Ponedjeljak, 27/06/2022
Fra Marijan Petričević / Foto: Fenix (SIM)

Fra Marijan Petričević: Ne vidim u Crkvi lidera kakav je bio kardinal Franjo Kuharić

Nakon gotovo 25 godina službe u Hrvatskoj katoličkoj misiji Gießen, fra Marijan Petričević nedavno se od svojih župljana u Karbenu, a kasnije i u Gießenu, oprostio svetom misom i svima rekao – Zbogom! Sad već bivši voditelj HKM Gießen fra Marijan vratio se u svoju rodnu Kraljevu Sutjesku i pritom istaknuo kako mu nije žao ni jednog dana koji je proveo u tuđini sa svojim vjernicima.

 

Poručio im je neka nikad ne zaborave našu hrvatsku povijest koja je povezana s Crkvom u Hrvata. U razgovoru za Večernji list, fra Marijan je otkrio neke javnosti nepoznate detalje iz svog života pa je tako zanimljivo i samo njegovo ređenje prije 42 godine.

Početak u Tuzli

– Kraljeva Sutjeska staro je povijesno mjesto, smješteno između Zenice i Sarajeva. U Kraljevoj Sutjesci sam kršten, išao sam u osnovnu školu i bio u nuncijatu. Spadam u onu skupinu svećenika koji su umjesto u domovini, ređeni u Njemačkoj. Mene je 1979. godine redio jedan franjevac iz Brazila.

Upravo zbog ređenja sam tad došao u , a odmah nakon toga se vratio u BiH – prisjeća se fra Marijan Petričević. Kaže kako je u to vrijeme bilo problema s ređenjem svećenika. Kako se te 1979. godine osnivala jedna župa u BiH, tadašnji biskup Marko Jozinović nije htio zarediti ni jednog svećenika.

– Zbog toga sam s još nekoliko svećenika otišao u Njemačku, a nakon što sam se vratio u BiH, dobili smo tzv. jurisdikciju, odnosno dozvolu da možemo djelovati kao svećenici – govori fra Marijan.

Prvo radno mjesto fra Marijanu je bilo u samostanu u Tuzli.

Potom je otišao u Posavinu, a onda se vratio u Kraljevu Sutjesku. Kad je tijekom posljednjeg rata u BiH potpisan Washingtonski sporazum, s izbjeglicama je otišao u Rijeku i Istru. – Bio sam u Rijeci i Istri, a kad je Hrvatska oslobođena, vratio sam se u samostan u Tuzlu. Kako se jedan moj kolega koji je bio bolnički svećenik razbolio u Turmbau kod njemačkog Montabaura, preuzeo sam njegovu dužnost. Bila je to bolnica časnih sestara i tu sam proveo godinu dana, odnosno od 1996., do 1997. godine. Potom se tadašnji župnik u Gießenu Tihomir Grgat razbolio. Imao je problema sa srcem, a splitski franjevci koji su vodili misiju više nisu imali dovoljno kadrova, đakon Mato Vanjak me molio da dođem u Gießen i tamo preuzmem župu – prisjeća se fra Marijan Petričević. U Gießen je stigao 29. lipnja 1997., točno na nedjelju kad se slavila prva sveta pričest. Voditeljem HKM Gießen imenovan je 1. kolovoza te godine i vodio ga do srpnja 2021. godine.

U ta duga dva desetljeća fra Marijan ističe rad s djecom, mladima i Hrvatima općenito.

Fra Marijan Petričević s vjernicima u Karbenu (ILUSTRACIJA) / Foto: Fenix (SIM)

– Veselio sam se radu s mladim ljudima jer dotad su mi na misu dolazile samo starice – smije se fra Marijan prisjećajući se svetih misa u bolnici časnih sestara.

– Najmlađa časna sestra u toj bolnici bila je godina moje majke.

Kad sam došao u Gießen, radovao sam se životu i mladim ljudima, radovao sam se svim ovim projektima, akcijama. Nastojao sam angažirati djecu, mlade ljude jer oni su budućnost našeg naroda u tuđini, budućnost naših misija. Bogu hvala, zajednica Gießenu prilično je rastrojena, odnosno Kloppenheim, Bad Nauheim, Niddu i Alsfeld. Dolaskom u Njemačku, kaže, najteže mu je bilo početi živjeti sam jer nije znao ni kuhati, ni brinuti se o kućanskim poslovima. Kad se danas osvrne na sve ove godine, teško mu je, kaže, vidjeti kako Hrvati i dalje dolaze i danas zbog egzistencije.

– Počelo je s krizom koju je uzrokovao švicarski franak, mnogi imaju kredite, izgubili su kuće, prodali sve i riješili se dugova.

Puno ljudi danas dolazi iz Slavonije u Njemačku pa se postavlja pitanje kome ostaje naša plodna Slavonija. Nemoguće je naći odgovor na to pitanje. Kad se dogodio rat imali smo jednog dobrog vođu, kardinala Franju Kuharića, koji je znao voditi Crkvu i hrabriti nas, znao je stati uz nas. Nekako mi se sad čini da smo mi prepušteni svi sami sebi. Ne vidim jednog lidera, ni u Crkvi nekog domoljuba, čovjeka koji voli Crkvu, svoj hrvatski narod i posao koji radi kao što je to bio kardinal Kuharić – govori fra Marijan.

