Njemačka je Crkva, kako katolička tako i evangelička, poznata po svojoj darežljivosti koju crpi iz Kristova evanđelja – radosne vijesti, koja donosi mir ljudima na zemlji kako u svom domu tako i po cijelome svijetu.
Piše: Fra Frano Milanović-Litre
Nijemci to dokazuju jer su primili bezbroj izbjeglica, a isto tako i kršćana iz ratom i terorom pogođenih zemalja, osigurala im egzistenciju i omogućila da se različiti pripadnici manjinskih kršćanskih Crkava, poput Kaldejaca i Kopta, okupljaju, slave Boga na svom jeziku, osijećaju sigurno i svojim radom, ne samo da prehranjuju svoje obitelji, nego i pomažu onima koji su ostali u Domovini.
Njemačka gostoljubivost
Sjetimo se samo da smo i mi Hrvati u početcima osjetili tu gostoljubivost i blagonaklonost i sada, zahvaljujući vjeri, potpuno integrirani, osnaženi u slobodi možemo kao ljudi birati: ovdje ostati ili se u Domovinu vratiti. Postali smo dio europske stvarnosti pozvani da zajedno sa drugima izgrađujemo demokratsko društvo, ma gdje se nalazili, a na to nas poziva svjetlo Kristovo i njegov prvi dolazak na zemlju u malom dijetetu kojeg slavimo, častimo i klanjamo mu se u ovom Božićnom slavlju, kako izvana u blještavilu uz jelo i piće, tako i u svojim srcima gdje je Svevišnji pohranio svoju moć, jer nas ljubi, jer je Bog s nama i ne želi da itko propadne.
Opet na primjeru grada Geretsrieda nedaleko od Münchena može se promatrati našu hrvatsku spremnost pomaganja njemačkoj Crkvi. Primjer tome i Provincija Presvetog Otkupitelja iz Splita koja je potpisala ugovor s Münchenskom biskupijom da njezini fratri služe u njemačkoj župi Maria Hilf 25 godina, a što se i ostvarilo radom fra Frane Čugure, prvog župnika, a sada župnika HKZ Müenchen, fra Ivana Križanovića, fra Mate Puđe i posljednjeg župnika, potpisnika ovih redaka, fra Frane Milanović-Litre, kada su dvije župe u Geretsriedu (Maria Hilf i Hl. Familie) reformirane u jednu župu zvanu Stadtkirche-Geretsried.
Primjer iz župe u Geretsriedu
Ne samo taj primjer, fratri su radili i u susjedstvu Wolfratshausenu, kao i u Müenchenu u Samostanu st. Gabriel, a mnogi hrvatski svećenici su, zbog manjka njemačkih svećenika, također preuzeli vodstvo njemačkih katoličkih župa diljem Njemačke. To vrijeme solidarnosti, susreta, prijateljstva i poznanstva izgleda kao da je prošlo, jer se i kod nas Hrvata pojavio manjak svećenika.
No ljubav i prijateljstvo je dosjetljivo i ne treba se bojati suradnje, priteći u pomoć, saslušati drugačije mišljenje, poštivati svačiji izbor i raditi na zajedničkom dobru.
Pitanje koje nam postavlja Božić jest: Je li Bog s nama i u nama? Naravno da jest i nikada nas neće napustiti, ma koliko se svijet i njegove crkvene strukture mijenjale, nemir, nesuglasice i nove izazove sa sobom donosile, vjerujemo i dan danas u jednu svetu, katoloičku i apostolsku Crkvu, kojoj temelje udariše crkveni oci prije 1.700 godina u Niceji, u nekoć kršćanskoj, a sada muslimanskoj zemlji Turskoj, koju je Papa Lav XIV. izabrao za svoje prvo apostolsko putovanje. Tamo se i susreo, te prijateljstvo potvrdio sa poglavarom sestrinske nam pravoslavne Crkve Bartolomejom I, kao i turskim predsjednikom Erdiganom uz poruku koja vrijedi i vrijedit će za sva vremena, unatoč razmiricama, neprijateljstvima, suprostavljenim interesima i sitnim zavaravanjima: Hodimo zajedno u prijateljstvu za dobro svakog čovjeka.
Kristov mir s neba
To je poruka koju je Krist donio s neba na zemlju, poruka koja pomiruje i mir donosi svim narodima na zemlji i svakom čovjeku, ma gdje bio i ma kome pripadao, a slijepima i gluhima današnjeg uzavrelog i nemirnog svijeta ta poruka glasi: Ljudi, moćnici, ostavite se ćoravog posla i ne ugrožavajte narode i čovjeka, koje Bog izabra za svoju baštinu.
Uzalud vam trud svirači, neobuzdani pomagači terora, neobuzdani trubači prošlosti, koji žale za propalim carstvima, imperijima i umjetnim tvorevinama koje se raspadoše. A oni ih žele oživjeti glumeći Boga, koji jedini može mrtvo oživjeti. A vi svi koji sa žudnjom gledate kako povećati svoje carstvo pa izmišljate ono što ne postoji, lažete i obmanjujete svoje obožavatelje ponavljam, uzalud vam sva ta mašinerija i napredna tehnologija i umjetna intelegencija koju ste namijenili za rušelje postavljenih granica i trljate ruke misleći da će vam uspjeti. A i sami uviđate da vam to ne ide od ruke i opet ponavljate greške i zauzimate stav da bi rađe propali, nego se ostavili ćorava posla.
Budućnost je u Božjim rukama
Ne, tu nema budućnosti, jer budućnost je u Božjim rukama koji je odredio doći u slavi svojoj i spasiti zemlju od propasti navješćujući mir, pravdu i ljubav, gdje će, kako to slikovito došašće očekuje, janje, lav, čovijek i zmija u miru, a ne u neprijateljstvu živjeti.
Pa zar vam je malo dodijavati ljudima, pa i Bogu našem dodijavate?! Upravo zato će sam Gospodin dati znak: Evo djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel-Bog s nama. On je izvor svjetla, koje je neopisivo i neograničeno! On donosi ljubav i mir na zemlji!
Njemu se radujemo u ovom Božiću i tu radost želimo podijeliti sa svim ljudima dobre volje.
Sretan i blagoslovljen Božić svima!
Fenix-magazin/SIM/Fra Frano Milanović-Litre
