Razgovor sa Dragom Trumbetašom, likovnim umjetnikom i piscem koji je očima stranca prikazao život u Frankfurtu od šezdesetih do osamdesetih godina 20. stoljeća.
Njegove grafike su autentični zapisi o životu stranih radnika od kraja šezdesetih do konca osamdesetih godina prošlog stoljeća u Njemačkoj. Iako je po zanimanju bio slovoslagar, on je najbolji hrvatski kroničar i kritičar koji je crtežom opisao svoj, ali i živote ostalih gostujućih radnika u Frankfurtu na Majni.
Riječ je o Dragi Trumbetašu, hrvatskom likovnom umjetniku koji je u Frankfurtu radio najrazličitije, pa čak i one najteže, fizičke poslove. Nakon ilegalnog bijega iz Jugoslavije, borio se za opstanak sebe i svoje obitelji. Radio je sve i svašta. Istodobno je gradio svoj stvaralački, prije svega likovni opus, koji je danas izuzetno cjenjen u Njemačkoj i Hrvatskoj. Dio tog opusa može se, sve do jeseni ove godine, razgledati u Historische Museumu Frankfurt. Prigodom postavljanja izložbe, koja nosi naziv Drago Trumbetaš: Gastarbeiter in Frankfurt, razgovaral smo sa 75- godišnjim umjetnikom koji danas živi na relaciji Frankfurt-Zagreb- Frankfurt.
– Nisam se za stalno preselio u Hrvatsku. Sigurniji sam ovdje zbog mirovine i zdravstvenog osiguranja, otkriva nam Trumbetaš koji kaže da i danas uzme olovku i većinu toga bilježi na papir. Unatoč lijepim godinama, Trumbetaš nije izgubio ništa od svog sjećanja na godine koje su mu promjenile život. Zadržao je i isti temperament, koji je pokazao odbijajući jednog njemačkog novinara da ga slika sa beogradskom Politikom u rukama. Naime, primjerak tog lista nalazio se na stolu njegove radne, ujedno i spavaće sobe, veličine svega 12 kvadratnih metara, koja je kao izložbeni eksponat prikazana na izložbi sa svim svojim sadržajem.
– Kojeg bi smisla imala ta slika sa Politikom, pitao ga je Trumbetaš nastavljajući: Kao što na stolu vidite, ja sam tada čitao i sve druge novine. Zbog informiranosti sam kupovao i srpske novine pisane ćirilicom. Ćirilicu sam kao i mnogi drugi Hrvati moje generacije morao učiti u Jugoslaviji, iako to nije naše hrvatsko pismo. Danas je više ne kupujem i ne vidim razloga da me slikate sa Politikom u rukama, odgovorio mu je Trumbetaš.
Rekli bismo da je to bila tipična reakcija za čovjeka koji je zbog politike osjetio komunističke progone u bivšoj Jugoslaviji i zatvorski život u Zagrebu i Novoj Gradišci. Za njegovo puštanje iz zatvora zauzimali su se i poznati njemački političari Willy Brandt, Hans- Dietrich Genscher i brojni drugi.
– Progonjen sam i zatvaran u komunizmu, iako za to nije bilo nikakvih razloga, rekao nam je umjetnik koji je početkom 80-ih, u bivšoj Jugoslaviji, bio zatvaran zbog čitanja hrvatskih emigrantskih časopisa i, kako se tada tumačilo, “širenja neprijateljske propagande”.
No, ni onda njegov nesalomljivi umjetnički duh, koji je težio za slobodom i istinom, nije mirovao. Sudbinu zatvorenika također je obradio u j e d – nom svom crtačkom ciklusu. Najplodnije razdoblje njegova rada su sedamdesete i osamdesete godine.
Gastarbajterski opus svjedoči njegovu moć opservacije i sposobnost krajnje plastičnog prikaza stvarnosti.
– Prikazivao sam stvari onakvima kakve su bile, ili možda bolje, onakvima kakvima sam ih sam vidio. Može se reći da su neki crteži dijelom i politički, govorio je dok smo razgledali grafike sa prikazima njegovih likova na poslu i kolodvorima, u trenucima dokolice i samoće, pri pijankama i u bordelima…
– Nijemcima se nije sviđala moja kritika realnosti. Nisu prihvaćali ni moj prikaz njihova viđenja gastarbeitera, jer sam ja prvi od stranaca u Njemačkoj počeo počeo pisati o tom problemu. Pojam gastarbeiter su kasnije nastojali zamjeniti riječju gostujući radnici, …. Ali ja s a m , kao i kod naziva ove izložbe, ustrajao na pojmu gastarbeiter. Tako su nas tada zvali. Ja sam to i bio. To je realnost, kazao je pedantni i nadasve istinoljubivi slikar i pisac.
Na naše pitanje da usporedi tadašnji i današnji života stranih radnika u Frankfurtu odgovara: – Razdoblje kraja šezdesetih, sedamdesetih pa i osamdesetih godina ne može se nikako usporediti sa današnjim životom. Život je otišao dalje. Danas je nepojmljivo da je netko mogao živjeti životom moje generacije gastarbeitera.
Ivan Matić
