od najčasnijih časnika Hrvatskih snaga (HV-a i HVO-a) Domovinskog rata. Po herojstvu i zaslugama stavlja ga se uz bok generalu Anti Gotovini.
Kao i general Gotovina i general Glasnović je prije dolaska u Hrvatsku vojsku 1991. godine bio pripadnik francuske Legije stranaca. U Kanadi, u kojoj je živio do odlaska u Legiju stranaca, proveo je deset godina u pravosudnoj policiji i pet godina kao profesionalni vojnik. S generalom Glasnovićem razgovarali smo o aktualnim političkim temama, među kojima i o slučaju primanja vojnih mirovina u dvije države, HR i BiH, što ga je pokrenuo ministar hrvatskih branitelja Predrag Matić.
Odmah na početku razgovora za Fenix general Glasnović kaže da u vrijeme kada gospodarsko stanje u Hrvatskoj postaje sve neizvjesnije, vladajuća stranke i njoj skloni mediji, umjesto da se bave rješavanjem korjenitih problema u državi, skreću pozornost na sporedne teme i stvaraju slučajeve gdje ih nema. Pritom naglašava da su sve vojne mirovine HVO-a u skladu sa zakonom i sporazumom između Hrvatske i BiH.
„Da nije bilo HVO-a danas ne bi bilo ni Hrvatske“
„Moja ukupna mirovina generala bojnika, koji je dva puta ranjen, u razini je mirovina drugih generala po zapovjednoj dužnosti. Ministrov napad na HVO, koji je branio i obranio dvije države – Hrvatsku i BiH na jedinstvenom ratištu – je samo dio kampanje kojom se branitelji HVO u medijima žele prikazati u negativnom svjetlu. Odgovorno tvrdim da nije bilo HVO-a, danas ne bi bilo ni RH. Jer, Hrvatska se branila i u dolini Neretve, na Livanjskom polju, kao i u Srednjoj Bosni i u Bosanskoj Posavini. Braneći tamošnji hrvatski narod i Hrvatsku, poginulo je oko 7.500 hrvatskih branitelja HVO-a.“
FeniX: O kakvoj se kampanji radi i tko je vodi? „Na djelu je nedobronamjerna kampanja protiv HVO-a koju vode jugoslavenski nacionalisti u politici i medijima. Njih ne začuđuje podatak da Hrvatska država danas isplaćuje mirovine za više od 40.000 pripadnika partizanskog NOB-a iz Drugog svjetskog rata, a niti zakonitost tih mirovina. Oni bi najradije da se ne zna za podatak da je od svih poginulih u Hrvatskoj vojsci (HV), njih 63 posto bilo podrijetlom iz BiH. Činjenica je da je zadnju godinu rata, od operacije Cincar (oslobađanje Kupresa) do operacije Južni potez u listopadu 1995. godine, kada se stalo na Manjači, 20 km južno od Banja Luke, od sveukupno 23.000 vojnika Hrvatskih snaga (HV i HVO), sudjelovalo 11.000 pripadnika HVO-a. Ja sam vodio te ljude sastavljene od tri zborna područja, u čijem su sastavu bile tri gardijske brigade HVO-a. Zapovjednik ukupnih hrvatskih snaga bio je general- bojnik Ante Gotovina. Četvrta gardijska brigada HVO-a, Sinovi Posavine, bili su u Bosanskoj Posavini gdje su odbijali napade srpskih snaga. Kada je potpisan Daytonski sporazum, HVO je držao 51 posto sadašnjeg teritorija Federacije BiH. U BiH se ratovalo više od 3 godine, od prvih borbenih djelovanja 03.travnja 1992. godine na Kupresu do 19.10.1995. kada su na Bočcu iznad Mrkonjić Grada poginuli zadnji hrvatski vojnici iz Druge GB HVO-a. To je bilo dva mjeseca nakon Oluje.“
FeniX: Jesu li svi pripadnici HVO-a ostvarili pravo na hrvatsku mirovinu? „Nisu. Iako su ratovali za Hrvatsku i na hrvatskim bojištima, danas je samo 6.225 pripadnika HVO-a ostvarilo drugostupanjsko rješenje na mirovinu u Hrvatskoj. To su obitelji poginulih branitelja i teže ranjeni. Za razliku od pripadnika HV-a, pripadnici HVO-a nemaju pravo na liječenje, na stambeno zbrinjavanje, niti na ostale povlastice koje imaju pripadnici HV-a, kao na primjer stipendije za djecu. Isto tako, za HVO ne vrijedi pravo po osnovi oboljenja PTSP, kao posljedice rata.
