U nedjelju uvečer je u prostorijama HKM München predstavljena knjiga „Posljednja oaza slobodnih ljudi“, autora Željka Musića Ćile iz Brišnika kod Tomislavgrada.
Predstavljanje je organizirao Akademski krug Hrvatske katoličke župe München u suradnji s krovnom udrugom “Hrvatska kuća“-München. Među nazočnima bili su i hrvatski generalni konzul Vladimir Duvnjak, konzul BiH Dragan Bagarić te župnik fra Petar Klapež i dušobrižnik fra Jozo Župić. Uvodno su sve goste pozdravili Ante Ćurčić i predsjednica Hrvatske kuće Neda Caktaš.
U želji da knjigu predstavi u jednoj rečenici, autor se kratko obratio posjetiteljima naglasivši da je glavna ideja knjige razveseliti i nasmijati, te da su lokalne priče i naše sudbine koje su ispričane vrijedne ne samo nama nego i generacijama nakon nas. Parafrazirajući jednu židovsku misao o spašavanju svijeta, naglasio je, “nasmijemo li jednoga čovjeka, spasili smo svijet”.
Potom je akademska glumica Josipa Anković iz knjige izdvojila priču o mačku Anti, koju je svojom originalnom glumačkim interpretacijom približila publici koja se od srca u više navrata nasmijala.
Naposljetku je i profesorica Josipa Kelava predstavila knjigu biranim riječima. Kazala je da kako knjiga „Posljednja oaza slobodnih ljudi“ pruža uvid u različite faze autorovog života, od djetinjstva preko mladenaštva do zrelije dobi, i da autor, progovarajući o sjećanjima, zrcali život i kulturu zajednice iz koje potječe, ujedno pružajući i osvrt na mjesta u kojima se zbog različitih razloga našao.
Promatrajući njegov životni put, napravila je usporedbu s mnogim njegovim sunarodnjacima koji su iskusili potrebu prilagodbe na novu životnu sredinu što uključuje učenje jezika, stjecanje prijatelja, razumijevanja s kolegama na poslu – općenito integraciju. Autor knjige, rekla je, na humorističan način svjedoči kako ključ prilagodbe leži u prihvaćanju vlastitog podrijetla i jezika. On ne bježi, niti od mjesta podrijetla, a niti od svoga jezika! Štoviše nakon duljeg vremena uviđa što mu nedostaje u Zagrebu, a to je brišnjički kamen: «Ladan, čist, bil, kamen koji prkosi i suncu i buri»! On taj kamen stavlja u prtljažnik svoga auta i kreće put Zagreba. Nakon što ga je postavio u dvorište kuće, napokon se osjeća sretnim i zadovoljnim.
Musićev šaljivi životni jezik, nastavila je Kelava, koji u svom književnoumjetničkom izražavanju ne zazire od uporabe kolokvijalizama, ukazuje na leksičko bogatstvo duvanjskog idioma, a svojim osvrtom na manje poznate riječi ili pojmove, pruža čitatelju podršku prilikom razumijevanja tekstova.
-Vrijednost autorovih priča ogleda se i u prikazima običaja, predaja, vjerovanja te kao takve predstavljaju prinos hrvatskoj filologiji, etnologiji i antropologiji. Knjiga nas vodina putovanje u prošlost, pa nas vraća natrag u sadašnjost, upoznaje nas s različitim karakterima i neprestano podsjeća da se čovjek neminovno vraća svojim korijenima – i to sve izmamljujući nam osmijeh na lice, istaknula je Kelava.
Troje mladih «Framaša» popratilo je ovaj književni susret s nekoliko pjesama, a autor je zadovoljno i zahvalno potpisivao svoje knjige zainteresiranim posjetiteljima.
Treba također istaknuti kako je u subotu 22. listopada, dan prije predstavljanja knjige Ante Ćurčić, u Münchenu je, u organizaciji agencije Imagemakers, upriličio druženje duvanjski poslovni ljudi iz Münchena s autorom knjige.
Fenix-magazin/MD/ Božo Marić/Foto: N. Caktaš i B. Marić
