O blisko-istočnom konfliktu svojevremeno je pisao i Alija Izetbegović, kasnije predsjednik Republike BiH. Time se detaljno pozabavio njemački novinar Michael Martens u članku za Frankfurter Allgemeine Zeitung, prenosi Deutsche Welle (DW).
Michael Martens za Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) najprije konstatira da je krvoproliće na Bliskom istoku izvelo tisuće ljudi na ulice i u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. „’Jučer Srebrenica, danas Gaza’, ‘Slobodna Palestina’ i pozivi Allahu-Akbar naizmjenično su odjekivali trgom ispred velebne zgrade Vijećnice iz habsburškog doba na skupu u listopadu 2023. godine. Tadašnja gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić obratila se mnoštvu. ‘Sarajevo iz prošlog rata još zna kako je kada nema ni vode ni hrane i kada gledamo kako vlastita djeca umiru’, rekla je šefica grada kojeg su nekoć pod opsadom držali Srbi“, piše Martens na početku svog teksta u FAZ-u pod naslovom „Geto zvani Izrael”.
Martens zatim njemačkoj publici opisuje svoja zapažanja o bh. muslimanima. Konstatira da su „bosanski muslimani najvećim dijelom otprilike toliko muslimani koliko su kršćani u Donjoj Saskoj kršćanski. „Stranka koja bi se zalagala za uvođenje šerijata imala bi u Sarajevu otprilike toliko šansi da pobijedi na izborima koliko i kada bi anabaptisti u Münsteru obećali ponovno osnivanje svog carstva”, procjenjuje Martens.
Njemački novinar dalje nastavlja sa svojom percepcijom Sarajeva konstatirajući da se u njemu „doduše vidi više potpuno pokrivenih žena ili žene koje nose maramu nego prije dva desetljeća, ali da su to ipak većinom turistice iz arapskih zemalja ili Turske”. Dalje piše kako su u Sarajevu tijekom ramazana kao i obično otvoreni skoro svi restorani ili kafići „u svakom slučaju nešto prazniji preko dana“. „Alkohol se ne služi svugdje, ali nitko ga ne mora dugo tražiti. Ispijanje čaše hercegovačke žilavke s pogledom na džamiju i opušteno ignoriranje ezana u blagom blaženstvu bijelog vina jedan je od ugodnih večernjih užitaka koje Sarajevo nudi“, opisuje svoje impresije Martens.
„Druga Bosna”
Međutim, konstatira on, anegdotski dokazi ne pokazuju cijelu sliku. „Iza liberalne zavjese postoji i druga Bosna koja nije tako kozmopolitska
kakvom se predstavlja“, zaključak je koji Martens izvodi. To je, piše Martens, poentirao hrvatski književnik Miljenko Jergović, rođen u Sarajevu 1966. godine, u svom romanu „Crveni jaguar“.
Bosanski islam, koji se često s razlogom opisuje kao pozitivan primjer liberalnog islama europskog karaktera, može poprimiti netolerantne crte“, piše Michael Martens.
To pokazuju, piše ovaj njemački novinar, i rani tekstovi njegovog vjerojatno najpoznatijeg predstavnika kojeg su poštovali Bernad-Henry Levy i drugi zapadni intelektualci – bivšeg bosanskohercegovačkog predsjednika Alije Izetbegovića.
Martens piše kako „utemeljitelj“ BiH, kako naziva Izetbegovića, „doduše nikada nije odgovarao karikaturalnoj slici islamističkog fundamentalista, kako ga je opisivala srpska ratna propaganda. Ipak, neki Izetbegovićevi spisi iz šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća doista pokazuju autora koji ne samo da je duboko uvjeren u superiornost islama iznad svih ostalih svjetskih religija, nego i zauzima nepomirljiv stav prema Izraelu. Oni se distribuiraju u izdanju Izetbegovićevih spisa subvencioniranom poreznim prihodima BiH, koje je, osim u knjižarama, dostupno i u gradskom muzeju Alija Izetbegović“, piše Martens. On piše da je među tim djelima i tekst „Muslimani i Izrael“, objavljen 1970. godine.
U njemu su, piše Martens, aškenaski Židovi identificirani kao najveće zlo države Izrael: “Dobro naoružani, obrazovani i nemilosrdni, raseljavaju lokalno stanovništvo i tako stvaraju ‘životni prostor’ za novu državu. Što se može očekivati od države rođene iz nepravde i nasilja?”, pita se Izetbegović. Njegov odgovor: „Cionizam, koji je nastao kao reakcija na progon Židova u Europi, istovario je sav svoj nakupljeni otrov, bijes i osvetu prema Arapima. Židovi u Izraelu su, doduše, piše Izetbegović, bili najveće žrtve rasizma i genocida, ali u međuvremenu sami provode genocid, piše Izetbegović“, stoji u tekstu u FAZ-u.