Unutrašnjost katedrale u Limburgu (Ilustracija) / Foto: Fenix (SIM)

Fra Marijan kaže kako ga brine i budućnost Hrvata katolika u Njemačkoj s obzirom na sva previranja u njemačkoj Katoličkoj crkvi.

– Za vrijeme rata Crkva je kod nas igrala važnu ulogu. Mi smo se brinuli za izbjeglice i nikad nismo zatvarali crkve. Tijekom pandemije smo doživjeli vrijeme kad smo morali zatvoriti crkve. To je najteže i za svećenika i za vjernika. Njemačka Katolička crkva u pandemiji je više slušala kako se ponašati i što odlučuje institut iz Berlina nego brinuti o potrebama vjernika – smatra fra Marijan.

Na pitanje kako gleda na događanja u njemačkoj Katoličkoj crkvi i njezin stav npr. o zastavama duginih boja na crkvama, fra Marijan kaže kako smatra da je to jedna vrsta nametanja nečega što nije svakodnevno.

Oproštaj fra Marijana Petričevića od vjernika u Karbenu / Foto: Fenix (SIM)

– Crkva šuti, ne vidim neki glas, olako smo pristali da ne budemo ono što jesmo. Otkako je počela korona nisam vidio neke ljude koji su ranije dolazili na misu. Velik broj vjernika se boji kontakata. Jednom sam razgovarao s mladim čovjekom koji je osjećao vrstu krivice jer je mislio da će naškoditi baki i djedu ako im se približi. Prisutna je i depresija, najviše kod djevojčica. Mislim da je grijeh to što se sve učinilo u pandemiji koronavirusa – kaže fra Marijan.

Šute na kritike Crkve

O budućnosti hrvatske Katoličke crkve u Njemačkoj, fra Marijan kaže kako je najveći problem što Nijemci ne uvažavaju to što je kod Hrvata sve drugačije.

– Oni imaju neke svoje planove to je tzv. pastoralni i sinodalni put. Mi nemamo toliko kontakata s materijalnim dobrima. Nemamo ništa svoje. Mi ovdje u Njemačkoj sve iznajmljujemo, i crkve i crkvene prostore. Kod nas nikad nisu mise kategorijalne,

odnosno podijeljene na mise za djedove i bake, mlade i djecu. Kod nas je uvijek obiteljska misa. Mi gledamo obitelj kao temelj Crkve i društva, države i naroda. Ako je to nešto krivo, što možemo očekivati?

Nijemci rade drugačije. Ako je manjak svećenika, oni smanjuju broj župa. No, kakav kontakt vjernici mogu imati sa svećenikom koji ima župu ili misiju od 10 do 15 tisuća vjernika? Tu vidim jednu vrstu otuđivanja Crkve i svećenika od vjernika – govori fra Marijan.

Ističe kako mu je žao što se u Njemačkoj negativno govori o Katoličkoj crkvi, jer zloga i lošega u svim institucijama društva.

Crkva Freiburg
Crkva Srca Isusova u Freiburgu / Foto: Fenix (Blago Džajkić)

– Smeta me što nitko od Nijemaca ne digne glas i kaže kako ima toliko toga pozitivnog u njemačkoj Crkvi, a iznosi se samo ono negativno – govori fra Marijan.

Brine ga i istupanje Hrvata u Njemačkoj iz Katoličke crkve.

– Ima dosta Hrvata koji nemaju kontakata s Crkvom. To su u većini oni koje su roditelji natjerali da prime prvu pričest, krizmu, ali ih nikad nije bilo u zajednici. Mislim da to čine zbog manjka informacija o crkvenom porezu i o tome što gube izlaskom iz Crkve – govori fra Marijan.

Što ga sada čeka u njegovoj Kraljevoj Sutjesci, gdje će biti samo fratar, ni sam ne zna.

– Ne znam kako će biti u BiH jer ipak sam ja 25 godina odsutan. Novo vrijeme donese nove ljude, nove odgoje i nove generacije. Dok je nekada institucija koja je odgajala fratre kroz školovanje ih formirala i oblikovanja, danas je sve više svećenika koji dolaze s dvadeset i koju godinu i oni imaju svoju osobnost i svoje viđenje fratarskog života. Oni drugačije žive nego smo mi u to vrijeme živjeli. Što se tiče opstojnosti Hrvata u BiH, kaže: – Nisam pesimist, ali nisam ni preveliki optimist. U BiH je negdje 90-ih godina živjelo više od 800 tisuća Hrvata, a sada ih je oko 400.000. Mnogi dolaze, vraćaju se, ali vraćaju se umirovljenici, a iz BiH odlaze mladi ljudi – govori fra Marijan Petričević

 Fenix-magazin/MD/Večernji list/Stipe Puđa

Fra Marijan Petričević s vjernicima / Foto: Fenix (SIM)

 

Pogledajte drugo

ROŠTILJANJE KOD KUĆE: Ovo nije dozvoljeno u Njemačkoj

U Njemačkoj postoje pravila za gotovo sve, pa tako i za roštiljanje. Objašnjavamo na što …