On je legenda hrvatskog katoličkog novinarstva, a ove godine slavi svoj zlatni jubilej – 50. novinarski rođendan
Fra Vjenceslav (Tunjo) Janjić OFM franjevac je Hrvatske franjevačke provincije Svetih Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu, redovnik, svećenik, aktualni vukovarski župnik u župi Svetog Josipa Radnika u gradskoj četvrti Borovo naselje, a ujedno i legenda hrvatskog katoličkog novinarstva.
Ove godine navršava veliki i zlatni jubilej – 50. novinarski rođendan. Prvi članak napisao je kao 16. godišnjak civilnim imenom Antun Janjić.
Bilo je to u Glasu koncila s nadnevkom od 3. veljače 1966. godine. Članak je bio potresan, a isto tako pun ljubavi, toplote, natopljen suzama … Riječ je bila o obiteljskog tragediji, o smrti njegove sestrice Vide, koja je izgorjela ne dočekavši tako ni svoj peti rođendan.
U malo riječi potanko je 13. stranici opisao veliku obiteljsku tragediju pod nazivom „Otišla je Vida bez riječi i plača“.
Proteklih je godina i mjeseci javnosti otkrivao životne priče stanovnika vukovarskoga kraja, hodao je s fotoaparatom poplavljenim područjima, razgovarao s katoličkim svećenicima i muslimanskim imamima, i izvještavajući nikada nije zaboravio svoju rodnu grudu – Bosansku Posavinu i svoje Vidovice.
On je pisac vrckavoga duha, osebujnoga stila, ozbiljno zainteresiran za život ljudi i domovine, koji narodu često govori jezikom naroda, hrvatskoga naroda i hrvatske Domovine koju neizmjerno voli, toliko da je odlučio najzrelije pastoralne godine provesti u dijelu domovine čije su rane još uvijek otvorene.
Fra Vjenceslav je Posavljak. Rođen je u, duhovnim zvanjima najplodnijem mjestu Crkve u Hrvata, Vidovicama (Bosanska Posavina) na Sv. Anu 26. srpnja 1949. godine.
Iz svoje biografije rado će istaknuti „pogrešku u startu“ koja kaže da navedeni nadnevak nije upisan u matice rođenih, nego stoji 28. srpnja – dva dana kasnije – kad je kršten. Osnovnu školu završio je u rodnim Vidovicama i u Orašju.
Potom je krenuo putem redovništva. Franjevačku klasičnu gimnaziju završio je u Samoboru. Nakon godine novicijata i položene mature studij filozofije nastavio je u Rijeci, a teološku fakultetsku naobrazbu stekao u Zagrebu. U Vidovicama je 1975. proslavio svoju mladu misu. Od 1976. do 1982. službovao je po njemačkim župama, najprije kao kapelan, a nakon položenog župničkog ispita i kao upravitelj župe. U domovinu se vraća 1982., a poglavari ga šalju u vukovarsku župu Sv. Josipa za župnog vikara.
Tu službu obnašao je dvije godine. Osim toga, tri godine vršio je službu provincijskog promicatelja duhovnih zvanja sa sjedištem u Samoboru. Godine 1987. biva imenovan župnikom i gvardijanom u župi i samostanu u Cerniku.
Tamo ostaje punih 10 godina. Kako sam kaže, bilo mu je to najplodnije razdoblje, ali bile su mu to i najteže godine svećeničkoga života jer je novogradiško područje bilo tijekom Domovinskog rata prva crta obrane. Potom 1997. ponovno odlazi u inozemstvo, u Austriju, u Mozartov grad Salzburg, gdje ostaje do 2008. kao dušobrižnik hrvatskih radnika. Od 1. rujna 2008. još jedanput dolazi u Vukovar gdje je imenovan župnikom u župi Sv. Josipa Radnika u Borovu Naselju. Uz svećeničku službu bavi se i novinarstvom.
Od 1990. član je Društva katoličkih novinara Hrvatske (HDKN), a ujedno je i član suda časti. Pored ostalih priznanja koja je dobio za svoj angažman na promicanju i njegovanju hrvatske kulture, spomenimo da je fra Tunju prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman 11. listopada 1996. godine odlikovao Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. Zadnjih pet desetljeća javljao se kao dopisnik u svim važnijim /katoličkim/ medijima, pokretao je glasila u zajednicama u kojima je služio, u Hrvatskoj i inozemstvu, osobito je zaslužan za pokretanje vjerskih radijskih emisija nakon hrvatskoga osamostaljenja, kojima je osnaživao duh vjernika i za najgorega rata, pisao je knjige, sudjelovao na brojnim novinarskim skupovima… Samo jedno desetljeće dijeli ga od novinarskog jubileja dijamantnog sjaja.
Fenix/Francisko Pavljuk
Fotografija: www.ofm.hr Hrvatska franjevačka provincija Sv. Ćirila i Metoda (Zagreb)
