Jesu li možda srbo-crnogorski agresori u jesen 1991. očekivali kako će ih Dubrovčani dočekati s pozivom “Neka uđu”, onako kako se u srpnju svake godine pozivaju glumci na otvaranju Dubrovačkih ljetnih igara?
Piše: Dr. Jure Burić
Ha, možda bi im tada to neki iz Grada i rekli, ali za veliku većinu Dubrovčana to je bila nepoželjna agresorska banda koja je samo sijala smrt, razarala i onečišćivala hrvatsku zemlju. Pitam se samo bi li se ti “velikosrpski junaci” prije ulaska na Stradun možda preobuli i umjesto opanaka na noge navukli kakve takve cipele? Znaju li oni kako je Grad (tako Dubrovčani nazivaju svoj Dubrovnik, op.FM) primjeren fraku, a ne opanku?!
E…svašta su oni mislili i svemu su se nadali. Jedino tada nisu mislili kako će na kraju morati podvući rep i bježati spašavajući živu glavu ispred hrvatskih bojovnika. Jesu li prije toga ti agresoru znali kako su hrvatski branitelji Dubrovnika odlučili “do zadnjeg čovjeka, do zadnjeg kamena, braniti svoj Grad. I kad bi ti agresori pomislili kako su ubili i zadnjeg hrvatskog bojovnika, iz ruševina bi se izdigla ruka hrvatskog branitelja i pomrsila im račune”. To citirano sam im javno poručio preko dalekovidnice te davne 1991. godine, kad su agresori bili u transu osvajajući južnohrvatske prostore sve do samo Grada. No, nesalomljivi hrvatski duh učinio je da smo i mi u Gradu, koji smo ostali živi i pri pameti, dočekali slobodnu svoje voljene Domovine.
Sada ću objasniti zbog čega sam ovo napisao nakon toliko godina i zašto tim agresorima „iza brda“ šaljem tu istu poruku. Naime, pišem to danas kada potomci onih koji su razarali ovaj Grad, u njemu “zarađuju svoj kruh svagdašnji”. Njima poručujem da budu uljuđeni i mudri, da upiju nešto i od dubrovačke kulture i od ove ljepote Grada. Poručujem im da ne mrze niti nas Hrvate, a niti našu državu Hrvatsku. Jer, mi vas ne mrzimo, ne mrzimo vas ni zbog vaših očeva i njihovih zlodjela, mada bi imali i te kakvog razloga za to.
Ovih dana sam čuo o jednom razgovoru koji se odvijao tamo nama “iza brda”. U jednom njihovom društvu se loše govorilo o Hrvatskoj. Na to je, kako mi je rečeno, reagirao jedan postariji čovjek riječima: “Nemojte tako govoriti, ja sam nekad, a danas mi je žao, taj grad napadao i razarao. Danas u njemu moje dijete zarađuje svoj kruh, a ja ga učim da poštuje te ljude i državu koja mu to daje”.
Ako je to točno, dao Bog da takvih razumnih ljudi „iza brda“ bude što više. Jer tada će nam svima biti ljepše. A, ne očekuje se puno: samo svoje voli, a tuđe poštuj. To je sva filozofija i sva istina.
Fenix-magazin/SIM/Dr. Jure Burić
NAPOMENA: Dr. Jure Burić je poznati dubrovački liječnik i ratni povjerenik Vlade RH za jug Hrvatske, prvi župan Dubrovačko-neretvanski i bivši zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog državnog sabor do njegovoga ukinuća.
