Nedavno sam razgovarao sa svojim prijateljima i jedna od tema je bila pitanje crkvenoga poreza. Osjećam po savjesti da malo o tome prozborim.
ZA FENIX MAGAZIN NAPISAO: Fra Kristijan Montina, voditelj HKM Wiesbaden
Kao prvo ne znam je li princip crkvenog poreza u Njemačkog dobar ili nije, ali je činjenica da postoji. Iritira me kad naši ljudi kažu da to kod nas u domovini nikad nije postojalo. Onda postavljam pitanje što je to nobet, godižbina, lukno? Tako se naziva, ovisno o području, kada ljudi daruju za crkvene potrebe. Bez toga teško da bi moglo išta funkcionirati: jelo, piće, struja, voda, izleti, darovi za djecu, razne obnove, i sl. Dakle prinosi za crkvene potrebe su uvijek i kod nas u domovini postojale.
Crkvena zapovijed glasi: Doprinosi za crkvene potrebe!
E sada, ovdje u Njemačkoj postoji ovakav način crkvenog poreza te se računa po iznosu plaće od kojega se oduzima određeni postotak. Provjerio sam koliko je to novca i zapravo je smiješno govoriti o tome koliko je to ukupno godišnje. Međutim, što se događa? Ljudi koriste crkveni porez kao izgovor zbog kojeg istupaju iz Crkve. Pa, ljudi moji, svaka naša majka i baka – počevši od mojih – toliko novca dadne godišnje u domovini za Crkvu i crkvene potrebe! Misli se kao da će može uštedjeti od toga! Ne može jer je iznos zbilja neznatan sa obzirom na zarade!
Također, čuje se ponekad da netko radi medija istupi iz Crkve. Imamo mi i u obitelji onih koji pogriješe, al ne napuštamo svoju obitelj.
Što je najgore – ljudi misle da istupanjem iz Crkve u Njemačkoj zadržavaju svoja prava u Crkvi u domovini. Svaka naša župa u domovini dobije obavijest iz Njemačke tko je istupio iz Crkve, a to znači iz sveopće Crkve. Onda naravno postoje stvari koje više nisu pridržane pojedincu, kao npr. kumstva, crkveni pokop, i sl. Naravno, netko će kazat pa ne može nitko poništit nečije krštenje. Naravno da ne može. No, evo drugog primjera: netko završi pravni fakultet i postane sudac. Nitko mu ne može poništit diplomu, ali on kao sudac može biti suspendiran i neće moći obavljati tu dužnost.
Njemačka je pravna država i zato je sve uređeno i funkcionira, pa i crkveni porez. Mnogi naši ljudi su i došli ovdje jer je tako uređeno kako jest. Od crkvenog poreza plaćaju se onih koji brinu za čistoću, tajnice, oni koji vode različite vrste ureda, đakoni, svećenici, biskupi, uzdržavanje i obnova crkvenih objekata itd. Nisu u to samo svećenici uključeni.
Nažalost, svećenika je manjak, a mi stranci svećenici najveći dio svojih prihoda šaljemo u svoje samostane i provincije, biskupije, te im pomažemo da i oni dolje mogu funkcionirati.
Na koncu, ne znam je li ovakav način poreza na Zapadu dobar, ali znam da se vjera ne može prodat za 50 eura, ma ni za 5 milijuna eura. Naš hrvatski narod je sačuvala vjera i samo vjera. Ništa drugo! Zato ostanimo pobožni poštujući svakog čovjeka na zemlji bez obzira na naciju, vjeru i religiju. Sapienti sat! Mudromu dosta!
Fenix-magazin/MD/Fra Kristijan Montina, voditelj HKM Wiesbaden
