U povodu najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa, voditelj Hrvatske katoličke misije u Berlinu fra Zvonko Tolić, uputio je čestitku vjernicima podsjećajući na riječi njemačkog filozofa i pjesnika Friedricha Nietzschea kako bi potaknuo na razmišljanje o onome što danas činimo i gdje tražimo Boga.
Njegovu poruku, ujedno i čestitku za Uskrs prenosimo u cijelosti:
Gdje je Bog?
„Gdje je Bog? Reći ću vam. Ubili smo ga – ja i ti! Svi smo ga mi ubili! Ali kako smo to uradili? Kako smo ispili more? Tko nam je dao spužvu da izbrišemo cijeli obzor? Što smo uradili kada smo odvojili ovu zemlju od njenog sunca? Gdje se sada kreće? Gdje se mi krećemo? Odmičemo li se od svih sunca? Zar se padamo neprestano? Unatrag, postrance, prema naprijed, u svim smjerovima? Postoje li još gore ili dolje? Zar se nismo izgubili kao u beskonačnom ništavilu? Zar ne osjećamo dah praznog svemira? Zar nije postao hladniji? Zar se noć neprestano ne obrušava na nas? Zar ne trebamo paliti svjetiljke ujutro? Zar ne čujemo ništa drugo osim zvukova grobara koji pokapaju Boga? Zar ne osjećamo ništa osim božanskog raspadanja? – Bogovi se također raspadaju! Bog je mrtav!” (Friedrich Nietzsche).
Tako je prije gotovo 150 godina govorio Nietzsche, razočaran putovima kojima je krenulo čovječanstvo. Svijet u kojem Bog više nije potreban, u kojem čovjek postaje božanstvo sebi, svima oko sebe, čak i svemiru, svijet je beznađa i srljanja u ratove, male i velike, lokalne i globalne, osobne i društvene. A sve zbog jednog: čovjekovoj želji da je on božanstvo dovoljno samom sebi, treba izboriti taj status u kojem nijedna žrtva nije velika, nijedna patnja, pogotovo tuđa, nije strana.
„Zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.” (Post 3, 5) I cijelu je ljudsku povijest, od početaka, sotonska zmija varalica izazov i zamka čovjeku i njegovu dobru. Zar danas nije isto? I, na žalost, sutra? Ubijamo Boga, da bismo mi živjeli. Zar nam nije dosta da smo ga razapeli? Zar nije dosta da je i danas na križu zbog naših grijeha? Zar nije dosta da smo ga zakopali u tvrde grobnice naše nebrige i drugačijih naših putova? Zar nam nije Njegova ljubav prosvjetljenje, Njegovo uskrsnuće nada, njegov primjer osvještenje od grešnih naših poriva?
Gdje je Bog? Tamo gdje Ga želimo ili tamo gdje mu odredimo mjesto? Jesmo li grobari Boga ili navjestitelji Njegova uskrsnuća?
Gdje je, doista Bog? Nije tu, ne tražite Ga među mrtvima! Uskrsnuo je! *Uskrsli Kriste, budi moj živi Bog, moja snaga, moj smisao i moja nada! Uskrsli, aleluja! Živ si i budi živ i ne pokapaj nas, ako mi Tebe jesmo!*
*Sretan Uskrs!*, napisao je fra Zvonko Tolić.
Fenix-magazin/MD/
