U nedjelju, 28. rujna, fra Josip Bebić oprostio se od hrvatske katoličke zajednice u Darmstadtu. Tijekom svečane mise u crkvi sv. Fidela, više od 500 vjernika okupilo se kako bi mu zahvalilo na godinama predanog služenja i zajednički ga ispratilo s dubokim poštovanjem, ljubavlju i zahvalnošću.
Piše: Marijana Dokoza
Oproštajnom misom koncelebrirali su delegat za Hrvate u Njemačkoj fra Petar Klapež, potom fra Ignacije Milan Sladoja koji je naslijedio fra Josipa u Darmstadtu te župnik Johannes Gans. Fra Petar Klapež je održao propovijed, a fra Ignacije je s radošću prihvatio službu i zahvalio fra Josipu na predanom radu
Nakon četiri desetljeća služenja Hrvatima u Njemačkoj, fra Josip se vraća u Domovinu, u samostan u Makarskoj. U nedjelju je to bio oproštaj ispunjen snažnim emocijama, suzama i tugom, osobito među mladima koji su iskreno zavoljeli fra Josipa.
– Nisam očekivao da će biti toliko dirljivo, niti da će se okupiti ovoliki broj ljudi, rekao je fra Josip u razgovoru za Fenix-magazin.
Nakon svete mise, mnogi vjernici, a najviše djeca i mladi ljudi, sa suzama u očima opraštali su se od svećenika koji je mnogima bio ne samo duhovni voditelj, već im je bio poput brata, oca i prijatelja. Nije to ništa neobično jer je fra Josip kroz cijelu svoju svećeničku službu uvijek stavljao naglasak na djecu i mlade ljude, što kazuje i podatak da je u samo dvije i pol godine službe u Mainzu za brak pripremio čak 43 mlada para. I ne samo to, prilikom službe u Eltvilleu, gradske vlasti su mu dodijelile nagradu za njegov rad s mladima.
Blagoslov ljudi iz Ogorja koji ga je pratio cijeloga života
Fra Josip Bebić, rodom iz Metkovića, više od tri desetljeća proveo je u Njemačkoj. Njegova svećenička služba počela je 1974. godine u Ramljanima i Ogorju, za koje kaže da su mu “prva ljubav”. Već tada su ga ljudi voljeli, i mladi i stariji. Od starijih je toliko puta čuo blagoslov: “Bog ti dao zdravlja od mog zdravlja.”
– Mislim da me taj blagoslov pratio cijeloga života i da me i dalje prati, kazao je fra Josip.
Četiri desetljeća u Njemačkoj
Nedugo zatim krenuo je put inozemstva. Djelovao je u mnogim njemačkim gradovima, od Eltvillea, Gießena, do Kölna, Münchena, Mainza, Frankfurta, Bietingen-Bissingena i, posljednje tri godine, Darmstadta. Ukupno je u Njemačkoj proveo 40 godina, a u tom je razdoblju bio i delegat za hrvatsku inozemnu pastvu te Nacionalni ravnatelj središnjeg ureda u Zagrebu.
Iako je bio u godinama kada se želio skrasiti u domovini, fra Josip je prije tri godine ponovno prihvatio poziv zajednice Hrvata u iseljeništvu, koja je trebala duhovnu podršku. Tako se 2022. vratio u Darmstadt.
– Osjetio sam da još mogu pomoći. Bilo mi je važno da zajednica ne ostane bez svećenika. No, sada je vrijeme da mjesto prepustim mlađima, rekao je sa smiješkom fra Josip.
Pritom je iskreno priznao da mu je jedino žao što vjernicima nije češće govorio da se vrate u Domovinu.
– Žalim jedino što nisam više poticao vjernike na povratak. No, često nisam imao snage to izreći, jer sam znao kako ovdje imaju siguran posao, koliko se bore, i da ih kod kuće često čeka neizvjesnost, rekao je fra Josip.
Istaknuo je kako u Njemačkoj ima mnogo mladih Hrvata koji rade, trude se i pošteno zarađuju, ali ga boli što djeca sve manje znaju hrvatski jezik i hrvatsku kulturu.
Fra Josip Bebić: Odlazim tamo gdje je sve počelo
– Židovi gdje god bili ne zaboravljaju tko su. Tako želim i ja da hrvatska djeca, iako rođena ovdje, ostanu čvrsta u vjeri i ponosna na svoj narod i da uvijek znaju tko su i gdje im je domovina, poručio je fra Josip.
Govoreći o djeci, fra Josip se često prisjeti i vlastitog djetinjstva, majke Vide koja ga je svaki dan slala na misu, i oca koji se vratio iz zatvora u Lepoglavi baš kad se Josip rodio kao deveto dijete u obitelji. Prisjetio se i fra Ivana Ambrusa, koji je imao ključnu ulogu u njegovu pozivu.
– Zahvalan sam svojoj subraći fratrima, sestrama Damjani Damjanović i Anđeli Milas, kao i našoj tajnici Mariji Lovrić Holenda, koje su dale veliki doprinos dobrobiti hrvatske zajednice. Hvala i Župnom vijeću, folklornoj skupini, ministrantima… svima. Ovdje sam bio kod kuće. No sada odlazim tamo gdje je sve i počelo, poručio je fra Josip.
Novi dom
Njegov novi dom bit će samostan u Makarskoj, koji će dijeliti sa još nekolicinom franjevaca. – Makarska mi je uvijek bila blizu srcu, tražio sam da me tamo pošalju, tu sam studirao, tu sam i započeo put koji me vodio do svećeničkog ređenja 1974. godine, kazao je.
Fra Josip, kojeg mnogi u iseljeništvu iznimno cijene i vole, na kraju razgovora je uputio važnu poruku vjernicima:
– Nadam se da će hrvatska zajednica u Njemačkoj ostati vjerska oaza, prava Božja oaza, u ovom dijelu svijeta. Budite vjerni Bogu, svom narodu i svojim obiteljima. Ne dopustite da vas zavede privlačnost bogatstva i moći. Sloboda je dragocjena, ali sloboda mora imati neke granice, rekao je.
Na kraju, citirao je riječi koje su ga vodile cijeli život: – Ako je Bog uz mene, tko će protiv mene?
Srce ostaje s ljudima
Srce mu kaže, ostaje s vjernicima. I u nedjelju su mu mnogi kazivali riječi zahvalnosti, neki su zaplakali, drugi su ga zagrlili, treći samo stisnuli ruku.
– Svatko mi je rekao „Hvala“. Ne tražim više od toga, rekao je mirno.
Odlazi, kako kaže, s radošću i mirom, znajući da ostavlja zajednicu u dobrim rukama.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
