U selu Vidoši kod Livna ima oko dvije stotine neženja i neudavača starosne dobi od 30 do 55 godina, tako da su brakovi u ovom selu koje se nalazi na osmom kilometru od Livna podno Vidiške tvrđave u gornjem slivu rijeke Sturbe – prava rijetkost.
Kada se zna da je prema posljednjem popisu iz 1991. godine u ovoj maloj ali najstarijoj katoličkoj župi bio 3.021 stanovnik, onda taj podatak “uznemiravajući”, prenosi aura.ba.
– Jedan od najvećih razloga, posebice za muškarce, posljedice su koje je na njihovo zdravlje ostavio rat, ali i to što su mnoge djevojke u potrazi za životnom srećom i sigurnijom perspektivom otišle u zapadnoeuropske zemlje, kazao je fra Božidar Blažević, župni vikar u ovoj župi, dodajući kako mnogi imaju strah od odgovornosti, a kako kaže, jedan od razloga je i što se roditelji postavljaju egoistični kako bi sina ili kćerku vezali uz sebe i tako osigurali sigurniju starost.
Naime, kako prenosi aura.ba, neke majke su posesivno vezane uz svoju djecu i ne mogu se pomiriti da njihovu djecu dobije netko drugi.
No, ne treba zanemariti ni materijalne uvjete. Poslije rata mnogi su se borili da osiguraju sebi stan, dobar posao, ali s obzirom na cjelokupnu situaciju u našoj zemlji, mnogima je to teško polazilo za rukom, pa su godine prolazile, mnoge je vrijeme pregazilo i sada su jednostavno odustali od ženidbe, odnosno udaje.
Kao i kod drugih mjesta u BiH, i iz sela Vidoši, mještani su šezdesetih odlazili trbuhom za kruhom u Njemačku. Danas žive od tih njemačkih mirovina, kao i njihova djeca.
A očito se povijest ponavlja. Naime, po uzoru na svoje djedove, gastarbajtere, čak više od 600 mladih, među kojima su obitelji s djecom, napustilo je Livno ove godine. Većina ih je otišla za Njemačku.
No, i Kanada je privlačna. Čak oko 80 mještana sela Srđevići (Livno) već živi u Kanadi.
No selo Vidoši nije jedino selo u Livnu koje je poznato po neženjama. Isti problem ima i selo Podhum odakle je veliki broj mještana iselio u Njemačku i Austriju. Razlozi za veći broj neženja leži u tome što mladići nakon rata i nisu vidjeli neku perspektivu. Kako su rekli prošle godine, ako ne mogu sebi osigurati egzistenciju, neće se ni ženiti.
Što se tiče Hrvatske, općina Čaglin, područje od posebne državne skrbi u Požeško-slavonskoj županiji također ima veliki broj slobodnih muškaraca, kao i mjesto Levanjske Varoši pokraj Đakova. Svima njima je zajedničko to što ne vide budućnost ni za sebe, a kamoli za suprugu, a i oni koji uspiju sebi naći ženu, odlaze u inozemstvo.
No, gledajući statitsiku u Hrvatskoj, malo koji brak i uspijeva. Naime, broj razvoda lani je u Hrvatskoj bio rekordan – 5992 razvedena braka, najviše u posljednjih 36 godina te čak 1724 razvoda više u odnosu na samo godinu prije. Istovremeno, prošle je godine prvi put broj sklopljenih brakova pao ispod 20 tisuća, što podaci Državnog zavoda za statistiku također ne bilježe od 1978. godine. Točno 19.169 brakova sklopljeno je 2013. godine, a nastavljen je i trend negativnog prirodnog prirasta. Rođeno je 39.939 djece, čak 1832 novorođenčadi manje nego 2012. godine, dok je broj umrlih – 50.386 stanovnika. Posljednji su to podaci Državnog zavoda za statistiku koji otkrivaju da se u Hrvatskoj nikad nije više razvodilo te manje stupalo u brak i rađalo. (im)