FeniX: Što mislite o nedavnoj objavi registra hrvatskih branitelja? „Ako se htjela napraviti revizija braniteljskog statusa, mirovina i invalidnosti, to se trebalo napraviti u tajnosti. Komisija, u kojoj bi bili uključeni ratni zapovjednici provjeravala bi statusna pitanja i okolnosti ranjavanja svakog vojnika. Ako se objavljuje spisak hrvatskih branitelja, zašto država ne objavi spisak pripadnika vojske tzv. SAO-Krajine, JNA i ostalih srpskih dobrovoljaca koji su izvršili agresiju na RH? Mnogi od njih su se vratili u Hrvatsku iz Srbije i žive u stanovima koje su platili hrvatski porezni obveznici. Zašto se ne objavi spisak pripadnika i doušnika tajne jugoslavenske državne službe UDBE i vojno obavještajne službe KOS-a? Zašto se ne procesuiraju i osude počinitelji komunističkih zločina? Zašto se u Hrvatskoj ne sudi nalogodavcima i izvršiteljima za ubojstvo hrvatskih emigranata u Njemačkoj i drugim zemljama?“
FeniX: Kako vidite trenutačnu situaciju? „U državnom vrhu, medijima, sudstvu i u nevladinim udrugama još uvijek sjede jugoslavenski nacionalisti i suradnici UDBE i KOS-a. Budući da je većina arhiva tajnih službi u Beogradu, neki od njih su ucijenjeni i još predstavljaju prijetnju hrvatskoj nacionalnoj sigurnosti. Njihovi ciljevi su jasni. Prvi je kriminalizacija hrvatskog obrambenog rata, potom pretvaranje hrvatske države u jednu vrstu ‘Croslavije’ te njezino uvezivanje u zapadno- balkanske okvire. Taj ‘trojanski konj’ također hoće amnestirati i prikriti masovna ubojstva, prisilnu nacionalizaciju i gospodarski kriminal izvršen do raspada SFRJ. Da sada želi isključiti i Crkvu iz hrvatskog društvenog života, što je vidljivo i kroz uvođenje u škole nakaradnog seksualnog odgoja.“
FeniX: Kao iseljenik, čija obitelj je pod teretom progona u komunističkom režimu pobjegla u Kanadu, kako gledate na sadašnji odnos vlasti prema hrvatskom iseljeništvu? „Niti jedna državotvorna vlast ne bi dozvolila da joj višemilijunsko iseljeništvo ima samo tri zastupnika u Hrvatskom saboru, dok manjine imaju dvostruko više predstavnika. Iako bi po znanju, iskustvu i gospodarskoj moći izvandomovinska Hrvatska mogla biti pokretačka snaga Hrvatske, ona je danas u domovini marginalizirana i odstranjena. Dok su zemlje trećeg svijeta omogućile dopisno glasovanje svojim državljanima izvan domovine, dogovorom prošle i sadašnje vlasti to je onemogućeno hrvatskim državljanima izvan domovine.“
FeniX: Što bi, prema Vašem mišljenju, bilo rješenje te situacije? „Rješenje postoji jedino ako na vlast dođe jedna državotvorna stranka koja će ujediniti zemlju i uspostaviti most između izvandomovinske i domovinske Hrvatske. Dok se u Hrvatskoj ne izvrši raščišćavanje s komunističkim kadrovima nikad neće doći do pomirbe unutar hrvatskog nacionalnog bića. Pomirba bez istine i pravde je iluzija.“
