Etnologinja Jasna Čapo u svojoj knjizi “Dva doma” – Hrvatska radna migracija u Njemačku kao transnacionalni fenomen odbacuje dosad dominantan stav da hrvatski imigranti u Njemačkoj, više nemaju nikakve pripadnosti i posve ‘preokreće’ perspektivu u njihovu dvostruku pripadnost – Hrvatskoj i Njemačkoj.
Istaknuta etnologinja Jasan Čapo radila je na knjizi punih 15 godina, a rezultat je, kako je u ponedjeljak navečer na predstavljanju u Knjižnici Bogdana Ogrizovića posvjedočio urednik Boris Beck, djelo na kojemu urednik nije imao nikakva posla. Knjigu je objavio nakladnik “Durieux”.
Sintetska monografska studija koja je nedostajala o ‘gastarbajterima’
Recenzent sociolog Drago Župarić-Iljić ocijenio je kako je knjiga sintetska monografska studija koja je nedostajala, posebice kada je riječ o transnacionalnome fenomenu vezanom uz hrvatske imigrante u Njemačku za koje se, s obzirom na to kako se pretpostavljao, a i oni su često tako mislili, da će u Njemačkoj raditi tek nekoliko godina kao ‘gostujući’ radnici, uvriježio naziv ‘gastarbajteri”.
Istaknuo je kako su u deset poglavlja i na 416 stranica rezultati autoričina duga longitudinalnoga i zaista temeljitoga pristup terenskom istraživanju. Autorica je, naime, tijekom višegodišnjeg istraživanja sustavno razgovarala sa 70-ak sudionika iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine (BiH) koji u Njemačkoj žive već tri deseteljaća, a ponekad i duže.
Župarić-Iljić rekao je kako je autorica kombinirala demo-statističke izvore i podatke, analizirala je različite kontekste kroz analize migracijskih politika, državnih stavova i sl., a usmjerila se na različite aktere koji su u stvari vrlo aktivni i dinamični agensi u polju transnacionalnih aktivnosti. Oni su, dodao je, knjizi dali “glas i boju” pa saznajemo koji su bili njihovi motivi za odlazak, privremeni ili možda trajni boravak i ostanak, pridruživanju obitelji, dvodomnost i bilokalnost.
Znanstveni, a na politički interes
Migracije su bile i do danas ostale politički osjetljive teme, smatra etnologinja Maja Povrzanović Frykman. Podsjetila je da je pozornost etnologa u 90-tim godinama prošloga stoljeća bila uglavnom usredotočena na migracije izazvane ratovima u Hrvatskoj i BiH. Zato je, ocijenila je, bila potrebna ovakva knjiga kao prije svega znanstveni i etnološki doprinos.
“Knjiga koju predstavljamo nije važna samo kao opsežna studija o ‘gastarbajterima’ u Njemačkoj kakva do danas nije objavljena ni u Hrvatskoj, niti u Njemačkoj ili bilo gdje u inozemstvu, već i zato što nije vođena nikakvim političkim već isključivo znanstvenim interesom”, ustvrdila je Povrzanović Frykman.
Autoricu ponajviše zanimaju priče i iskustva migranata prikupljene u kontekstu etnografskog istraživanja i to je, ocijenila, doista poseban doprinos knjige Jasne Čapo, Uz to, dodala je Povrzanović Frykman, knjiga daje teorijski utemeljen i pitak opis migrantskih iskustva iz pera iskusne autorice.
Vjeruje kako će mnoga poglavlja biti zanimljiva i pristupačna i široj publici, a za nju je s etnološkoga stanovišta, izuzetno važno što je prikazana i procesualnost identifikacija.
Ni spomen jugoslavenskoj identfikaciji
Sociolingvist Ivo Žanić smatra kako je važno da knjiga bude objavljena i na njemačkome jeziku, kao i na engleskome. Za njega je posebno zanimljivo i to što se svi intervjuirani definiraju kao Hrvati, nitko od njih nije spomenuo jugoslavensku identifikaciju, a svi su govorili o svojoj regionalnoj identifikaciji – Slavonci, Dalmatinci, Međimurci i sl. To je, vjeruje Žanić, dokaz da regionalni identitet uopće nije problem za nacionalni identitet.
Autorica je posvjedočila kako je, za razliku od mnogih koji teško pronalaze izdavača već napisane knjige, njezin problem bio u tomu što je knjigu jako teško napisala, a lako ju je objavila.
Knjigu je posvetila svojim nećakinjama i unuci Mari koje su, rekla je, dio najnovijega hrvatskog migracijskog procesa pa će, kako je najavila, njezina istraživačka pozornost ubuduće biti na suvremenim iseljeničkim tokovima.
Jasna Čapo diplomirala je etnologiju i francuski jezik s književnošću na Filozofskome fakultetu Sveučilišta Zagrebu. Antropologiju i demografiju studirala je na poslijediplomskome studiju na Sveučilištu Berkeleyu u Kaliforniji gdje je 1990. stekla i doktorski naslov.
Znanstvena savjetnica je na zagrebačkom Institutu za etnologiju i folkloristiku i redovita profesorica na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Osim rada na zagrebačkome Sveučilištu, predavala je i na inozemnim sveučilištima (Provansalskom sveučilištu u Aix-Marseilleu, Bečkom sveučilištu i ljubljanskom Institutum studiorum humanitatis).
Uređivala je časopise Narodnu umjetnost i Etnološku tribinu. Za svoj rad dobila je razne stipendije, među ostalim i stipendiju zaklade Alexandera von Humboldta.
Fenix-magazin/SIM/Hina
