Sve govori da ljudi čak i poimanje svetog svode na ono “što bogatije to bolje”, ili “što više to će blagoslov biti veći i značajniji”. Ali, ako čovjek nema blagoslov u srcu, niti naramak maslinovih grančica u vrijeme Cvjetnice neće pomoći da mu bude bolje.
Često voditelji hrvatskih katoličkih misija u iseljeništvu netom prije blagdana Cvjetnice ili nedjelje muke Gospodinove kada se blagosivljaju maslinove grančice, upozoravaju svoje vjernike neka na Cvjetnicu uzmu samo jednu maslinovu grančicu,ili makar ne više od tri, četiri. Jer za cijelu obitelj, dovoljna je samo jedna.
Iz domovine svake godine stižu maslinove grančice za blagoslov, a iako ih stigne poprilično, dogodi se da neki vjernici ostaju bez iti jedne grančice jer su neki uzeli naramke maslinovih grana za blagoslov.
Zašto? Što će im više od jedne maslinove grančice po obitelji i doživljavaju li Uskrs u srcu, a ne kroz običaje? Ili možda maslinove grančice stavljaju poput cvijeća u vazu na stol. Znaju oni sami?
Usrks prati čovjeka od njegova rođenja do smrti, a tradicijski običaji u selima u domovni su nekako živahniji i izdašniji nego u gradovima pa i među hrvatskim iseljeništvom. Zašto? Možda zato jer mještani sela u ruralnijim sredinama u rukama drže jednu posve malu maslinovu grančicu.
Sjetimo se, maslinova (palmina) grančica je znak života, nade i pobjede, a time i Isusova mesijanskog kraljevanja koje nije od ovoga svijeta, a život, nada, pobjeda su u skromnosti.
Fenix/ MD
