U subotu, 4. travnja, vjernici Hrvatske katoličke zajednice u Mainzu okupili su se u crkvi sv. Bonifacija na Uskrsnom bdijenju, jednom od najvažnijih liturgijskih slavlja u kršćanskoj tradiciji.
Bdijenje je započelo tradicionalnim blagoslovom ognja, koji su predvodili fra Ante Akrap i fra Jure Zebić, voditelj Hrvatske katoličke zajednice Mainz. U ozračju sabranosti i molitve, okupljeni vjernici sudjelovali su u obredima, iščekujući Uskrs u duhu zajedništva.
U potpunoj tišini i mraku crkve unesena je uskrsna svijeća, čiji je plamen simbolično razbio tamu, označavajući pobjedu svjetla nad tminom – Krista koji je podnio muku, bio pokopan i potom slavno uskrsnuo. Vjernici su potom međusobno prenosili svjetlo, paleći svoje svijeće. Tim se činom snažno prenosi poruka nade, obnove i zajedništva u današnjem svijetu, a ta poruka baš u današnje vrijeme je svima nama prijeko potrebna.
U svojoj propovijedi fra Ante Akrap istaknuo je kako suvremeni čovjek često gubi sposobnost čuđenja, no upravo Uskrs vraća tu dimenziju vjere. – U tišini groba dogodilo se čudo, poručio je, pozivajući vjernike da dopuste da ih uskrsna poruka iznova iznenadi i probudi.
Naglasio je kako Uskrs mijenja perspektivu ljudske slabosti i grijeha. Smrt nije konačna, grijeh nije kraj. – U pravom trenutku, ova večer potiče čovjeka da napusti put sigurnih očekivanja i da se suoči sa svojim unutarnjim izazovima. Potrebno je otpustiti unaprijed stvorena očekivanja. Jer ono što nas oblikuje i mijenja iznutra, ne udaljava nas od života, nego nas još više približava životu. To je tajna prepuštanja, tajna povjerenja, rekao je fra Ante Akrap.
Na kraju bdijenja u Mainzu, fra Jure Zebić je udijelio blagoslov jela, nakon čega su se vjernici okupili u dvorani pored crkve kako bi jedni drugima čestitali Uskrs i družili se, a potom u miru i radosti uputili svojim domovima, noseći sa sobom svjetlo uskrsne nade.
Podsjetimo, nekada je Uskrsno bdijenje nekada trajalo sve do zore. Prema Rimskom misalu, produžena služba riječi ima duboko značenje jer su vjernici bdjeli razmatrajući Božja djela kroz povijest spasenja, sve do trenutka kada bi se u zoru slavilo krštenje novih vjernika i euharistija.
Iako se danas rijetko bdije do jutra, slavlje i dalje traje do kasno u noć, zadržavajući svoju simboliku i duhovnu snagu.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
VELIKI PETAK U MAINZU: Hrvati u procesiji kroz grad i dirljiva izvedba Anne-Marije Galić