„Produžetak Hitlerovih metoda”
„Oni su, piše Izetbegović, praktično postali produžetak Hitlerovih metoda nemilosrdne upotrebe nasilja, preseljavanja, grubih odnosa s poraženima, čak i vojne taktike blitz-krieg-a, iznenadnih napada i nemilosrdnih obračuna i osvete. Autor je ovo napisao tri godine nakon Šestodnevnog rata (1967. godine), zbog kojeg je jugoslavenski diktator Tito prekinuo diplomatske odnose s Izraelom. U Jugoslaviji je to bilo sve samo ne radikalno stajalište. Izetbegovićev prikaz da se Izrael sastoji od ‘fanatičnog ljudskog materijala’, ali da je u konačnici samo ‘veliki ‘geto” u moru islamskog svijeta, poput ‘stranog tijela u ogromnom organizmu’ svakako je bio na liniji s komunističkim državama poput Jugoslavije. Isto kao i Izetbegovićeva ocjena da su u slučaju Izraela ‘i geto i mržnju koja okružuje svaki geto stvorili sami Židovi’. Ipak, koliko je daleko od opisa Izraela kao ‘stranog tijela’ do zaključka da to ‘strano tijelo’ nema pravo postojati i da mora biti uklonjeno?”, pita se Martens.
„Izetbegović tu ideju ne izražava izravno, nego ustrajno kruži oko nje. Svaka neislamska vlast nad Jeruzalemom, piše on, je ‘neprirodno stanje’. Samo su muslimani sposobni osigurati Jeruzalem otvoren za sve, a na samim muslimanima je da oslobode grad – tako što će im Židovi biti primjer: ‘Snaga Izraela u suočavanju s Arapima rezultat je ogromne potpore i solidarnosti dijaspore, odnosno svih Židova u svijetu’, piše Izetbegović. Slabost muslimana je, piše Izetbegović, nasuprot tome u njihovom nedostatku ujedinjenosti“, piše Martens citirajući Izetbegovića koji kaže da je ideja o Izraelu nastala iz slabosti islama. „’U suprotnom, Englezi i Židovi nikada ne bi došli na ideju da stvaraju državu na našim živim tijelima. Samo je slabost muslimana, piše Izetbegović, omogućila Izrael: zbog toga jer smo mi bili janjad, oni su postali vukovi’“, citira Izetbegovića u svom tekstu Martens i nastavlja: „Islamska snaga nije potrebna, piše Izetbegović, da bi Jeruzalem u budućnosti bio čisto muslimanski, “nego da opet bude svima otvoren i nepomućen izvor iz kojeg izviru tri velike rijeke čovječanstva”.
U drugom eseju upozorava da je ‘borba vjerojatno neizbježna, jer su pod vodstvom cionista Židovi u Palestini započeli akciju koja je jednako neljudska koliko i nepromišljena, koliko kratkovidna toliko i avanturistička’. Ali ta je borba, piše Izetbegović, izgubljena za Židove jer ne uzima u obzir globalni odnos snaga između njih i muslimana: ‘Da bi zadržali Jeruzalem, Židovi bi morali poraziti islam i muslimane, a to je – hvala Bogu – iznad njihove moći.’ Ako ‘cionisti’ nastave putem svoje arogancije, piše autor, koji je preveden na mnoge jezike i vrlo cijenjen u muslimanskom svijetu, postoji samo jedno rješenje za muslimane: ‘Nastaviti borbu, širiti je i produžavati je, dan za danom, godinu za godinom, bez obzira na žrtve i vrijeme’ sve dok cionisti ne budu prisiljeni odreći se ‘svakog pedlja ukradenog tla’. Bilo kakav kompromis, piše Izetbegović, na tom putu bi bio izdaja braće u Palestini”, piše Martens u FAZ-u.
Martens piše da treba uzeti u obzir kontekst u kojem Izetbegović piše: „Kontekst je ovdje, naravno, da je Izetbegović takve rečenice pisao dok je još bio mali odvjetnik u Sarajevu, kojeg je čak tamo jedva neko poznavao. Za vrijeme rata u BiH od 1992. do 1995. godine, kada je bio na vlasti, ponašao se sasvim drugačije nego što bi se moglo strahovati iz ovakvih napisa. U Srebrenici i drugim bh. gradovima nisu Izetbegovićevi vojnici, već bosanski Srbi pod vodstvom ratnih zločinaca Ratka Mladića i Radovana Karadžića, djelovali kao božji ratnici koljačkih masovnih ubojstava”, piše Martens.
Izetbegovićevi tekstovi i danas imaju utjecaj
Martens zatim ocjenjuje da „za većinu bosanskih muslimana islam do danas nije politički program uređenja javnog prostora. Iako se njegov najpoznatiji predstavnik nikada nije eksplicitno distancirao od fantazmagorija svojih ranih dana, njegovo stvarno djelovanje kao predsjednika bilo je – makar i iz mudrog uvida o odnosu snaga – usmjereno na očuvanje Bosne i Hercegovine u kojoj muslimani, Židovi i kršćani mogu ravnopravno živjeti zajedno”, piše Martens i na kraju svog teksta izvodi sljedeći zaključak:
„No, onaj tko želi ocjenjivati bosanski islam i njega kao uzor za Europu, kako se često postulira u Sarajevu, ipak ne bi trebao ignorirati tekstove najpoznatijeg političkog vođe ovog islama. To da su oni nedavno ponovno izašli iz tiska tek prije nekoliko godina u nekritičkom izdanju, financiranom novcem poreznih obveznika, pokazuje naime i ovo: oni i dalje imaju utjecaj i trebaju ga i dalje imati. A Izetbegovićeva karakterizacija Izraela kao nepravedne države koja je produžetak nacionalsocijalističkih metoda nipošto nije samo mišljenje radikalnog autsajdera među bosanskim muslimanima – i ne samo tamo”, piše njemački novinar Michael Martens u tekstu u Frankfurter Allgemeine Zeitungu.
Fenix-magazin/SIM/DW/FAZ
