Na drugu Uskrsnu nedjelju OFS i Frama HKŽ Frankfurt am Main predvođeni duhovnim asistentom Frame fra Petrom Komljenović krenuli su u večernjim satima na hodočašće “Putovima svetog Franje” u Asiz i ostala svetišta svetog Franje.
U jutarnjim satima, gdje ih je dočekao, duhovni asistent OFS fra Ignacije Sladoja, stigli su na La Vernu gdje je sv. Franjo izmolio od Gospodina prije 800 godina svete rane “stigme”. Svetu misu u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na La Verni predvodio je župnik fra Petar. Nakon mise uputili su se u obilazak svetišta gdje su posjetili špilju u kojoj je sveti Franjo bio obilježen Isusovim ranama.
Potom su se uputili prema Asizu točnije mjesto Santa Maria degli Angeli u smještaj pored “Porcijunkule”.
Idućeg dana uputili su se prema crkvi sv. Franje gdje smo u 8.00 sati u kapelici sv. Bonaventure slavili svetu Misu, a potom posjetili Franjin grob te razgledali baziliku.
Nakon toga posjetili su baziliku sv. Klare, pomolili se na njenom grobu i pred križem sv. Damjana, te su razgledali i katedralu sv. Rufina.
Nakon okrijepe uputili su se u baziliku svete Marije Anđeoske u istoimeno mjesto Santa Maria degli Angeli.
Osim toga, posjetili su franjevačko svetište Greccio gdje smo vidjeli špilju u kojoj je Franjo htio proslaviti Božić na poseban način.
Nakon razgledavanja svetišta Greccio uputili su se prema Cascie u kojoj se nalazi bazilika Svete Rite kojoj hodočaste brojni vjernici. U bazilici se nalazi netaknuto tijelo svete Rite, kosti blaženog Simonea Fidatija i relikvija euharistijskog čuda iz 14. stoljeća. Sveta Rita zaštitnica je bespomoćnih i beznadnih slučajeva te su po njenom zagovoru uslišane mnoge molitve.
Četvrti dan našeg hodočašća započeli su posjetom crkve Santa Maria Maggiore u kojoj u miru počiva tijelo blaženog Carla Acutisa. Carlo je preminuo kao tinejdžer u 15. godini života od leukemije 2006., a blaženim je proglašen u listopadu 2020. u Asizu. Bio je programer te je izradio mrežnu stranicu koja je promovirala euharistijska čuda koja su se kroz povijest događala. Na stranici je poručio da “što češće primamo euharistiju, više ćemo postati slični Isusu, tako da ćemo na ovoj zemlji imati predokus neba”. Svoju patnju u bolesti prinosio je za papu Benedikta XVI. i za Crkvu, rekavši: “Svu patnju koju ću morati pretrpjeti prinosim za Gospodina, za papu i Crkvu.” Njegovo tijelo izloženo je u staklenoj grobnici te Carlo uistinu izgleda kao da spava. Njegovo srce, koje se danas smatra relikvijom, izloženo je u relikvijaru u bazilici svetog Franje u Asizu.
Posjetili su i crkvu Chiesa Nuova di San Francesco Convertito, gdje se nekada nalazila roditeljska kuća Sv. Franje, kao i u samostan Eremo delle Carceri koji je četiri kilometra udaljen od Asiza. Tu se nalazi špilja gdje su se Sveti Franjo i braća povlačili i pronalazili mir za molitvu i pokoru. U šumskoj kapelici Sv. Josipa prisustvovali su sv. misi.
Mladi su posjeti i crkvu Sv. Damjana, koja je kolijevka franjevaštva.
Posljednji dan hodočašća prisustvovali su jutarnjoj svetoj misi u Porcijunkuli – Majka i Glava svih crkava Franjevačkoga reda.
Nakon završetka svete mise uputili smo se prema Milanu, gdje su razgledali znamenitu Milansku katedralu (Duomo di Milano), posvećenu Uznesenju Blažene Djevice Marije.
U večernjim satima nastavili su put prema Frankfurtu.
Fenix-magazin/SČ/Dragica I., Jasminka P., Vjekoslav L. i Mato Ž.
